Nov početak
U zadnje vrijeme neki postovi sa nekim novim počecima, novim stvarima...
A tako je to valjda u životu mladih, stalno se nešto mijenja, i nikad neće više biti isto.
To je pozitivno na neki način jer ako je nešto (išta) bilo loše, to se neće više ponoviti.
Ja imam problem, volim 'vući' svoje nedostatke još jako dugo...
Nažalost.
To nikad nije mojom voljom, nego se jednostavno tako desi.
Mislim da je to zato jer se još nisam izgradila potpuno kao osoba, i još mi je neke odluke teško donijeti.
Ali i za to ima vremena, a i možda sve te greške koje počinim su zapravo pozitivne pa brže shvatim što u budućnosti NIKAKO ne smijem raditi...
U zadnje vrijeme doživljavam mnogo spoznanja, koje sam obično znala slati Emi na mob (ako ste ikad gledali njen mob, ima mnogo mojih spoznanja...hehe), ali kako sad više nemam mob, ne mogu joj ih slati, ali nema veze, vidimo se, pa to nadoknadim.
Ali žao mi je jer ne ostaju..
Ali reći ću evo jedno naglas, ovako javno.
Ne znam kako da to najbolje formuliram.
Zapravo je prilično teško.
Kako je lako naći prijatelje ako nešto daješ.
Prijateljstva bi se trebalo sklapati na ugovor, koliko mjeseci, toliko i koristi. Kako se kaže - koliko para toliko muzike.
Teško je imati prijatelja koji te voli zbog onog čega ti jesi, sa svim manama i pogreškama, sa svim krivo poduzetim koracima i sa svim nedostacima.
Iako će ti ta osoba nuditi bezuvjetnu ljubav, slušati tvoje probleme, koji su ponekad tako bezazleni, koji će te razumjeti i neće te osuđivati...
Danas je to teško naći, iako ima tako mnogo ljudi na svijetu...
I zato ponekad kad hodam gradom, ulicom, iako znam ljude oko sebe, osjećam se sama, baš kao Pale sam na svijetu, osjećam neku prazninu u sebi...
Rijetki su trenuci i rijetke su osobe za koje mogu reći da me vole zbog onog što jesam.
I malo je ljudi koji su ostali sa mnom kad su me potpuno upoznali...
Prijatelje treba voljeti i cijeniti.
Ja cijenim i volim svoje prijatelje. Dala bih mnogo za nekoga.
I krivo sam shvaćala puno ljudi koji su mi tvrdili gledajući me u oči, kako su mi prijatelji i kako im ja puno značim.
I da, značila sam im, dok je trebalo. Mrzim licemjerje.
Ako nešto trebaš osobu, onda joj to dođi, reci joj u lice što trebaš i sigurna sam da će ti ta osoba to i napraviti - prva eto ja bih!
Ali ne, ljudi su tako pokvareni i glume ti neku ljubaznost, dobrotu pred tobom, samo da bi te iskoristili...
Ljudi su prokleta bića..
I rijetki su oni koji nisu prokleti!!!
Ali zašto odustati od svega, zato što te je još neka osoba u nizu mnogih povrijedila??
Ne, treba biti još jači, ne treba se živcirati zbog propuštenih ljubavi, prijateljstava, zabava itd.. Treba okrenuti novu stranicu, dignuti glavu koliko god visoko možemo i reći svima koliko su jadni što su izgubili nešto tako vrijedno i predivno poput prijateljstva.
Imati nekog prijatelja pored sebe je blago.
Jer da čovjek može funkcionirati sam, onda nas ne bi bilo toliko na svijetu, onda ne bi imali potrebu otvarati se drugima, ne bi imali potrebu rasplakati se na nečijem ramenu, nego bi sve probleme riješavali sami...
Ali mi smo živa bića s velikom potrebom za drugom, za prijateljem.. Za nekim tko će na sve naše probleme dati nekakav odgovor, neko riješenje ili jednostavno reći kako će biti baš sve u redu..
Na kraju krajeva, zato se i zaljubimo u nekoga, zato nekoga i počnemo voljeti..
Ljubav je ovisnost o nekomu.. Ljubav je opsesija nekom osobom, i nije bitno kakva je, jer nitko ne voli ničiju vanjštinu, svi volimo ono unutra.. Svi volimo nečiju pamet, iskrenost, vrline, manama se smijemo i pokušavamo ih ispraviti ili poboljšati, okrenuti to na pozitivnu stranu...
Ali svi volimo, nemoguće je nekog ne voljeti, samo moramo paziti kako to proživljavamo..
Ne smijemo brkati ljubav, koja je sveta, sa nekim drugim osjećajima..
Ljubav je jedinstvena, savršena, prekrasna, jedina sveta, pravedna i ispravna stvar u našoj borbi za opstanak...
Big GiRls Don't cry..
.. so I guess I'm still young and little..
Nova sreća u mom životu !!!
Otkako sam počela radit, upoznala sam svog kolegu i eto on mi je uljepšao život.
to je moj mišić i baš sam sretna kad krenem na posao u 3, jer znam da će sljedećih 7-8 sati provesti s njime.
ovaj post je svakako posvećen njemu i sigurni budite da više neće biti negativnih postova jer otkad eto upoznah Mišića svijet je ružičastiji i ljepši..
Pozzdrav i pusica Mišiću:
Ljudi moji...
UPALA
SAM
NA
FAKS
!!!!!!
Bla Bla Bla. Opet neka depresija. Još 4 dana do rezultata. Say a pray. A sad jedna pričica, ma neka glupost iz glave - naravno, nema nikakve veze sa stvarnosti, jelda???
Istina je da volim te, teško mi je sanjati i dočekivati zoru a da to nije u tvom zagrljaju. Nekoć smo bili jedno, ali sada je sve to nestalo. Žalim za prošlim vremenima, od uspomena gradim snove i želje, ali to nije bilo tako...
Lagao si mi... znam da ne možeš naći bolju od mene, niti ćeš ikad moći. Nikad ljepše i nikad bolje, nikad iskrenije i nikad otvorenije... bit će ti žao, plakat ćeš za prošlosti. Još si nezreo, shvatit ćeš prave vrijednosti, kad bude kasno.
Svijet je svašta prošao, i tebe će. Ali najjači ostaju. Ostaju borci, poput mene, ja želim izboriti se za sreću, i borila sam se za ono što sam mislila da je sreća – borila sam se za tebe, glupo misleći kako si ti moja sreća. Ali nisi. Shvaćam to nakon mnogih bitki. Pobijeđenih bitki. Pobijeđena sam, ali ne zadugo. Izdići ću se iz vlastitog pepela i voljeti ponovno, još više nego sada. Svaka ljubav je jača od one prošle. Biti će takvih poput tebe još. No, neće mene moći prevariti. Ja nisam više ista. Naučila sam lekciju koju si mi ti zadao. O, naučila sam je, na najgori način. I nisam učila dovoljno, morala sam ponavljati nekoliko puta. Ali konačno – lekcija je naučena. Nešto što ćeš sam osjetiti na svojoj koži, jer ćeš shvatiti koje si blago imao, a nisi ga cijenio. Nisi jedini. Mnogo ljudi ne zna cijeniti ono što ima, dok to ne izgubi.
To nitko ne zna.
Ali naučit će.. molit ćeš i prositi za mnom, ali ja odlazim i neću te više vidjeti. To me veseli. Čak i da ne naučiš na meni, bit će ih sličnih (ali ne istih i ne boljih), i boljet će. O, da znaš kako to boli kad netko ne mari za tvoju bol. Uz sve boli koje imaš i sve svakidašnje probleme (za koje misliš da nikad nećeš imati), ovaj će ti uzimati najviše vremena, najviše misli, boli...
Još mi mrvicu značiš, a to zaključujem iz toga jer će mi te biti žao kad propadneš...
I kad upoznaš goru polovicu svog života.
Onda ćeš se osjećati kao ja sada, prevaren, ostavljen, izrugan, izigran...
p.s. – ova malena pričica nema nikakve veze s nikime; svaku asocijaciju isključite; plod moje mašte;
pozzdrav
