Na dan smrti , kad moj tabut da sam mrtav kaže svima,
ne pomisli u srcu mome za prašnim svijetom tuge da ima.
Ne plači zamnom i ne kaži:"Oh,žalosti! Vaj, žalosti!"
žaliti za onim treba ko plijen bude šejtanima.
Ne kaži da rastanak je kad ponesu tijelo moje,
jer tek tada stiže vrijeme žuđenijem sastancima.
Kad mi tijelo u grob spuste nemoj tada: "Zbogom!" reći,
grob je ovom svijetu zastor pred rajskijem vrtovima.
Crnom zemljom kad me zaspu ne pomisli da me nema,
Sunce, Mjesec zar nestaju sa njihovim zalascima.
Misliš smrt je utrnuće, a svitanje to je pravo,
kada tijela grob zarobi, duše smatraj slobodnima.
Koje sjeme ne proklija kad ga se u zemlju baci?
zar u sjeme čovjekovo sumnji, onda, mjesta ima?!
Zar vedro vodom ne napuniš kada ga u bunar baciš?
U Jusufov bunar upada duša; gdje je tu razlog jadanjima?
Zato bolje je zatvori usta, a na lice osmjeh stavi,
jer zbog čega ovdje plačeš tamo je povod radostima.
GOSPODARU MOJ...
Gospodaru moj;
ne dopusti da me zavara uspjeh
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno,
da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu...
Gospodaru moj;
nauci me da je tolerancija
najveci stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak bolesti...
Gospodaru moj;
ako mi uzmes imetak,
ostavi mi nadu,
ako mi podaris uspjeh,
podari mi snagu da savladam poraz,
ako mi uzmes blagodat zdravlja,
podari mi blagodat vjere.
Gospodaru moj;
kada se ogrijesim o ljude,
podari mi snagu izvinjenja,
a kada se ljudi o mene ogrijese,
podari mi snagu oprosta.
Gospodaru moj;
ako se desi da ja zaboravim Tebe,
nemoj Ti zaboraviti mene!
