< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jedna kul s kolodvora
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Neka luda
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ja i Marijana
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Nina i ja
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Tihana
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Bili mi jučer u Vukovaru,mi se donosi na moj imbecilni razred (nemojte se vrijeđat jer ne mislim na sve),bili u nekoj crkvi,i svećenik neš pričo i kad je spomenuo nekog lika Ćevapovića ja umrla...mi umrli...heheh...vi ne znate zaš je to smiješno,al ajd...i da,vidila sam knjigu kojoj jedna stranica vrijedi 250 000 eura,puta 667 stranica...mislim da je Sanja izračunala 166 750 000 eura,tak da...
Da,da i onda kao išli na to groblje i ova baba iz hrvatskog,zvat ću ju kurvetina,kaže ima pola sata do tamo...i ajd idemo,a sunce upičilo,al ajd idemo,krepat,i kad smo došli skoro do groblja pita nju Nina "i to pola sata?!" Okrene se ta kurvetina i reče "Da sam vam rekla,ne bi išli...jel?" i ispusti onaj zvuk i facu napravi...ja popizdila!!! Hodali smo,dakle,50 min...i bili tamo,popeli mi se na kurac već,neki džukela smrdljivi nas pratio cijelim putem (nemojte krivo shvatit,volim ja životinje,al to ne spada u tu vrstu),i kad smo se već stoput slikali i kad su drage djevojke,hvala im,pročitale,idemo u grad...nazad...a groblje je inače izvan grada,i vikne meni kurvetina "Aleksandra,ti si rekla de ne možeš hodat?" I ja sad mislim aj,povest će me Kristina (iz povijesti)..."Daaaa...." I kaže taj smrad od babe (disko-kugla-jakna) "Heheh,eno ti bus!" I sad sam ja stvarno popizdila! I mogla sam il nekog ubit il ovo drugo...i ja počela plakat! Buahah...al bila sam toooolko frustrirana i živcirali su me cijeli dan i eto.I onda smo se odvezli busom.I ne da mi se tu detaljizirat više.Dosadno mi bilo i više nikad ne idem nikud s tim razredom.Eventualno s pojedincima.
E sad bitan dio posta...pričala sam s puno ljudi zadnjih dana,i razmišljala,naravno,i zaključila nešto bitno.Sreća ne znači samo da te niš određeno ne muči,i da ti je "onak,dobro" i da ti svaki dan ide,isto ko prošli,bez povećih problema...Za sreću je potrebno osjetit određenu ispunjenost iznutra,da se uvijek možeš nasmijat,ne kreveljit,nego iskreno nasmijat i uživat u svemu,nije potrebna filozofija jer se taj osjećaj preopzna,i sad,koliko vas se tako osjeća? Iskreno,ja se ne sjećam kad sam zadnji put...