U dane kad Crkva ima slavlje najviše ju se rešeta. Tako Sotona radi.
Međutim osim novina, sukobe oko Crkvenih pitanja doživljavam i osobno.
Već dugi niz godina dosta sam vodio rasprave sa ateistima. Oni su redovito započinjali tu raspravu i započinjali su je pitanjima u stilu:
Ateist: "Pa ti si školovan i pametan, zašto?"
Ja: (ne znam što reći na ovo, glupo je uopće na ovo odgovarati, er da bi mu objasnio, moram ga spoznajno dovući na svoj teren a to bi onda ispalo da ja njega idem preobraćat, ispirat mozak....)
Ateist: "Pa u Bibliji piše da je Zamlja stvorena u nekoliko dana. I u Americi postoje čitavi gradovi ljudi koji to i tvrde. Zar nije čovjek nastao stotinama tisuća godina, evolucijom?"
Ja: ? Što reći??? osim..."4 dana? to su 4 milijarde nečega, a ne 4 dana, Biblija nije arheološki zapis niti mu je to svrha već opis koji se potpuno uklapa u znanstveno dokazanu evoluciju koja je nikla iz same Crkve a i poslije je po završetku Crkvenih istraživanja, zajedno sa znanstvenicima, to čak i službeno priznato od strane Crkve, da ne bi bilo ovo i ono"
Ateist: "vidio sam u statistikama da što je čovijek školovaniji da su više ateisti"
Ja: "škola je više materijalno dobro a ne duhovno, za biti duhovan ne moraš biti školovan, a ako si visoko školovan ne mora značiti da nisi poremećena osoba. dapače, među visoko školovanima ima poprilično psihotičnih osoba. ne kažem da je u korelaciji već upravo da ne mora biti."
Ateist: "Pa zašto onda su školovani ateisti?"
Ja: (nisu školovani ateisti, ali...) "Školovane osobe, jako materijalno bogate, jako lijepe, i svi koji imaju neku vrstu moći više od drugih, znaju u svojoj nadmoći uzoholiti se. Ne bi se čudio da nastave i sa tim stavom da nesmije biti nitko iznad njih samih"
Ateist: "Zašto u zapadnom svijetu toliko je vjernika kršćana a. svi su zaostali i to ih samo koči"
Ja: "Ići u crkvu ne znači nužno i duhovno rasti, ako si mislio na takve ljude, i Isus kaže: -Neće u raj svatko koji govori Gospode, Gospode-. Drugim riječima, alat je tu a aosobna je odluka da li ići naprijed ili glumiti." mada sam tu pogriješio jer sam se dao uvući u nebitnu sferu.
Ja: "vjera je izbor. ti meni nemožeš dokazati da Bog ne postoji, a ja tebi ne mogu dokazati da Bog postoji. Jer da ga mogu dokazati, moram biti veći od njega i onda on ne bi bio Bog."
Još dani i dani raspredanja nisu nas približili. Zašto? Zato jer su nečija vjera i nečija nevjera stvar izbora. I vode u sasvim suprotnim pravcima koji se više ne dodiruju.
----
Ateist broj 2: " Ti si glup i ograničen, Bog ne postoji, ne znam samo kako se u tolikom broju date ograničavati. O Bogu govoriš jer si toliko mlad i neobrazovan i govoriš iz svojim UVJERENJA"
Ja: "Argumentirana rasprava je jedino prihvatljivo u ovom slučaju a neškolovanje i mladost ti nosu argumenti"
Provjerio me, pa je vidio i godine i školu i nije potezao to pitanje, međutim poanta nije to , nego da ni godine ni škola nisu uopće bitne po ovom pitanju".
Dragi moji, slavimo Božić, i ateisti primaju božićnice, jednako ko vjernici. Što se ne zauzmu za rad tih dana i ne odbiju božićnicu? Šalim se, naravno...
Ateiste sam poštoavo jednako kao i sve druge. Čak sam bio i pažljiviji s njima u razgovorima na ovu temu, na temu njihovog aterizma i moje vjere. Te razgovore sam vodio pa bar jedno 100 puta i nikad ga ja nisam počinjao nego uvijek oni. I na kraju se sve svodi da su toliko nesigurni i žele se uvjeriti u ispravnost svoje odluke (za ateizam) pokušavanjem rušenja razloga za vjerovanje. I onda stalno podmeću pitanja i krešu nisko i na kraju se sve nažalost svede da je najbolje to sve ostavit sa strane jer za nizak udarac, da bi nekom objasnio moraš mu se sagnit i reći i onda kad dobiješ u glavu sam si kriv.
Po mom iskustvu, ne znam kako drugi, ali ja kod ateista vidim izbor nedostatka. Odabrali su neispunjenu rupu i prazninu koju bi pokušali napuniti tako da učine i druge praznima.
To od njih redovito nije bilo fer jer su uvijek bahato zauzimali stav da su oni u pravu i da su oni pametni a da sam ja glup i treba mi objasnit a ne vide od svog nosa pola metra naprijed i to je preočito kroz čitavu raspravu dok sam se ja satima rasprava držao da ni u jednom trenutku ne pokušam svoj stav nametet njima. Šta ćeš, moraš trpit nisko kresanje, spuštat se tako nisko za objasnit, najčešće nema smisla, jer oni opet biraju ne vjerovati.
Jer je vjera uvijek izbor, ali prije svega dar. Dar koji možeš prihvatiti ili odbaciti.
|
Molitve: