*365 dana je prošlo od kako je moja bivša draga polegla ko pšenica sa krešom na lepenici.

kakva bi ja bio idealna radodajka.mene se na sve može nagovoriti,jednostavno ne znam reći ne.morao sam preko vikenda pročitati više teksta za ispit nego što ga imaju stari i novi zavjet zajedno,morao sam nacrtati u autocadu nekakvu tarnu spojku koju razumijem koliko i hijeroglife,morao sam......ali ne,navukao sam se na alkohol ko muha na govno i odjebao nauku na uštrb prežderavanja,lomljenja kafane i brutalnog alkoholiziranja!
krećemo uz molitvu da nas fućkov yugo 55 u predizdisajnom stanju dotegli na 768 metara visoko brdo smješteno u neposrednoj blizini fužina!upadamo u magluštinu koja kao da je ispala iz horror filmova tako da vozimo 15 km/h što je skoro pa duplo sporije od maksimalne brzine koju može razviti ovaj yugo izlizano plave boje poput traperica ispranih varekinom.fućak se kune u cijelo svoje stado muflona da je jednom prilikom pojurio na autocesti 32 km/h,ali mi mu ne vjerujemo i ismijavamo ga (a da ,sad 100)!zbog preguste magle promašujemo skretanje za lepenicu!zbog preguste magle promašujemo skretanje za lepenicu i drugi put.u trećem pokušaju doslovno napipavamo skretanje i vozimo se otprilike kilometar i pol putem idealnim za razbijanje bubrežnog kamenca.mudro pristižemo posljednji tako da eskiviramo sve kućanske poslove.počinje loooooooooooom!
za inicijaciju ispijamo svi po čašu pelinkovca koju mi toči već poprilično pijani novi član tako da mi barem decilitar završava u rukavu.slijede prvi pokušaji stidljivog penjanja na stol spriječavani poput uklanjanja prve fleke sa novih bijelih tenisica.ubrzo stol postaje pretjesan za sve zainteresirane za ovaj oblik alpinizma,a nastradava i prvi luster isčupan od strane neznanog junaka.situacija se nakratko primiruje jer nam domaćini serviraju cisternu graha napravljenog toliko rijetko da smo umjesto žlicom i vilicom večeru mogli posrkati na slamku.
primjećujem šapu grizlijevskih dimenzija kako se nadvija nad moju porciju u očitom pokušaju da umoči kruh u tanjaur.
krešo,koji kurac izvađaš?????????
pa znaš da ja moram poslije tebe!!!!!
fuuuuuuj,gadiš mi se!urlam mu to sa izrazom lica dvogodišnjeg djeteta kojem mama na silu pokušava ugurati žlicu blitve u usta.fuuuuuuuuuj!
a od kada si ti to gadljiv,pa bio si sa tanjom!!!?????!!!!
što jest jest!
onda smo u glas zapjevali onu thompsonovu:
varala me varala
polusrpkinja
varala me varala
s rugobom od čovjeka
polusrpkinjo znaaaaaaaaa....
...AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAJ...........zaurlali smo u duetu krunić i ja jer nam je roje servirao vrelu čorbetinu po kičmi i vratu.dok opečeni vadimo komade graha iz okovratnika sa rezancima u kosi izgledamo kao duet milli vanilli.
kanibalizacija se nastavlja dok padaju i prve žrtve pokošene alkoholom kao nakon klizećeg starta jasmina agića!
oko 5 ujutro četveronoške plazim u svoju sobu.pentram se u krevet,točnije u the krevet,onaj isti u kojem se pred 365 dana odvijala scena iz švedskih akcionih filmova za odrasle.kad je mogao krešo prošle,onda barem mogu i ja ove bacit drkicu!
sumo pava........zbog enormne količine pojedenog graha svi prdimo brutalno tako da nam se vreće za spavanje nadimlju poput balona.ne bi me čudilo kada bi ujutro svi letjeli po zraku poput cepelina punjenih pogonom na grah!
pava sumo.....
prduuuuuuc...hrk.....prduc.....hrk....ajde,barem smo sigurni da nam se zbog smrada neće u ovoj vukojebini približavati divlje zvijeri.
i onda odjednom....HRRRRRRK.....ROOOOOOONF!!!!!!HRRRRRRRRKKKK!
potres!
otvaram očni kapak teško kao da golim rukama podižem nadgrobnu ploču! ....HRRRRRRK.....ROOOOOOONF!!!!!!HRRRRRRRRKKKK!ogromni dugokosi vepar izvaljen na kičmu u krevetu do mojeg ispušta zvukove poput roktanja krda promuklih svinja u neispravnoj pilani.
groooooznooooooo!
KREEEEEEEŠOOOOO ZAČEEEEPI,urlam tjerajući i posljednjeg kojota zalutalog u blizinu planinarskog doma.bem mu miša!u redu šta si mi taslačio bivšu ,ali jebalo te hrkanjeeeeeeeeee!!!!!
prrrrrrrduuuuuuc!!!!!!
laku noć i tebi
(nastavlja se)