11.06.2006., nedjelja
25.- SPORCKI ŽIVOT I IZLASCI NEIDU ZAJEDNO
 Dragi dnevnike! Danas prvi put u životu nakon dva dana nisam otišo na bildanje. Ne, dao sam se zavest ovozemaljskim prorocima.Jedan od najgorih proroka je alkokol. To sam se i sam danas uvjerijo. Bijo sam u bistroju s Robijom, isto bilderom, i Bluzom koji se nekad bavijo aktivno bildanjem, danas je samo na sterojidima. Sjeli smo u neimenovani bistro na korzou. Idealno mjesto. Pao je red ajer konjaka, pa red traminca. Osjetišmo neodoljivu želju za iskazivanjem mišićja. Grupica pedera za drugim stolom nas je promatrala i s rumeni u licu se hihotala. Ne jebem ja to pet posto. Usto sam se , otšeto 12 koraka do betomske žardinjere sa maćuhicama i podignijo je 25 puta bez stajanja i napora. Zatim je Robija ponovijo isto. Kad je došo red na Bluza, iznenada se iz pravca kafe Tornja  pojavijo Pajo! -Buraz, dok sam ja živ, nećeš morat dizat bez potrebe teške predmete.Dizat ću ji ja! Ti si od sada na mješalici." To reče i digne jednu žardinjeru u jednu ruku , a drugu u drugu i započe s dizanjem. Posramišmo se na mišičnoj masi koju je Pajo iskazivao u datom trenutku. Sramišmo se zavidjevši. Ko zna koliko ćemo sterojida još morati pojesti prije no što ćemo se moći i približiti Paji i ostalim veličinama bidi boldinga. Zaneseni tako, zaboravišmo da je opasno stajat u blizini bildera dok bildaju, jer su uvijek nauljeni. Jedna žardinjera iznenada izleti iz naručja Pajine nuskulature i poklopime. Probudijo sam se pod žardinjerom .  |
