Suncokreta2

ponedjeljak, 14.06.2010.

Sudbina dal je to

Možda bi ljudi rekli da sam praznovjerna, možda da vjerujem u čiste gluposti, možda ...
Ma ne bitno meni je to....
Ja u svemu vidim neke znakove, neke poruke , neke začarane krugove i povučene paralele
To sam ja.
Ali vjerujem.
Dakle vijernik sam.
Odgojena da vjerujem u Boga, Gospu i bilu boju ahaha
Baš razmišljam , ovih dana, kako sam unatoč svom odgoju , zapravo povjerovala , sama, puno godina kasnije...
Vjerujem u svašta, možda bi crkvenjaci rekli da sam zapravo ne vijernik, jer vjerujem u svoga Boga, onako kako sam ga ja doživila i kreirala u svojoj glavi.
Prepoznajem njegove poruke i simbole , u nečemu , šta bi možda moglo biti bezbožno, pogansko.
Ustvari, baš zbog tih mojim simbola i znakova , ja baš čvrsto vjerujem da postoji On ili Ona ili Ono. Svejedno.
Zanimljivo mi je , iz ove pozicije, razgovarati sa "vjernicima" i "ne vjernicima" koji su najčešće baš suprotno, od onog kako se oni deklariraju.
Vijernik nazovimo ga tako priča o vjeri a ne razumije je, koristi pojmove koje ne živi i obrnuto, ne vijernik živi vjeru ne znajući da je živi.
I šta sad, pitam se ja, tko je tu zapravo vijenik...
Kome će Sveti Petar otvoriti vrata Raja. I di je taj Raj?
Jeli on možda ovdje , baš , na zemlji...
Jeli se u jednom materijanom životu, koji, stavimo ruku na srce, je i nije materijalan, zapravo događa taj pakao i raj i čistilište i sve opet iz početka.
Ja , recimo, sad trenutno mislim, da sam u raju.
Smiješno je to, jer možda bi nekome sa strane moj život izgledao skroz običan, a meni je baš divan, zapravo veselim se malim i bezveznim stvarima. ali se veselim. Zar to nije raj?
Zašto ne bi bio?
Zapetljala sam se, kao i obično , u svojim mislima...
Zapetljala sam se, kao i obično, u svojim simbolima, znakovima i porukama s neba.
Zapetljala sam se, kao i obično, sa svojim anđelima i suđenim dušama
Skroz sam zapetljana ja...
A tako sretna, iz čista mira, zar to nije raj...

- 12:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #