Suncokreta2

srijeda, 16.05.2012.

Janje moje malo i ja bi te... (drugi dio)

O kako volim ovo doba godine i to zbog masu stvari, a najviše zbog opojnih mirisa u zraku. Ma neeee, kakve ruže, kakvi đirani, kakva brnistra, nema veće miline do mirisa pečene janjetine!
Pa sam poslala vapaj nebu, molbu svevišnjem, posljednji krik...

Duboko vjerujući da dobro uvijek pobjeđuje, da pravda na kraju zakuca na prava vrata
da nakon teških bitaka, janje zableji na tanjuru dostojnog obožavatelja.

Vjerujući u bolje sutra ili prekosutra čak
uloživši maksimalne napore u potrazi za blagom svih blaga
pokazujući ogromno strpljenje i toleranciju, konačno svatih...

Da već neko vrijeme, ta slasna, sočna i slatka namirnica, taj vrhunski doživljaj za moje nepce,
i sva ostala osjetila, ta uzvišena i predivna delicija biva servirana predamnom,
svejedno dal na porculanskom pjatu il papirnatom škartocu.
I ono što je najbolje - bez straha da je neće nestati ako se odlučim
mašit za još samo jedan komadićak, onako za gušt...


Eto samo sam se tila pohvalit da je
došla i moja sezona pričesti i krizma.

O pirevima, rođenjima, nagradama
i okruglim rođendanima da i ne pričam
i svašta nešto
negdi nešto :)

- 11:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #