11.06.2006., nedjelja
13.- KORNFLEKSI
 Jutros sam se probudijo iskornfleksiran. Ne znam, nekakav osjećaj me prožeo da moram ić liječit flustracije i kornflekse na nekom, po mogućnosti fizički i imtelektualno imferiornim. Zavrtijo sam flašu od konjaka. Bila je još napola puna pa se slabo vrtila zbog inercije mase te sam je iskapijo na tašte, zavrnijo čep i opet zavrtijo. Smjer je pokazivo u pravcu lokala u kojem se skupljaju pederi. Idealno. Stavio sam tacnu u hlače preko guzice kako bi se osjećo što sigurnije i krenijo. Diktirao sam tenpom stiščući gas papučicu svog limenog ljubinca. Ako ste kada vozili benveja s tacnom u hlačama, sigurno poznajete taj osjećaj nelagode prigodom vožnje stiskajući papučicu ljubinca.Srećom, ili još bolje- na nesreću,okupljalište pedera, ili gej-kako si oni vole tepati ( čim je na engleskom, odma poprima prizvuk finoće, ali guzičari su guzičari) je udaljeno samo 40desetak metara pa sam stigo za 2 sekundi pošto mi je ubrzanje avtomobila od 1-100 metara jedva 5 sekundi. Uz škripanj abe esa sustavijo sam se tik pred ulazom kavića " K smrdljivu otvoru".  Vladala je nadgrobna tišina uz disko zvuke Vilič pjupila : Vajem si ej! Sa zadrškom sam sa drškom od lopate u slučaju obrane kročijo u sjenu zamračene izbe . Imao sam osjećaj da su mi sve oči uprte ume, ali sam se prevarijo. Nije bilo nikog . Pobjegli su saznavši za moje namjere. Natočijo sam si piće i iskapijo naizust te ošo povraćat: kasno sam se sjetijo da bi mogo navuć kaku boleštinu ako pijem iz njiovi čaša. Drugi put ću ponjet svoju čašu otkuće, pritom pazeći da ne saznaju za moje namjere.Bijo sam siguran da me prate, promatraju, prisluškuju i ometaju mi prijam signala.I to nije sve : dišu mi za dovrtak. Rat je tek započejo!!! |
