Stjepan Šuman
25.11.2013., ponedjeljak
Osvrt na lokalnu promociju određenih "znanstvenika"
 Ponukan člankom (LINK 1) na jednom lokalnom portalu, osjećam se dužan iznijeti par činjenica vezanih za članak. Uvod Objavom ove knjige iz linka veliča se ista osoba nedavno veličana na još jednom lokalnom portalu (LINK 2). Tada se radilo o javnom predavanju a veličala ga školska prijateljica, što je po meni nepotistički obzirom da se radi o profesionalnim, a ne privatnim stvarima. Tadašnje predavanje je bilo usmjereno na zaštitu jegulje u slivu Neretve. Inače, jegulji je najveći neprijatelj zapreka ulaza u uzvodne tokove, pomoću brana i ustava. Tu bi činjenicu jedan doktor znanosti iz područja ribarstva trebao znati pa se nadam da je na tom predavanju o tome i bila riječ. Međutim, za neretvansku ribu se sprema najštetniji projekt, pregrađivanje donjeg dijela toka, a pozitivnu ocjenu utjecaja tog projekta na ribu Neretve, ako se ne varam pisala je ista osoba koja sad drži predavanje o ugroženosti jegulje (LINK 3). I ekološka studija o utjecaju projekta na okoliš i javna predavanja financirana su (pored novca poreznih obveznika) vrlo vjerojatno iz EU fondova ili možda iz Europske banke za razvoj ili možda čak i od Svjetske banke. Za neupućene, to nikako ne može mirisati na dobro ali tako rade gotovo sva samozvana eko-udruženja. Ako su ove informacije točne, onda se ovdje lokalno veliča osoba iz znanosti koja na istu temu daje oprečna mišljenja, kako tko plati i kako kome kad treba. Samozvani ekolozi i nadri-zaštitari prirode financirani su očito od istih svjetskih holštapera, jednako kao i projekti koji za ribu Neretve znače potpunu katastrofu, a zajedno sa ocjenom utjecaja na okoliš u biti su samo predstava za širu javnost. Analiza objave knjige Ribe Neretve: Knjigu recenzira (na poleđini knjige) autorova podređena kolegica i najvjerniji suradnik (toliko o neutralnosti i neovisnosti recenzenta). To širi puk ne zna ali znam ja jer sam s njima osobno radio više od 2 godine. Prvo što upada u oči pri čitanju djela ovo dvoje mojih, na sreću, bivših kolega (autora i recenzenta) je da je taj dvojac potpuno nepismen. Za ciple čak ni u znanstvenom radu ne upotrebljavaju književni izričaj te ga nazivaju lokalnim imenom „cipol“ (LINK 4). Ja znam da se autor tada ponaša kao da je Bog, i to je jedan od uzroka nemara za književni izričaj u profesionalnom izražavanju. Tako se pokušava nametnuti čitavoj Hrvatskoj znanosti proizvoljno odabranim, inače lokalnim nazivom ribe a za koju već postoji definirani i sa svima usuglašeni književni naziv. U recenziji knjige svog šefa, gospođa umjesto „novija“ piše „recentna“. Znam da dosta kvazi-znanstvenika u svojim tekstovima na hrvatskom jeziku koristi potpuno strane riječi (kao što i ova gospođica radi), jer tako djeluju pametniji nego što zapravo jesu. Takve, potpuno nehrvatske riječi, osim nepismenosti ujedno predstavljaju i literarnu protetiku za nedostatak sadržaja teksta kojim se pokušavaju izraziti. Moja osobna iskustva sa spomenutim ljudima: Za vrijeme svog radnog odnosa sa spomenutim prof.-doktorima, gospođici sam pomogao na njenom tadašnjem magisteriju (lovio sam joj gavune i istraživao ih u laboratoriju) dok ona sama nije niti znala samu srž svog istraživanja (LINK 5). Kad smo već kod toga, u toj firmi sam radio i veliko istraživanje nekoliko vrsta cipla odjednom, ribe koje poznajem u dušu. Dogovor u firmi je bio da nakon njenog magisterija napišem i ja štogod pa se u istraživanjima nisam uopće štedio. Većinu tog ogromnog rada oko cipla (prikupljanje literature, uzoraka ribe i obrada uzoraka u laboratoriju te skupljanje podataka) obavio sam potpuno sam. Međutim ovaj dvojac je podlo čekao da cjelogodišnje istraživanje cipla privedem kraju kako bi mi uzeli sav posao i od njega gospođici napravili doktorat. Tako sam ostao bez ikakvog rada a gospođica je bez obzira na dogovor, poštenje/nepoštenje i stvarno znanje, magistrirala i doktorirala u rekordnom roku. Meni su uskratili svaku daljnju suradnju a oduzimanje i prisvajanje rezultata rada gospodin je opravdao vlasništvom firme u kojoj svi radimo. Igre su to koje ja nikad nisam bio spreman igrati niti ih ikad želim naučiti. Dodatni podaci o nekim iskustvima sa dotičnima Uz ovaj dvojac sam se naradio k'o konj par godina. Tome je prethodilo čak pola godine lažnih obećavanja ugovora o radu, plaće i plaćenih troškova već započetog rada. Taj novac nikad nisam vidio. Čak sam čuo da su u ime mog magisterija kojeg sam inače osobno platio tijekom rada, da su po nekim javnim tijelima, općinama tražili a možda i izvukli novac kojeg ja nikad nisam vidio. Ali najveća šteta koju su mi prouzročili je prevarantsko oduzimanje rada na kojem je gospođa doktorirala i na kojem su se njih dvoje međusobno izredali višestruko ga recikliravši. Sve se to može saznati upisom u google pretraživač njihovih imena i riječi „cipol“ ili cipal nakon čega izlazi nekoliko radova na tu temu. Da zaključim, problematiku znanstvene mafije nije samo hrvatskih već svjetskih dimenzija i bila bi posebna tema o tome što, kako i zašto rade. Što se ovog slučaja tiče, pri oduzimanju mog istraživanja (podataka i uzoraka) kad sam ovog znanstvenika suočio sa prevarom zbog doktoriranja treće osobe na onom na čemu sam ja trebao objaviti rad, bio sam doslovno ucjenjen ovim riječima: „Pa Šumane, šta ti misliš kako to sve funkcionira?. Pa sve se radi za lovu.. Bio sam u Americi i tamo crnac (aludira na mene op.a.) gazi u bazenu a doktor...“ (sjedi u fotelji i bla bla.... čujem ali odbijam vjerovati... tunelski mi vid prikazuje samo njegova masna usta)... i za kraj: „evo, plati mi janjca i stavit ću te kao suradnika na radu“.  |
Molitve: