Jedan post. Nema naslova. Eto. Inspiracija u trenutku žalosti i tuge.
teško je doći u neke godine i shvatiti da odsad nadalje ti sam nosiš određenu dozu odgovornosti. ponekad bi mi pasalo vratiti se u svijet kad su mi drugi određivali što da radim, a ne sad kad moram sama riješavati svoje probleme, suočiti se sa strahovima i neugodnostima...
lijepo je znati kad si malen, da možeš zapravo raditi što god želiš i izvući ćeš se iz toga – jer si malen, još ne znaš što je to život itd.
A sad, kad sam punoljetna i kad se odvajam od dječjeg svijeta, od maminog i tatinog okružja, sad shvaćam kako život nije nimalo lijep. To sam znala i prije, ali to znaš u teoriji, kad ne moraš progutati ogromnu knedlu i raditi nešto što uopće ne želiš, a jednostavno moraš. Jer nisi slobodan. Uvijek je netko iznad tebe koji ti govori što moraš učiniti...
I nekako, u ovih zadnjih par dana su mi se desile neke stvari gdje shvaćam da moje mišljenje o odraslom svijetu nije sasvim točno... dapače! Shvaćam ljude kad kažu koliko je zapravo lako biti malen!
I užasno je lako, jer ne nosiš nikakav teret. Glavni ti je problem u životu tvoja igračka... a sad, kad mogu reći da sam odrasla, nije mi lako, suočavam se sa svojim razočarenjima, u samoj sebi i drugim ljudima, a riješenje nije samo plakati i čekati da te roditelj zagrli.. ubrzo ni njih više neće biti, i onda ću plakati sama jer nitko ti u životu neće pružiti toliko ljubavi koliko tvoji roditelji... nažalost. 
Nije riješenje u plaču, ili u bilo čemu drugom, jer kad završimo plakati, opet ostaje problem.
I moramo ga riješiti.
Sami.
Potpuno sam sama na ovom svijetu i to sam shvatila danas, kad sam vidjela da osobama nije stalo do mene koliko su govorili da im je stalo. Dapače...
Svi se brinu samo za sebe.
Dogodi vam se stvarno užasna i glupa situacija u životu, a 'najbolja' prijateljica se ni ne potrudi odgovoriti ti na poruku...
Ali i to je škola, postane ti jasno tko ti je pravi prijatelj!
I zato moram u ovom postu zahvaliti Emi, koja se fakat javila na telefon, koja je bila tu uz mene, jer možda i nije neka velika stvar, ali gdje su bili ostali kad sam ih trebala...
i hodam po gradu, sama, i svjesna da je par metara od mene osoba koja mi svaki dan tvrdi da me voli, osoba koja zna kroz što sam danas prošla i osoba koja se pravi da me ne vidi...
e pa toj osobi ne moze biti stalo do mene !!!
Još jednom, Ema, hvala, voljela bih da možeš obrisati onu poruku.
I ostaviti ovaj post u svom srcu jer ovo što si danas stala uz mene, to ne znam dal bi mogla puno osoba nabrojati, poput tebe. 
Thank you
Bye
01.06.2007. u 21:42 |
13 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
lipanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
12/2007 (1)
11/2007 (1)
10/2007 (2)
09/2007 (2)
08/2007 (1)
07/2007 (5)
06/2007 (8)
05/2007 (7)
04/2007 (9)
03/2007 (6)
02/2007 (9)
01/2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Links to: blogs, all kind of web-sites... visit, if you Have time.. :)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
mEmiNa
Ines i Iris!
MrvaC i Ekip'Ca
Dominik
Marin M
Zapusteni blog moje veki
Lost Silver Rose
KiKi
Martyn
Luka
Google
Zabranjeno ako nemate 18!!!
NIVEA!!!!!!
GMAIL - scorpiontrue@gmail.com
VIP!!!!!!!!
opet VIP!!!!!!!!
OTVORENI radio
BENNY BENASSI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
My ICQ number:
417-172-092
Neke sličice:
me and my sister
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
moj preparirani škorpion,
dar od Eme
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
Ja i Vekica:
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
Bilo nam je dosadno u šk
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
Ja i moje najdraže piće,
votka s limunom
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
Maturalna
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
Maturalna,
ja i Ema
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
Fooling around
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
''Štreberica''
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
Nas par bisera
u Ljubljani
Shot with u700,S700 at 2007-06-28
DoDo und ich
Shot at 2007-06-28
SomeThin' AbouT Me....
Ime: Ana.
Roćkas: 29.10.89.
Imendan: 26.07.
Budućnost: Tehnicki fakultet u Rijeci, smjer elektrotehnike.
Sadašnjost: Ljetni posao... :)
Prošlost: Gimnazija. Opća.
Volim: Niveu, VIP, suncokrete, kompjutere, svu tehniku, more, prirodu, ...
Ne volim: T-Com i sve njegove oblike, Dove, ljude, pčele, i sve ljudske izlučevine i sastojke (kosa, slina, nokti...).. dalo bi se još toga nabrojati...
Najdraža boja: Crna i tirkizna, smeđa.
Mrzim: Narančastu boju.
Najdraži predmeti u srednjoj: fizika, kemija.
Najdraža zemlja: Brazil.
Horoskopski znak: Škorpion :)
Slušam: House, rave, techno, ali i sve pomalo...
Najdraža životinja: Mačka, kameleon.
Sviram: Harmoniku, klavir i gitaru, ali sve je to postalo pasivno.
Najdraža mjesta za izlazak: Mystic, Priko, Zanzibar, Tropic, Moby Dick.
Najdraža plaža: Koludarac.
Najdraži glumac: Johnny Depp.
Najdraža glumica: angelina Jolie.
Najdraže piće: votka s limunom. voda.
Najdraža hrana: piletina na ražnju. riža ala Ana.
Najdraža stvar koju posjedujem: Preparirani škorpion, lančić na škorpiona i narukvica (prvi poklon od dečka)
Najdraža knjiga: Bram Stoker: Dracula.
Uglavnom sam...
depresivna, iako se to ne bi reklo..
komplicirana,
tvrdoglava,
negativna,
pesimistična,
užasno nesigurna,
nesamopouzdana,
nepovjerljiva,
nezadovoljna,
ali...
smijem se
(to je najbolji lijek)..
i naravno...
sutra će biti bolje!!!
Ostalo prepuštam da Vi upoznate....
Parni Valjak:
Nemirno More
Oprosti mi molim te,
sto nisam to sto zelis,
Ti znas da volim te
na neki nacin svoj.
Oprosti zbog patetike
to je zbog romantike,
Umjesto cvijeca i svijeca,
uz veceru.
Znam da je tesko
trajati sa mnom,
ima me,
nema me.
Pozelim nekad
stati na loptu,
al' bojim se.
Ja sam ja,
ne drzi me mjesto
Mojom dusom
pusu vjetrovi.
Ja sam ja,
ko' nemirno more
Mrzim luke,
mrzim obale.
Oprosti mi molim te,
sto nisam to sto zelis,
Ti znas da volim te
na neki nacin svoj.
Oprosti ako zvucim
kao da sam nesretan,
Ti znas da sam oduvijek
bio sa rijecima
nespretan.
Dani se slazu
u godine duge,
zima je
pred vratima.
Nista nam dobro
ne donosi sutra,
osim nadanja.
Depeche Mode,
damaged people
We're damaged people
Drawn together
By subtleties that we are not aware of
Disturbed souls
Playing out forever
These games that we once thought we would be scared of
When you're in my arms
The world makes sense
There is no pretense
And you're crying
When you're by my side
There is no defense
I forget to sense
I'm dying
We're damaged people
Praying for something
That doesn't come from somewhere deep inside us
Depraved souls
Trusting in the one thing
The one thing that this life has not denied us
When I feel the warmth
Of your very soul
I forget I'm cold
And crying
When your lips touch mine
And I lose control
I forget I'm old
And dying
Epikureizam:
Pravi ljudski uzitak
je
zadovoljenje svih
osnovnih
tjelesnih i
drustvenih
potreba,
daleko od briga
javnog zivota.
Jednom mi je
netko poklonio Baci,
u kojemu je pisala
poruka:
Love me when I
deserve it least,
as that is when
I'll need it
most...
Uspomena je
varljiva,
ona iznevjeruje,
obmanjuje,
ona stvara
svijet koji
nikada nije
ni
postojao,
nudeći lažnu
sliku prošlosti,
kako bi ispunila
beskonačnu
prazninu
sadašnjosti...
A ovo piše na čistoj votki:
Bistre i neutralne
arome, pije se
čista, dobro ohlađena,
odnosno uz
dodatak juicea ili
tonica, te kao
sastojak sve
popularnijih cocktaila.
Bez obzira koji način
konzumacije
preferirate, Vigor Classic
jamči nezaboravan užitak.
Rok trajanja:
NEOGRANIČEN.
