KUĆA SNOVA I NARANČASTA LIVADA

morala sam danas napisati dva posta, jer sam našla nešto što me pokosilo...fenomenalno...pozdrav ljudi...

"Moj se prijatelj nije vratio s bojišnice, gospodine. Molim dopuštenje da idem po njega."
"Dopuštenje se odbija", reče časnik. "Ne želim izložiti opasnosti tvoj život za čovjeka koji je vjerojatno mrtav."
Svejedno, vojnik je otišao i, uru kasnije, vratio se natrag, smrtno ranjen, noseći mrtvo tijelo svog prijatelja.
Časnik je bio bjesan. "Rekao sam ti da je mrtav. Sada sam vas obojicu izgubio. Reci, je li se isplatilo ići tamo po truplo?"
Umirući vojnik odgovori: "Oh, da, gospodine. Kad sam došao do njega, bio je živ. I rekao mi je: 'Jack, znao sam da ćeš doći'."

...kiša je....ne, počet ću sa hvala na komentarima, ljudi....to me sinoć razveselilo, ali nisam htjela pisati post, a trebala sam, jer ću sad negativno djelovati na sve oko sebe...
- zanima me koji me to d-mol jutros razvalio kad se tako osjećam? a neki bi to jednostavno tugom nazvali...baš sam...uf zašto je ovaj Balašević tako tužan?morat ću prebaciti na nešto da me digne...ali dok ovo pišem, osjećam kako nestaje ovaj loši osjećaj, skida se sloj po sloj, valjda je lakše kad blog strada :)
- još za ne faliti, vani kiši, kao da je jesen a ne proljeće / ljeta gospodnjeg 2006.(dunjo moja...)
- pođoh meditirati pred akvarij, kad ono fali mi još jedna ribica(u zadnjih par dana samo umiru, e adrenaleena, btw, uginula je i mala Matea :(( ) i stond.baš me briga ako će se tko smijati na ovo, ali ja stvarno volim moje ribice i svaki put kad im se nešto dogodi, ja se SJEBEM.aaaaah.i sad ne mogu misliti na meditaciju
- glupi mp3 na kojem su SAMO BALADE EX-YUGE i sad je počela Došao sam da ti kažem da odlazim i samo malo, moram ovo promjeniti
- da, Kad bi bio bijelo dugme, klišej, ali jbga...ponese...fanovi znaju o čemu pričam...mmm....odmah se lakše diše(ne, ne volim bronhi...)
- zašto vas sve gnjavim?oprostite
-hoćete da pišem nešto lijepo? Ajd dobro...
-samo da se sjetim nečeg lijepog...aha, u menzu su uveli soju...jupi...jest bila bljutava, ali j. mu m., kakav radostan dan...
-još nešto? – našla sam svoj dnevnik iz 5.razreda...HAHAHA
- leksikon iz drugog razreda, buahahahaha
- gledala Pobunu na farmi zaaaaaaakon....
- EJ OVA TERAPIJA POMAŽE :)
- mogu li nešto zamoliti vas koji ćete ovo pročitati? Ostavite bilo što u komentaru, samo da je ultra pozitivno...hvala, želim da ovaj post završi kao sve blesave bajke ovog svijeta,u onoj verziji od Disneya, kad je sve ružičasto.
- eto vas
- i današnja terapija je gotova
- pozdrav ljudi, budite veseli lijepi i pametni(ne, to je iz briljantina), ma budite onakvi kakvi jeste, takvi ste najbolji :))
- so long everybody, jer vrijeme mijenja....ma adio!

layout for myspace

Ponekad, sasvim rijetko, kao baš sad, uhvatim se kako razmišljam o nebitnom stvarima iz prošlosti, ili budućnosti. Ono čega još nema sanjam, ono što je prošlo ne zaboravljam, nadam se da nikad neću,jer sve, i dobro i loše, jako je bitno za izgrađivanje života.bar meni.
Pišem ovo jer sam se sjetila nekoliko stvari, smiješnih, tužnih, bolnih...važnih u svakom slučaju...
Sjetila sam se dana kad sam imala 5, 6 godina, kad smo se igrali i kad sam stukla bradu i izgledala kao «djed božićnjak komunjara», što mi tad nije bilo smiješno
Sjetila sam se kako smo se kupali na Banjama u hordama od 15ak ljudi i kako nam je sve bilo zakon, kako je ljeto bilo puno mirisa, boja, sreće(a ne sad kad se kupam jednom u dva mjeseca, i sve je izgubilo čar)
Sjetila sam se kako sam razočarana bila u sve pozitivne emocije, i radikalno tvrdila da su ljubav i ostali «meki&pussy» osjećaji za idiote koji nemaju pametnijeg posla(hvala Bogu pa se stavovi mogu mijenjati)
Sjetila sam se upisa u prvi srednje, kako mi je sve čudno bilo, kako sam se osjećala vauuuu, ja sam sad faca, eee, idem u srednju školu
Kako sam bila razočarana tom glupom školom
Kako nisam bila razočarana, zbog ljudi i situacija koje se mogu dogoditi samo kad se sklopi par svijetova, jedno vrijeme, ľ slučajnosti i jedna točna rečenica u jednoj točnoj sekundi...i da krenu salve smijeha, pjesme koje samo balica može napisati, mali detalji kroz koje prolaze srednjoškolci, pogotovo oni koji nemaju love za cigare, kavu i klopu u isto vrijeme(al da nije bilo tog ne bi imali inspiracije za život, right?)
Maturalnu zabavu neću spominjati, al bi mi bilo drago kad bi se organiziralo nešto kao godišnjica(Adrenaleena, organiziraj ovo)
Matura...matura....tone živaca, niti tri sata učenja, zivkanje s legendarnim pitanjima tipa «ja nisam ni takla hrvatski, jebote, 100 pitanja.kako tebi ide?»
Zadnji dan, u glavi «Days of our lives» ili eventualno «Those were the days», i plač, i plač i smijeh :))))
Joj, zaboravila sam ekskurziju...ma nek to ostane tajna 4.a Turističke škole :)) bilo nam je da bolje ne može biti...
Joj, sentimentala me neka uhvatila...zanemarite...moje piskaranje...i uživajte u divnom vikendu pred nama....

blog layouts

Prva stvar koja mi je pala na pamet, slušam tako ovu pjesmu, evo baš završava, pa rekoh, idem je staviti na blog, i posvetiti jednoj curki koja nije zaljubljena, već samo smotana i ima šiške i voli štrudele od višanja.
ZID
Poljubi prvo one nesrećne/Pa onda smiri one nemirne.
Lutkama sašij male haljine/I lovcima zategni lukove.
Pronađi me/U sobi gde umire dan.
U mojim hladnim, kišnim sobama,/Na zidu crtež crnog crva.
Pogledaj zid,/ pogledaj zid/Iz crnog, mrtvog, praznog mrtvila.
Pronađi me/Pronađi me/U sobi gde umire dan.
Mi smo slobodni/Mi smo slobodni,
Ja sam rođen sasvim sam/Rođen sasvim sam.
Pomiri pse i mačke rečima/Nahrani gladne svojim očima.
Dodirni dlanom nedodirljive/I spasi nas neuhvatljive.
Pronađi me/Pronađi me/U sobi gde umire dan.
Zajaši vetar prema brdima/U brdu kamen, so u nedrima.
Pogledaj zid, pogledaj zid/Na zidu senke naših godina.
Pronađi me/Pronađi me/U sobi gde umire dan.
Mi smo slobodni/Mi smo slobodni,
Ja sam rođen sasvim sam/Rođen sasvim sam.

A kad sam već krenula s EKV,piše mi se o njima, jer su zakon, da stavim još malo mudrih misli pa eto, kome se da, nek čita...pozzdrav...
Bojan Pečar, basist:
Dva balona
Ja cu najpre da ispricam pricu o zutim i plavim balonima. Napisao sam je u trecem ili cetvrtom razredu osnovne skole i mnogima se dopala. Posle sam ponovo pokusavao da napisem nesto slicno, ali nikad nisam uspeo tako dobro i tako lepo da "iskazem" sebe. Dakle, kednom, vrlo davno u nekoj dalekoj zemlji, postojao je svet u kome su ziveli plavi i zuti baloni. Bio je to prljav i zao svet. Ali u tom svetu jedanput godisnje odrzavao se jedan praznik na kojem bi se uvek nasli jedan plavi i jedan zuti balon koji bi se vezali koncima i vinuli visoko i daleko u nebesko plavetnilo. Dva balona su dugo cekala taj dan. I on je dosao, baloni su se upleli i otisli u nebo. Ali gore se zuti balon odjednom uplasio i pozeleo da pobegne. Plavi ga je je vukao i smirivao, ali su se ipak razisli, jer se zuti vratio dole na zemlju, a plavi je odleteo suvise visoko da bi ga pratio nazad. Ja sam kao mali verovao da cu naci svoj balon plavi ili zuti i da cu njim odleprsati. kada sam odrastao, shvatio sam da sam medju crvenim i crnim balonima a mi u "Katarini" smo svi sareni baloni. Sareni smo spolja, a unutra smo jednobojni. I muzika nam je takva, sarena, a jednobojna unutra. Ali prica o plavom i zutom balonu uvek ostaje.

ZAJEDNO
«Mi smo dozvolili/Da stvari od predaleko
Ova je borba bila/Ispod časti, protiv razuma.
U prošlim danima/Osvojili smo ponos,
U prošlim danima/Izgubili smo sve, sve, sve.»

Margita Stefanović, klavijaturistica, izjavila je ovo u nekom intervjuu nakon što su EKV napisali pjesmu «Zemlja».
Svi imamo puno srece sto smo ovde rodjeni, a svi kukamo sto nismo rodjeni tamo gde je bolje. Nije nigde bolje. Tvoja cela istina se nalazi ovde, ispricana je jako jasno a ako ne mozes da je prepoznas onda si lud. Zemlja nas nije zapocela pa ostavila, ona nas je izdrzala uzasno dugo. Sve price o seobama, o malim cudnim ljudima koji su uspeli da naprave velike stvari, sve su to price koje je ta zemlja istrpela uz mnogo zivih svedoka koji su isto deo nje. A nikako da se isprica prica o toj zemlji. Uvek se dobije na parce ili se prica pod laznim imenom ili se neka cela zemlja svodi pod jednog coveka, sto je iskljuceno, sto niko osim nas ne radi. Zemlju svedes pod jednog coveka a onda vlast razvodnis ne na imena i prezimena nego na tela koja su svemu strana.
Da bi sve bilo malo kristalnije, idu riječi pjesme:
ZEMLJA
Ovo je zemlja za nas/Ovo je zemlja za sve naše ljude.
Ovo je kuća za nas/Ovo je kuća za svu našu decu.
Pogledaj me,o, pogledaj me očima deteta.
U zemlji vidim spas/Iz sna me budi glas koji prepoznajem,
Dok grane miluju naša tela/Dok senke prave pokrov za nas,
Pogledaj me,o, pogledaj me očima deteta.
Pogledaj me,o, pogledaj me očima deteta.
Čujem vrati se/Čujem ostani,
Čujem vrati se/Dozvoli mi.
Čujem vrati se/Čujem ostani,
Čujem vrati se/Oprosti mi.
U svakom porazu/Ja sam video deo slobode,
I kad je gotovo/Za mene, znaj, tek tad je počelo.
Pogledaj me,o, pogledaj me očima deteta.
Pogledaj me,o, pogledaj me očima deteta.
Čujem vrati se/Čujem ostani,
Čujem vrati se/Dozvoli mi.
Čujem vrati se/Čujem ostani,
Čujem vrati se/Ne idi, ne idi, ne...

Milan Mladenović, gitara i vokal :
Promene su me uvek fascinirale - to kako ljudi vremenom menjaju izgled i svoje unutrasnje osobine i kvalitete...Mislim da je jedini nacin da covek ostane ne isti, nego da ostane svoj - jeste da se vremenom menja. Emocija je najveca ljudska vrednost, i to iskrena emocija koju ljudi ulazu u ono sto rade ili u kontakte sa drugim ljudima.

Slažem se skroz s njim...eto, (power to the) PEOPLE, uživajte...

MySpace Layouts

evo nešto sam tražila po internetu, i naišla na ovaj tekstić.inače, zmajevi su mi zakon, i vjerujem da su itekako postojali, čak se i uspjelo nekako dokazati(našli su fosil u Rumunjskoj).ma ugl.ako vam se da čitati, uživajte...pozdrav :D

Od svih nevjerojatnih i misterioznih čudovišta u svjetskoj mitologiji, zmajevi su nesumnjivo najstrašnija i najopasnija bića. Priče o tim ogromnim letećim reptilima, koji rigaju vatru, otimajući princeze i kraljevne, dolaze iz kulturnih tradicija gotovo svih naroda svijeta...
U zanimljivim "Njemačkim sagama", braća Jakob i Wilhelm Grimm (1786. - 1859.), opisuju ih kao opake "zmije s krilima", dok u norveškim mitovima zmajevi slove kao vjerni čuvari groblja ratnika. Vikinzi su ih rado slikali na svojim štitovima i urezivali njihove glave na pramcima svojih brzih i vitkih ratnih brodova.

myspace layout

U kineskoj mitologiji, gdje ih ima napretek, zmajevi su rijetko zla čudovišta, iako najčešće imaju volovske uši, tigrove noge, orlovske kandže, jelenje rogove, đavolske oči, zmijski vrat, pijetlov trup i riblje ljuske. Iako rigaju vatru, oni su prijatelji bogova i obično lete nebom, kako bi skupljali blagotvorne oblake i sasušenoj zemlji darivali kišu. U kineskoj astrologiji, zmajevi su vijesnici dobre sudbine i nalaze se među dvanaest životinja-vođa koje su došle umirućem Budhi, kako bi mu ukazale pokornost i poštovanje.
Vjeruje se da su zmajevi nadgledali vrijeme, naročito kišu potrebnu za bogatu žetvu. No, ako bi se koji put razljutili, znali su biti nemilosrdni i uzrokovati silne poplave, suše i dramatična zloslutna pomračenja.
U Kini, čak i danas, ljudi prave leteće zmajeve, koje koriste u novogodišnjim svečanostima i tradicionalnim pučkim svetkovinama i zabavama, najviše u mističnim ceremonijama, koje imaju za cilj oraspoložiti bogove i izmoliti sretnu i rodnu godinu.
I u Velikoj Britaniji su se sačuvale mnoge legende o zmajevima. Jedna od njih govori o bespoštednoj borbi Crvenog i Bijelog zmaja, koji su, na kraju zaskočeni na spavanju i spaljeni u jednom velškom samostanu. Od tog dana, Crveni je zmaj postao simbolom rata i još se uvijek može vidjeti na velškim zastavama. Englezi su uistinu dugo vremena vjerovali u postojanje ovih stvorenja. Čak je 1668. godine u Hanhameu, kako nas obavještavaju stari ljetopisi, ubijen "opaki gmizavac dugačak više od tri metra, prekriven ljuskama i bradavičastim izraslinama", za kojeg se iskreno vjerovalo da je mladunče zmaja, a njegov se lik još uvijek može vidjeti na reljefu hanhameutske katedrale.
I u zemlji s druge strane kanala La Mancha, u Francuskoj, predaje o dragonima (zmajevima) dio su uzbudljive narodne usmene ostavštine, čije nastajanje zadire u davnu prošlost. Kada su 1554. godine formirane specijalne vojne jedinice, sačinjene od pripadnika lake i nepobjedive konjice, Francuzi su im s pravom dali ime "dragoni" i nosili su zastavu s likom zmaja.To znamenje Francuzi su vjerojatno preuzeli iz istočnog dijela Rimskog carstva, čiji je simbol bio purpurni zmaj. Iz tog je vremena (III - IV stoljeće A.C.) sačuvan je zapis rimskog pisca Marcelinusa, koji opisuje trijumfalni ulazak cara Konstantina Velikog (274.-337.) u Rim. Imperator je bio okružen nepreglednim kohortama vojnika koji su nosili zmajevska obilježja. Zmajevi su bića iz legendi koja možemo naći u mnogim europskim i azijskim kulturama. U legendama su opisani kao velika gušterolika bića koja rigaju vatru i imaju dugačak rep prekriven ljuskama. Naši preci su smatrali da su zmajevi stvarno postojali i da su tu od početka svijeta. Ali kasnije su znanstvenici utvrdili da su zmajevi zapravo bića iz legende stvorena da bi plašila neuke ljude.s čim se ne slažem...

Myspace layouts

Za zmajeve se u Europi vjerovalo da su strašne zvijeri, koje su predstavljale zlo protiv kojeg su se ljudi borili. Nasuprot tome, u Aziji posebno u Kini i Japanu ljudi su smatrali da su zmajevi prijateljska bića koja donose sreću i bogatstvo.
Prema nekim srednjovjekovnim legendama, zmajevi su živjeli u divljim udaljenim krajevima svijeta. U svojim pećinama su čuvali blago i legende kažu da onaj tko bi ubio zmaja, postao bi vlasnik njegovog blaga.

krasno, ako stavim pjesmu u bokseve sa strane, ova plava crta mi piči preko teksta, ludilo.nadam se da vam se sviđa, meni je super...pozdrav, opet idem učiti...haha...cmoka...i hvala na lijepim komentarima, uljepšaše mi dan :))
izbrisala sam pjesmu što je tu stajala, ne funkcionira kako treba :)) pozdrav :))

osjećam se kao da je moje srce dobilo šakom u zube.trnci.tupo je, ali neka.obožavam se vratiti u stvarnost.nekad se možda i naviknem.možda, rekoh.
molim nižeNEpotpisanu osobu da se potpiše kad piše ovako lijepe stvarčice.da,da.
nemam ništa drugo za reći, nemam ni vremena, pišem nešto iz sociologije, uf.
pozdrav onome-koji-svira-"čarobnu-frulu", damiru sa svemirskom bradom, onoj kojoj ni adrenalin nije stran u krvi, tebi mishu, akterima prošlog vikenda, pingvinima sa medija i kulture društva, svim neprofitnim vladinim udrugama i svim ljudima dobre volje.

MySpace Layouts

SRETAN USKRS SVIMA KOJI GA SLAVE, A I SVIMA OSTALIMA...evo jedan stih od Marley-a

EH!BUT I'LL NEVER FORGET NO WAY:THEY CRUCIFIED JESUS CHRIST

Myspace layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

Prije mnogo i mnogo godina;
U carstvu kraj mora to bi,
djeva je živjela koju su zvali
imenom Anabel Lee
S tek jednom je živjela mišlju;
da voli i da se volimo mi...
Bio sam dijete, i bila je dijete; u carstvu kraj mora to bi
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili, ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno; u carstvu kraj mora to bi
Vjetar se spusti iz oblaka noću i sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni, meni je oteli
Da je zatvore u grobnicu tamnu o tom carstvu što kraj mora bi
Zavidjeli su nam anđeli s neba - ni upola sretrni kao mi
Da! to je razlog (kao što znaju u tom carstvu kraj mora svi)
što noću je vjetar iz oblaka doš´o
i sledio Annabel Lee
Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
što su stariji bili neg´ mi, i mudriji mnogo neg´ mi
I niti anđeli gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,drage, života i mlade
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more...

MySpace Layouts

ova mi je jedna od dražih njegovih, pozdrav...

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

- jel se osjećate glupo kad vas netko bezrazložno zajebava?ne?da?
- a kad nekome uporno tupite da ne radi nešto a ta osoba to uporno radi?
- a kad gubite galone živaca objašnjavajući stvari koje su razumljive same po sebi, ali netko drugi je u trećoj sferi?
- kad se bezveze sekirate umjesto da nosite lijepe misli okolo?
- kad ...?
- ma ništa, sve okej...lakše je kad se ispucaš, i formuliraš misli...I guess...
upravo ga sad slušam...možda me "kalma", sjajan je.nemojte da se ova pjesma povežesa mojim osjećajima, samo je sad slušam pa sam je stavila, hehe...pozdrav svim ljudima dobre volje ;)
"ZA MOJ RAJ PITAJTE MENE"

U mećavama života vrelog
Gube se moje misli od tijela
Svoga vodiča svjetionik tražim
Postajem leden pahuljica bijela
Moja je ljubav crna
Crnina zgusnuta u kuglu svijeta
Pod maskom tinja i lezhi tvrdom
Kamen
Kamen što posta od cvijeta
Prokleta da si moja snago muška
U beskrilnim noćima bezglavo trošena
Od pijanih tijela
U svijet istrošena
Suzama bijesa i kletvom oplakana
Što vrijedi dozivati bogove
Što vrijedi htjeti bjelinu u noći
Kad su mi ruke u najvećoj moći
Tim istim bogovima pružale rogove
I neću,
Neću vam bogovi moliti milost
Milost užitka vašeg raja
Za moj raj pitajte mene
Spavao sam na prsima zadovoljene žene
I ako mi sad zato nećete naći
Tiho mjestašce u vašem kraju
Pljujem na sve milosti svijeta
Vraćam se svome raju

Toma Bebić

MySpace Layouts

daklem, njegov je dan udaran, a njegov san hiljadu tona za jedan dan...
ludi dan počeo je sa produženim spavanjem(ehej, u 9 umjesto 8, nije šala) i ugodnom vožnjom do faksa s mamom.iako sam joj oko vidikovca morala reći da stane da pokupim jetru i odlijepim želudac od kičme(al ne vozi loše:) ) i veselo došla na faks, trčeći među kapima jerbo sam zaboravila kišobran.i tad je sve počelo...9:03 - uvod u odnose s javnošću.stanovita profesorica majda, da ne imenujem, bila je iznimno čudna.a i mi(da generaliziram, umjesto da ukopavam ljude :).prvih sat vremena smo saznavali razne stvarčice jedni o drugima putem brzinskog intervjua, kao npr da ima kolega vatrogasaca, pa zaručenih, pa onih koji vole šetati po mjesečini, članova moto-kluba, budućih (multi)milijardera, onih koji se boje vrata(percepcije) nekih kojima se mačka zove "bježi ća", propalih anarhista, hostesa, speleologa, umjetnika svih vrsta, obožavatelja svih vrsta umjetnosti, ljubitelja narodnjaka te mladih mama. čovječe, kakvih budućih novinara i PR-ovaca ovdje ima i nema....da, i onda je počela Ona.da, baš TA. profesorica.nježnim i umiljatim glasom krenula je opkopavanje naših mozgova komunikacijskom motikom.što bi se i moglo preživiti, da se nije pojavila BUKA U KOMUNIKACIJSKOM KANALU.ljudi, svaka vam čast.iza mene i ostalih finih, pristojnih, pažljivih, mirnih i nadasve zainteresiranih kolega čulo se ššškovvldđsđxćcfggkzlouzzššššbkmklsšćxxcććtziuubvknlkohpp, nekad jačom, nekad slabijom intonacijom, nekad s par razumljivih rečenica, ali u biti ako je profa bila s motikom, ovi su brate napali sa hordom pokvarenih freza, koje su marširale po sivim eminencijama onih gore navedenih studenata, profe&profe mate, kao oni -Pink Floyd- čekići.i tako od cca.deset do 1 i skoro 30.vau.impresionirana sam.ono, zamisli jezik nakon toga parsatnog meljanja...vibrira.čovječe, da su se kasnije išli baliti s nekim, ne bi morali micati njime.al dobro, i to ima svojih prednosti....
nakon toga-kafa.obavezbo.crna, lijepo...onako, lagana muzika, ne volim baš olivera, ali dobro mi je sjeo nakon ovog "so called-dana".i prisustvovala sam jednom događaju koji je bio od velikog značenja što se budućnosti tiče, premda sad ne izgleda tako.pomirdba, zakopavanje ratne sjekire pripadnika različitih dubrovačih plemena, klanova, kantona, whatever.mokošica city and city itself.genijalno.zaista je lijepo prisustvovati jednom takvm događaju.
ostatak dana - vožnja, bus, vožnja, auto, mama, ostatak obitelji, dosada, kiša, pad tlaka(zato sam ja nekad Nervoza Živac) i naravno, obavezni telefonski razgovorčić...sad se spremam u bed, prvo tuš, pa malo Fazana koji lete ili Enigme.tako nekako...pozzdrav svima. i za...kraj....

MI SMO SE SRELI

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?(A.B.Šimić)

nekad sam tražila osobu kojoj bi ovo mogla posvetiti.našla sam je.cmoka :)))

MySpace Layouts

eto, pozdrav dok čekam printing za učenje

POZDRAV
Svakoj životinji koja ždere ili ubija vlastitu vrstu
I svakom lovcu oboružanom puškama ovješenim u kabinama kamioneta napunjenih lovinom
I svakom strijelcu ili dragovoljcu s teleskopskim nišanom
I svakom prostaku u čizmama s psima i skraćenim sačmaricama
I svakom pozorniku s psima istreniranim da gone i ubiju
I svakom agentu u civilu ili tajnom detektivu pod čijim je pazuhom opasan pištolj pun smrti
I svakom čuvaru javnog reda koji otvara vatru na ljude ili puca da bi ubio zločince u bijegu
I svakom članu Narodne garde bilo koje države u kojoj s lisicama i karabinima stražari nad narodom
I svakom graničaru bilo koje granice s bilo koje strane Berlinskog zida ili zavjese od bambusa ili tortilje
I svakom elitnom prometniku i patrolnom policajcu u jahačim hlačama krojenim po narudžbi s plastičnim zaštitnim šljemom i kravatom uskom poput vezice za cipele i revolverom sa šest metaka u srebrom ukrašenim koricama
I svakom patrolnom autu s kratkocjevnim puškama i sirenama
I svakom protuštrajkačkom oklopnom vozilu ispunjenom palicama i suzavcem
I svakom pilotu aviona pod čijim su krilima smještene rakete i napalm bombe
I svakom vojnom kapelanu koji blagosilja bombardere pri uzlijetanju
I svakom Ministarstvu vanjskih poslova bilo koje super-sile koje prodaje oružje objema zaraćenim stranama
I svakom nacionalistu nije važno koje nacije u nije važno kojem svijetu Crnom Smeđem ili Bijelom koji ubija u ime svoje nacije
I svakom proroku ili pjesniku s puškom ili patent-nožem i svakom silovatelju duhovnog prosvjetljenja koji prosvjetljuje uz pomoć sile i svakom silovatelju snage svake
Nasilne države
I bilo kome i svima što ubijaju i ubijaju i ubijaju i ubijaju u ime Mira
podižem svoj srednji prst
kao jedini dostojan pozdrav

Lawrence Ferlinghetti

MySpace Layouts

ovo mi je kao neki blic iz glave, situacija koja mi se dogodila prije 4 min.moji doma jedu ručak, a kako moj stari kaže, "ja jedem te biljke".
daklem, zanima me vaše mišljenje oko nekih stvari:
1.što mislite o Gavelino "piletini"?
2.o njezinoj cijeni - 34 kn?
3.o tome tko nam daje za pravo da odlučimo koliko košta nečiji život?
h.v.a.l.a....
i btw;
- ako želite, u javnom parku u Pekingu možete iznajmiti psa za šetnju;
- da bismo napravili ljudski lanac oko planeta zemlje, naravno na Ekvadoru(najšira je tu), za ruke bi
se moralo uhvatiti 25 milijuna i 500 tisuća osoba;
- većina ruževa za usne sadrži riblje krljušti
- što najviše slušate? - glazba utječe na brzinu kojom jedemo(tj ako slušate brze ritmove, završit ćete obrok 11 minuta prije nego ako slušate glazbu sporog tempa);
- Patak Paško bio je neko vrijeme zabranjen u Finskoj jer nije nosio gaćice.

THATS ALL FOLKS :)

MySpace Layouts

trebala bih učiti, al ono, vrlo.a ne da mi se.to je onaj filing kad sve drugo radiš, samo da ne moraš otvoriti knjigu.čak i pereš suđe, robu, psa, mačku, usisavaš, slušaš baš onaj cd koji si poslušala mali milijun puta ali se eto ne moš sjetit zadnjeg stiha pete pjesme.pa onda telefon i zovi sve drage ljude koji imaju 5 puta pametnijeg posla nego pričati 3-2 sata.pa pregledaš 4 soma blogova,piskaraš gluposti(da, čak i post), obiđeš sve moguće gluposti na netu, pročitaš sve stranice koje pišu na hrvatskom jeziku, kradeš Bogu megabajte itd itd...uh.i onda se tješiš, kao ono, sve se stiže kad se hoće.al nije baš uvijek tako.stoga bi ja trebala krenuti prema svojoj mraaaaačnoooooj sobi, sa zanimljivim fotonovinarstvom i ultra zanimljivom engleskom gramatikom.koju ću ionako prepisati, nadam se...dotad, pisat ću ovo malo gluposti tu...
e da, sinoć bijah na koncertu popularne dubrovačke grupe(ne, nije Teatar) - Gruhak.ha, autorske stvari su pržili, i baš je bilo dobro, iako se između redaka moglo čuti užasno puno Majki, i još izmiksano svašta.al fakat nisu loši, ono, svaka im čast...kasnije sam se veselo zaputila doma(pozdrav pratiteljima putovanja) sa bližim i daljim susjedima, i kao od šale smo prešli negdje oko 7 km, laganog hoda uz uobičajene teme, poput sastava paštete, prava životinja, razlike domaćeg i industrijskog mlijeka, svirke u klubu, lude publike, prolaznosti života, visine neandertalaca...ne moram ni pisati kako sam se instalirala u krevet odmah nakon te šetnjice.viva la Župa-viva la Libertas sa busom u ponoć i u 5 i 15(tihi zvuk režanja)-viva la revolucion-viva la kako-se-već-kaže(...)
i ako vas zanima,samo da bismo podigli nogu s namjerom da zakoračimo(jednom!), u tijelu se aktivira četrdesetak mišića...
- prvi posao Alberta Einsteina - bio je činovnik u uredu za izume
- mageirikofobija je užasno opasna bolest, a ljuDi koji od nje pate strašno se boje kuhanja hrane :)
- u jednoj minuti čovjek potroši oko osam litara (!) zraka ((duboki uzdah))


POZDRAV SVIMA DRAGI MOJI BLOGGERI :))

MySpace Layouts