...nešto paralelniji od ostalih...
subota, 16.06.2007.
Aja jupi jupi aj!
...tako pjeva ona bebica na mobitelu...a tako se nekako sad i osjećam.
Analizirajući dan i amplitude raspoloženja, otkrivam da a b n o r m a l n o porastu uz pozitivan komentar. Puno držim do tuđeg mišljenja? Može biti. Svejedno, pisat ću i dalje o mravima kad mi se prohtije. Jer to nisu mravi koji fizički postoje u obličju mrava. To su mravi koji su mutirali u ljudski, pa i druge oblike nevidljive očima. Proždiru mene, proždiru moju duševnu hranu, proždiru sami sebe. Zbog toga zaslužuju biti bačeni na stup srama na mom blogu.
Ali danas mrava nema. Zgaženi su uz pomoć dva-tri ohrabrujuća komentara, uz sretnu okolnost da je jedino slobodno mjesto na parkiralištu u hladu, uz činjenicu da onih nekoliko taktova ipak nisu nepremostiva prepreka. Potamanjeni su baš kao i ona jabuka koju sam izvanrednom vještinom netipičnom za vozača početnika uspjela pojesti plazeći kroz subotnji prometni čep. Samo da napomenem da su nasred ceste bili radovi (čitaj: rupetine), da je angažirana stručna osoba za regulaciju prometa i da od jabuke nije ostala ni peteljka. Aha mravi, di ste sad???
Nestali ste pokunjeni činjenicom da ne žalim previše što sada nisam na plitvicama nego se otvrdnulim jagodicama lijeve i natečenim zglobom desne ruke rugam vama malima koji ćete me vjerojatno vrebati u srijedu. Ne dam vam ni blizu, samo da znate.
Znam da ćete htjeti šetati mojim znojnim dlanovima, znam da ćete mi škakljati klecava koljena i unositi pomutnju u moje šesnaestinke. Znam da ćete me htjeti posvađati s onima koji to najmanje zaslužuju i da ćete ulaziti u uho onih koji me slušaju. Samo da znate, ja imam spreman Raid. U maloj bočici. Manja bočica - jači otrov. Dugo sam ga spremala. Pacao se polagano, kao u Dioklecijanovim podrumima. Prošao je napad malih i velikih mrava, prošao je invazije, kolone, mimohode mrava. Sada zna kako se treba boriti protiv vas. Samo se usudite napasti. Raid u maloj bočici je i više nego spreman.
Uh, kako se opasno osjećam....oštro, oštro treba s njima....
jelte?
a sada brzopotezna lakopamtljiva superizgovorljiva i više nego slušljiva brojalica:
aja jupi jupi aj!
idem s mozartom na čaj!
otkrit će mi tajnu trećeg stavka,
koncert će biti kao bajka!
samo se nadaj draga moja,
ništa bez muke i tri litre znoja.
ma bit će i četiri ako treba,
samo da dotaknem tvoju glazbu s neba.
mozart me čudno gleda,
u njezinoj glavi nedostaje reda.
a sada brzo, stavak me čeka,
mozart kaže,nije to baš neka zeka.
aja jupi jupi aj!
brbljanju bi bio kraj!
