KUĆA SNOVA I NARANČASTA LIVADA

kazes sanjala sam te sinoc
pitas me kad cu ti doc;
kazes zeljela sam te pred zoru,
osjecam, ljubav je to
stidljiva zeno, na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva zeno izdaje te iz ociju sjaj...
govoris ni mnogo ni malo,
sve onako slucajno
igra svjetla u tvojoj kosi
naizgled lijepa si
stidljiva zeno, na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva zeno, izdaje te iz ociju sjaj

kakva vam je ova pjesma? baš mi je nešto pala na pamet.no particular reason.

ove dvije stvari me neodoljivo podsjećaju na dubrovnik i život u njemu.i moj stav prema tome.

grad bez ljubavi,sumrak ideja
lose vibracije u mojoj glavi
dolje na ulici koraci u tami
mozgovne vijuge secu svoje pse
stajao sam predugo na tramvajskoj stanici
zagrljeni parovi u gomili snova
briga me frajeri za vase reklame
ovuda su prolazili i drugi prije vas
hej
pljunuo sam magazine, propagandu, zlatouste novine
hej
pljunuo sam dupelisce preko cijele stranice

dubrovnik fakat zna biti smrdljivi grad.no particular reason.

smrdljivi grad zatvara podrume
smrdljivi grad zatvara ulice
smrdljivi grad je zadovoljan sobom
strukture ga dobro furaju
kosijaneri trule u patikama
muda im zaprasuju ceste
guzice spustaju nisko do poda
kako se oni samo dobro furaju
smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
za sljakere sto locu ko pesi
studenti bez diplome
zene bez ljepote
nezenje bez stana
putnici bez para
jeftina mjuza teska cuga
lutrija je njihova furka
jeftina mjuza teska cuga
uzas je moja furka

još nešto kopipejstano sa stranice prijatelja životinja - "uživajte".

Okrutnost kao 'lijepa' umjetnost
Jeste li ikad razmišljali što se krije iza tisuće svjetala velikog cirkusa koji je posljednji gostovao u vašem gradu i oduševio vas nastupima lavova, tigrova, žirafa, slonova, majmuna? Jeste li se zapitali na koji način te iste cirkuske zvijezde prevaljuju tisuće kilometara da bi izmamile vaše osmijehe i aplauze, i kako se prema njima odnose dreseri i hranitelji?
Jeste li se ikad zapitali kako je moguće 'naučiti' divljeg lava ili tigra, navikla na slobodu džungle, da sjedi na stolici mirno kao bubica i da po zapovijedi skače kroz gorući obruč? (Usto, životinje ne mogu kontrolirati vatru i zasigurno je se boje neusporedivo više nego mi). Ili, kako se postiže da medvjedi balansiraju hodajući po žici visoko iznad tla? Ili, da konji hodaju na stražnjim nogama? Ukratko, kako se primorava životinje da izvode radnje posve neprirodne za njih, za koje one nikada neće razumjeti zbog čega bi ih trebale izvoditi? Kako objasniti divljoj životinji koja ne razumije naš jezik da se od nje traži da sjedne mirno na stolicu oponašajući čovjeka?
Onima koji su upoznali svijet cirkuskih životinja iznutra, u ogromnoj većini slučajeva odgovor je: terorom, strahovitim torturama i mučenjima.
Životinje u cirkusu pate, njihov život je jadan. Život pun mučnih agresivnih dresura, napornih putovanja u uskim kavezima, napornih predstava koje one ne žele niti zaslužuju, od grada do grada, pa opet u kavez, dok ne podivljaju ili obole. A sve to da mi se mi zabavili, da bi se nasmijali njihovoj patnji.
Ne zaboravite! Životinje u cirkusu nisu dragovoljno. Cirkusi mogu biti jednako zabavni i bez patnji životinja.
'Užasnut onim što se zbiva u pozadini blještavih predstava s dresiranim životinjama.' Jack London napisao je knjigu Michael, Jerryjev brat u kojoj razotkriva sve okrutnosti i užas dresiranja životinja. U predgovoru knjige London kaže:
'Vrlo rano u svom životu, možda zbog nezasitne radoznalosti, koja mi bijaše prirođena, počeo sam mrziti predstave s dresiranim životinjama. Moja mi je radoznalost pokvarila tu vrstu zabave, jer me mamila, da povirim iza kulisa, ne bih li saznao, kako se izvodi predstava. A ono, što sam otkrio iza toga plemenitog prikazivanja i te blistave izvedbe, nije bilo lijepo. Bijaše to okrutna zbilja, tako užasna, te sam siguran, da nema normalna čeljadeta, koje bi ikada moglo uživati u tome, da gleda ma koju predstavu dresiranih životinja, kad bi to znalo.
'Nisam ja nježan ni osjetljiv... napominjem, da sam doista prošao kroz surovu školu života i vidio više nečovječnosti i okrutnosti negoli ikoji prosječan čovjek, počevši od kaštela i zatvora, razbojničke jazbine i pustinje, stratišta i kužne bolnice pa do bojnog polja i vojne bolnice. Vidio sam strahovita umiranja i sakaćenja. Gledao sam kako vješaju luđake, jer, budući ludi, nisu mogli platiti advokate. Vidio sam obrvano srce i snagu snažnih ljudi, a vidio sam i druge ljude, koje je zlostavljanje natjeralo u vječno i divlje ludilo. Prisustvovao sam umiranju starih i mladih, pa čak i djece, koja su umirala od gladi. Gledao sam kako mlate ljude i žene bičevima, toljagama i šakama, vidio sam bičeve od nosorogove kože kako se ovijaju oko nagih tjelesa crnih dječaka tako žestoko, da je svaki udarac gulio kožu, koliko god je unaokolo zahvatio. A ipak, dopustite, da na kraju dodam: nisam nikada bio tako prestrašen i užasnut pred ljudskom okrutnošću, kao što bijah prestrašen i užasnut sjedeći među sretnim, nasmijanim i oduševljenim gledaocima, kad su na pozornici izvodili točke s dresiranim životinjama.
'Tko ima dobar želudac i tvrdu glavu, može podnijeti mnogu nesvijesnu i nepromišljenu okrutnost i mučenje svijeta, koje se počini u naglosti i gluposti. Ja imam takav želudac i takvu glavu. Ali hladnokrvna, svjesna promišljena okrutnost i mučenje, koje se očito skriva iza devedeset i devet od sto predstava s dresiranim životinjama, smućuje mi mozak i steže grlo. Okrutnost kao lijepa umjetnost došla je do najljepšeg procvata u svijetu dresiranih životinja.'