KUĆA SNOVA I NARANČASTA LIVADA

Remember the first time i told you i love you -
It was raining hard and you never heard -
You sneezed! and i had to say it over
"i said i love you" i said... you didn't say a word
Just held you hands to my shining eyes
And i watched as the rain ran through your fingers
Held your hands to my shining eyes and smiled as you kissed me...

"if you die" you said "so do i" you said...
And it starts the day you make the sign
"tell me i'm forever yours and you're forever mine
Forever mine..."

"if you die" you said "so do i" you said...
And it starts the day you cross that line
"swear i will always be yours and you'll always be mine
You'll ways be mine
Always be mine..."

Remember the last time i told you i love you -
It was warm and safe in our perfect world -
You yawned and i had to say it over
"i said i love you" i said... you didn't say a word
Just held your hands to your shining eyes
And i watched as the tears ran through your fingers
Held your hands to your shining eyes and cried...

"if you die" you said "so do i" you said...
But it ends the day you see how it is
There is no always forever... just this...
Just this...

"if you die" you said "so do i" you said
But it ends the day you understand
There is no if... just and

There is no if... just and

There is no if...

Pogrešan krug, kažu stari latini da je to pogreška u dokazivanju; kad se kao dokaz uzima nešto što bi tek trebalo dokazati, odnosno kompliciranje bez razloga.
u prenesenom značenju to bi bio bezizlazan položaj koji najbolje odgovara našoj izreci "vrtjeti se u (začaranom) krugu".tj po mom skromnom mišljenju to bi bilo nešto kao kad se uvališ u neku situaciju iz koje ćeš naći izlaz samo ako jako dobro izvažeš neke stvari.ili se vadiš sa starom forom - a možda je u kukuruzu(neki će shvatiti :) ), ili možda prebacuješ loptu s jedne stvari na drugu samo da ne moraš razmišljati o onoj prije.
e sad, zašto ja sve ovo pišem? zato što sam se zakopala u svoje neke polurješive probleme, koji zapravo nisu problemi već nešto što me uveseljava, ali nikako pokrenuti to nešto što mi treba u životu.pa mi je lakše žaliti se ovdje.
ljudi, imam neopipljiv problem koji zapravo uopće nije problem. više njih.ha ha. pozdrav.

Ona koja nije voljela da joj oblaci zaklanjaju zalazak sunca u oazi zelenog parka

Svaku večer dolazila je u park po svoju večernju dozu. Sunca. Ili nečeg što je ona nazivala suncem , mislila je : «Ipak je to sunce čisti ekstrat koji mi popunja život snagom tlaka u venama...» tako je razmišljala samo i jedino u sutonu parka,bez boli i bez snova...samo Sunce.kako su te misli bile zanimljive, znala je da bi najsretnije rješenje bilo da ima stroj koji snima misli jednakom brzinom kojom se one množe. Vau, mislila je, to bi bilo fantastično. Da nije u parku, nikad ne bi rekla fantastično. Fantastično je školski, pristojan izraz. Rekla bi ludilo, ili da je na sjeveru, rekla bi guba. I kul je dovoljno dobar izraz.ali to je fantastično...
Zanimljiva stvar je bila da je gubila sebe na ulazu u park. Nestajali su moti, šatro je postajao glup a odjeća se nije nazivala robom, već po propisu, odjećom, onako kako se nađe u riječniku. Roba je nešto drugo.
Ni sama ne zna zašto bi se, kako da se izrazi, upristojila.kako je išla protiv sebe. Ili se vraćala na pravi put? Tko zna je li život gluma u odsjaju nezvoznog mora?nije...život jest iza pozornice, park je iza pozornice, odmor od pet minuta. Da je negdje drugo, nazvala bi to čik-pauzom, ili ako ne puši, coffee - break-om.da ne pije kavu, ne zna kako bi to nazvala. Niti se zanara time.sad je tu i to joj je odmor, odmor od «pet minuta».

SUNCOKRETNA VAS GLEDA....HAHAHA....ODNEKUD IZ MRAKA....

kazes sanjala sam te sinoc
pitas me kad cu ti doc;
kazes zeljela sam te pred zoru,
osjecam, ljubav je to
stidljiva zeno, na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva zeno izdaje te iz ociju sjaj...
govoris ni mnogo ni malo,
sve onako slucajno
igra svjetla u tvojoj kosi
naizgled lijepa si
stidljiva zeno, na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva zeno, izdaje te iz ociju sjaj

kakva vam je ova pjesma? baš mi je nešto pala na pamet.no particular reason.

ove dvije stvari me neodoljivo podsjećaju na dubrovnik i život u njemu.i moj stav prema tome.

grad bez ljubavi,sumrak ideja
lose vibracije u mojoj glavi
dolje na ulici koraci u tami
mozgovne vijuge secu svoje pse
stajao sam predugo na tramvajskoj stanici
zagrljeni parovi u gomili snova
briga me frajeri za vase reklame
ovuda su prolazili i drugi prije vas
hej
pljunuo sam magazine, propagandu, zlatouste novine
hej
pljunuo sam dupelisce preko cijele stranice

dubrovnik fakat zna biti smrdljivi grad.no particular reason.

smrdljivi grad zatvara podrume
smrdljivi grad zatvara ulice
smrdljivi grad je zadovoljan sobom
strukture ga dobro furaju
kosijaneri trule u patikama
muda im zaprasuju ceste
guzice spustaju nisko do poda
kako se oni samo dobro furaju
smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
za sljakere sto locu ko pesi
studenti bez diplome
zene bez ljepote
nezenje bez stana
putnici bez para
jeftina mjuza teska cuga
lutrija je njihova furka
jeftina mjuza teska cuga
uzas je moja furka

još nešto kopipejstano sa stranice prijatelja životinja - "uživajte".

Okrutnost kao 'lijepa' umjetnost
Jeste li ikad razmišljali što se krije iza tisuće svjetala velikog cirkusa koji je posljednji gostovao u vašem gradu i oduševio vas nastupima lavova, tigrova, žirafa, slonova, majmuna? Jeste li se zapitali na koji način te iste cirkuske zvijezde prevaljuju tisuće kilometara da bi izmamile vaše osmijehe i aplauze, i kako se prema njima odnose dreseri i hranitelji?
Jeste li se ikad zapitali kako je moguće 'naučiti' divljeg lava ili tigra, navikla na slobodu džungle, da sjedi na stolici mirno kao bubica i da po zapovijedi skače kroz gorući obruč? (Usto, životinje ne mogu kontrolirati vatru i zasigurno je se boje neusporedivo više nego mi). Ili, kako se postiže da medvjedi balansiraju hodajući po žici visoko iznad tla? Ili, da konji hodaju na stražnjim nogama? Ukratko, kako se primorava životinje da izvode radnje posve neprirodne za njih, za koje one nikada neće razumjeti zbog čega bi ih trebale izvoditi? Kako objasniti divljoj životinji koja ne razumije naš jezik da se od nje traži da sjedne mirno na stolicu oponašajući čovjeka?
Onima koji su upoznali svijet cirkuskih životinja iznutra, u ogromnoj većini slučajeva odgovor je: terorom, strahovitim torturama i mučenjima.
Životinje u cirkusu pate, njihov život je jadan. Život pun mučnih agresivnih dresura, napornih putovanja u uskim kavezima, napornih predstava koje one ne žele niti zaslužuju, od grada do grada, pa opet u kavez, dok ne podivljaju ili obole. A sve to da mi se mi zabavili, da bi se nasmijali njihovoj patnji.
Ne zaboravite! Životinje u cirkusu nisu dragovoljno. Cirkusi mogu biti jednako zabavni i bez patnji životinja.
'Užasnut onim što se zbiva u pozadini blještavih predstava s dresiranim životinjama.' Jack London napisao je knjigu Michael, Jerryjev brat u kojoj razotkriva sve okrutnosti i užas dresiranja životinja. U predgovoru knjige London kaže:
'Vrlo rano u svom životu, možda zbog nezasitne radoznalosti, koja mi bijaše prirođena, počeo sam mrziti predstave s dresiranim životinjama. Moja mi je radoznalost pokvarila tu vrstu zabave, jer me mamila, da povirim iza kulisa, ne bih li saznao, kako se izvodi predstava. A ono, što sam otkrio iza toga plemenitog prikazivanja i te blistave izvedbe, nije bilo lijepo. Bijaše to okrutna zbilja, tako užasna, te sam siguran, da nema normalna čeljadeta, koje bi ikada moglo uživati u tome, da gleda ma koju predstavu dresiranih životinja, kad bi to znalo.
'Nisam ja nježan ni osjetljiv... napominjem, da sam doista prošao kroz surovu školu života i vidio više nečovječnosti i okrutnosti negoli ikoji prosječan čovjek, počevši od kaštela i zatvora, razbojničke jazbine i pustinje, stratišta i kužne bolnice pa do bojnog polja i vojne bolnice. Vidio sam strahovita umiranja i sakaćenja. Gledao sam kako vješaju luđake, jer, budući ludi, nisu mogli platiti advokate. Vidio sam obrvano srce i snagu snažnih ljudi, a vidio sam i druge ljude, koje je zlostavljanje natjeralo u vječno i divlje ludilo. Prisustvovao sam umiranju starih i mladih, pa čak i djece, koja su umirala od gladi. Gledao sam kako mlate ljude i žene bičevima, toljagama i šakama, vidio sam bičeve od nosorogove kože kako se ovijaju oko nagih tjelesa crnih dječaka tako žestoko, da je svaki udarac gulio kožu, koliko god je unaokolo zahvatio. A ipak, dopustite, da na kraju dodam: nisam nikada bio tako prestrašen i užasnut pred ljudskom okrutnošću, kao što bijah prestrašen i užasnut sjedeći među sretnim, nasmijanim i oduševljenim gledaocima, kad su na pozornici izvodili točke s dresiranim životinjama.
'Tko ima dobar želudac i tvrdu glavu, može podnijeti mnogu nesvijesnu i nepromišljenu okrutnost i mučenje svijeta, koje se počini u naglosti i gluposti. Ja imam takav želudac i takvu glavu. Ali hladnokrvna, svjesna promišljena okrutnost i mučenje, koje se očito skriva iza devedeset i devet od sto predstava s dresiranim životinjama, smućuje mi mozak i steže grlo. Okrutnost kao lijepa umjetnost došla je do najljepšeg procvata u svijetu dresiranih životinja.'