Kad procvatu behari,
kad dunjaluk zamiri
Duša čežnjom procvili:
"Davno smo se rastali"
Cvijeće ranog proljeća
kratku sreću obeća,
pa ne prođe još ni maj
a nestade sav taj raj.
Kad procvatu ružice,
mene dirnu u srce,
boje lica dragane
dert i suze izmame.
Ove ruže crvene
od krvi su rumene,
krv i suze ostaju
srcu koje razbiju.
Ovo nebo nad nama
sjena je od zastora,
sedam kata nebesa
usred naših je prsa.
Ko pogleda u sebe
rastaće od sebe,
ispod toga čadora
Hiljadu je dragulja.
Ispod toga čadora
Duša dertom izgara.
A ja spavam ne hajem,
Ko me zove - ne čujem,
Dok mi duša kao naj
Plače, traži zavičaj.
Proljeće je u nama
Kad se topi suzama
I pustinja procvjeta
Nudeć' sliku Dženneta.
Ne sjecite masline,
Sjetite se Medine,
Onih riječi od meda
Što stižu do Ahmeda
Kad god možeš, moj sinak,
Ti svrati u maslinjak,
U tom hladu zelenu
Osjetićeš blizinu.
Što se skrivaš od mene?
Zar ne haješ za mene?
Ko naj tužim suzama,
"Ne odlazi voljena"
Otvori mi prozore,
Makni s lica velove,
Pobjeći ću iz safa,
Daj mi ruku Mustafa!
Allah Allah Hakk Allah
Allah Allah Džellallah
Allah Allah Hu Allah
La ilahe ilallah
Post je objavljen 05.05.2009. u 13:24 sati.