Stjepan Šuman
24.03.2012., subota
Laži iz znanosti -točka ravnoteže
|
Radeći u znanosti susreo sam se sa nekoliko toliko veliih laži...konkretno predavanja studentima su sadržavala toliko duboke laži ....uf! Recimo na primjer, ova laž: "Nezaposlenost je u ekonomskom smislu gospodarstva neke zemlje: DOBRA!" Govorilo se o nekakvih 10-15%, ako se ne varam. Međutim, koliki je postotak nezaposlenih, to je potpuno nebitno, poanta je da analiziramo ovu tvrdnju da li je uopće sama nezaposlenost moguća kao nešto "dobro". Tko je ovo rekao, isti tako nije uopće toliko važno. Važno je primijetiti da se mladim ekonomskim kadrovima, koji bi trebali voditi gospodarstvo, ispire mozak. Presnimava im se kazeta ruzuma sa lažima (koje bi trebale nekome pogodovati- Kome?...sad ćemo vidjeti...) Ako s jedne strane društva imamo radnika (većina), a sa druge poslodavce (manjina), između tih dviju grupa postoji točka ravnoteže u punudi i potražnji. Poslodavci su izvor ponude posla (nude posao), a radnici su izvor ponude rada (nude svoj rad). Ovo se može izraziti i da poslodavci traže rad, a posloprimci traže posao. Radi se o čistoj trgovini. Ja (radnik) tebi dam svojih 8 sati dnevno, svoje vrijeme, svoj usmjereni rad od nekoliko mojih kilokalorija. Za to dobivam svoje mjesto u društvu, osjećaj korisnosti i novac sa kojim mogu trgovati dalje (kupovati nečiji drugi rad ili dobra). Poslodavac traži ovo što radnik nudi (dobiva učinak rada) i obojica se nalaze na nekoj točki na kojoj se ova trgovina odvija. Naš radnik i naš poslodavac nalaze se na tržištu rada i točka gdje se "sijeku" njihove krivulje ponude i potražnje zove se točka ravnoteže (na izumirućem hrvatkom) ili ekvilibrij (Slika 1).  Slika 1: Krivulje ponude i potražnje (Izvor: Utahrepro) x-količina rada y-cijena rada Vidimo da gdje god postoji razmjena dobara, usluga, bilo gdje u prirodi ili u društvu, ovakve ponude i potražnje, pa i njihove krivulje -postoje. Tako postoje i točke ravnoteže, ali one mogu biti pomaknute gore-dolje i lijevo i desno. Gdje je pomaknuta naša točka ravnoteže na tržištu rada? U RH, sa 5 milijuna stanovnika radno sposobnih je manje od pola (45%). To "manje od pola" (radno sposobnih) se dalje dijeli na aktivne (gibaju se  ) i neaktivne (ne gibaju se). Dalje, aktivni se dijele na one koji rade (službeno zvano "zaposleni"- "OK" ) ili traže posao (službeno zvano "nezaposleni"- nije "OK"). Postoji više definicija radnih i neradnih ljudi, tko bi rekao....Koliko filozofije! Uglavnom, naši službeni podaci o nezaposlenosti su, koliko ja vidim samo oni koji se prijavljuju na Zavod za zapošljavanje redovito (službeno: ne rade ali hoće raditi), ali ne i svi ostali. A što je svim ostalima: oni koji su dobili otkaz "svojom krivicom", bolesni, neposobni, svi koji ne rade, pa čak i oni koji ne rade ali ne idu više na HZZ jer ne vide smisla u tome. Da ne bi sada o smislu rada Zavoda za zapošljavanje, odnosno o smislu redovitog prijavljivanja na Zavod, o tome drugom prilikom. Uglavnom i taj broj nezaposlenih na Zavodu nije objektivan. Dosta ljudi, (kao što sam i ja), nakon puno upornog traženja posla i NE pomoći Zavoda za zapošljavanje više i ne vidi svrhu prijavljivanja, kad je to samo ništa više od izgubljenog pola dana. Uglavnom da se vratimo na temu. Zaposleni i ne zaposleni. Držimo se naše ravnoteže svih onih koji nude posao i svih onih koji traže posao. U gornjem tekstu smo pokušali saznati koliko je zapravo onih koji rade. Od svih stanovnika RH ima sposobnih recimo pola, ostali su djeca, žene, starci, invalidi (službeno "nesposobni" -ali stvarno ne svi)... Od radno sposobnih (manje od pola ukupnih), manje od pola ih radi (manje od četvrtine ukupnih !!!), (Graf 1).  Graf 1: Udio onih koji rade u skupini radno sposobnih (Izvor: DZS) Dakle, umjesto lažno friziranog podatka od 20% nezaposlenih (samo oni koji se prijavljuju na HZZ), trebalo bi spominjati postotak radnih, jer je to jedini relevantni podatak radno ustrojenih. Drugim riječima zaposlenih ima po mojoj odokativnoj procjeni manje od petine ukupnih. Ako onda imamo recimo 20% zaposlenih, stvarni podatak za nezaposlene je da ih ima 80%. Jer točnije je izraziti postotak zaposlenih kako bi se prikazala radna atmosfera države, nego postotak nezaposlenih. Uostalom zar to nije i logično? A dodatno, zaposleni nemaju kategorije koje imaju ovi što ne rade. A još tek kad vidimo u tim kategorijama stvarno nezaposlenih koji nisu službeno nezaposleni... To što se ne dolaze prijaviti na Zavod za zapošljavanje (HZZ), ne mora nužno značiti da su djeca ili umirovljenici, već, kako vidimo i ljudi koji su izgubili svaku nadu, dakle način prikazivanja statistika je potpuno manipulativan. Sad, da se uhvatim poante čitave priče. Nakon što smo vidjeli koliko zapravo malo ljudi radi (da to nije "ukupni" 100% minus "nezaposleni" 20%=???? 80%  ??  ) moći ćemo bolje shvatiti našu točku ravnoteže.Prije spomenuti profesro, a i masa drugih za koje znam da šire ove laži govore da je nezaposlenost dobra jer: "...uvijek postoji zaliha nezaposlenih iz koje poslodavci u svakom trenutku mogu uzeti radnu snagu." Zvuči logično? Naravno da je logično. Nakon zaključka da je logično studenti u svom "brainwashingu" (hrv.pranju mozga) automatikom zaključuju 2+2=4, dakle istina je, pohranjujem to u memoriju, idemo dalje (u izgradnji hrvatskog ekonoma). O čemu se zapravo ovdje radi? Da li ste se zapitali čitajući ovaj tekst, da li je ta točka ravnoteže mogla (barem teoretski, ako ne i u praksi) biti pomaknuta malo u drugu stranu? U stranu koristi većine, radnika.  Jer ako je ovo demokracija (  a toliko se busamo u prsa da jest) , onda bi većina trebala odlučivati u svoju korist. A kod nas, kako tek po (prekopanoj ispod slojeva manipulacija) statistici vidimo, većina "puši".Kolika je manjina onih kojima je onda ipak dobro? Pa čujte, ako od malog broja radnih imamo jako mali broj poslodavaca, onda je to jako mala manjina tih poslodavaca koji imaju na raspolaganju svoje radnike i jaaako puno onih što ne rade, iz kojih se može birati roblje za zamjenu. Uostalom ta hrpa bijednika sa strane je i prijetnja svima koji rade, da ako ne pristanu na sve gore uvjete rada, da će biti prebačeni u tu hrpu i zamijenjeni nekim iz hrpe, kojem će se eto posrećiti da umjesto bezpespektivnog nezaposlenog, za promjenu bude izrabljeni rob. Čitava ova mašinerija postoji samo da bi jako malom broju bilo iznimno dobro (jer se sve materijalno blagostanje proizašlo iz rada, manipulativno koncetriralo samo njima). Da li je ovaj sustav održiv? Ha ha.. Tko je za ovo kriv? Ha ha.. Zašto u poslovanju, radnici (većina) ne bi imali ravnotežu ponude i potražnje poslova na svojoj strani. To bi bilo demokrativno. Onda bi oni imali na raspolaganju poslove za birati koliko god ti srce želi. Ako mu se ne sviđa kod jednog poslodavca, on ga samo promijeni-ode kod drugog. Za boljim radnim uvijetima, za boljom plaćom, itd...E, onda bi se poslodavci puno više trgali boljim uvjetima za dobit radnika. Što bi se još događalo? Pošto bi ravnoteža bila demokrativno na pravom mjestu procvjetala bi proizvodnja. Dobra i usluge bi billi jeftini zbog konkurencije i većina bi živjela u sve većem izobilju potrepština i slobodnog vremena. Čovječanstvo bi uistinu počelo napredovati. Ali u kojem postotku čovjek danas mijenja poslove jer ima boljih poslova? A u kojem pristaje na sve i svašta samo da zadrži postojići posao? .... E to je ovaj odnos o kojem profesori (koji služe kapitalu umjesto ljudima) govore da je dobar a kao što se vidi nije dobar i još se podatkovno frizira da se stvarna katastroda ne vidi. Sve dok postotak slobodnih radnih mjesta ne bude (i to drastično) veći od broja svih koji ne rade (a ne nezaposlenih po HZZ-u), mi ne živimo u demokraciji. A trenutno živimo u laži da živimo u demokraciji. Živimo u najgorem obliku robovlasništva. Živimo u razdoblju nevidljivih okova kad se teško dokazuju činjenice a čitava mašinerija onih koji "gledaju svoja posla" (profesori ispirači mozga, razni državnici i državni službenici, radnici i neradnici koji se ne bore savjesno za bolje sutra...) radi na održavanju stanja i tonjenju u gore. Ali doći će i ovom kraj. |
Molitve: