Nešto iz moje glave
Ovako nešto...
Znate kada ste izgubili sebe? Kada se ispričate nekome i uz ispriku isplačete more suza. Kada znate da niste samo vi krivi već i ta druga osoba, ali ta osoba to ne vidi. I znate da je vrijeme da odete od nekoga, ali vi svejedno ne odustajete... Ispričate se.... Ronite more suza.... I pitate se što dalje....Kako dalje..... Za svađu je potrebno dvoje. Ali i za ljubav. A najčešće je u ljubavi samo jedna osoba. I sjedite ispred laptopa, slušate nostalgične pjesme, plačete... I ne znate što dalje.
11.06.2017. u 20:25 | 6 Komentara | Print | # | ^Ah, ta djeca....
Tanka je granica između ljubavi i mržnje. Bez obzira što oni to ne znaju, djeca se s tim mogu najbolje poistovjetiti. Npr. odnos sa roditeljima. Kako biti dbar roditelj, a da sa djetetom ostaneš dobar? Nikako! Djeca imaju svoje želje. I volju. I načine. Načine da dobiju to nešto što žele ili načine da budu kažnjeni zato što su se bacakali u trgovini pred ostalim svijetom i sramotili mamu samo zato što im nije htjela kupiti čokoladu. Ali mame znaju najbolje što je dobro za dijete, a što nije. Bez obzira na to što kaže narod. Svatko odgaja dijete na svoj način. Netko ih odgaja kroz razgovor s njima, netko kažnjavanjem, a netko pak batinama. I isključimo sve one iznimke u pravilima, one umobolne slučajeve. Svi smo mi ponekad dobili batina. I što nam fali? Ništa. Danas smo ljudi koji teže za igrađivanjem nečeg svojeg i ne očekujemo da će nam to nešto roditelji ponuditi na dlanu. Ali svakako nisam pobornik batina. Prvo razgovor, zatim kazna. I to je to. Dijete će možda reći da vas mrzi, ali i mržnja je osjećaj. Ali kad odraste, bit će vam zahvalno na svemu što ste im branili jer će znati da ste od njih napravili ljude.
Oznake: djeca, roditelji, ljubav, kazne, fresh, cool
07.06.2017. u 11:34 | 3 Komentara | Print | # | ^
