Stjepan Šuman
08.03.2012., četvrtak
Trebaju li nama ribarski inspektori?
|
Mislio sam pustit nekoliko dana da mi se tema skuva u glavi ali mi je odvratna. Ionako mi blog miriše na septičku jamu (a tek sam počeo pisat) pa ću ubacit u "nižu", dat livi žmigavac i riješit se... Brojevi će bit po slobodnoj procijeni, tako da se ograđujem od mogućih cijepidlačenja: "nije 10.000 nego 10.500"... Recimo, jedan ribarski inspektor, ako je zaposlen po uvjetima natječaja koji ako su po propisima...ako , ako , ako... Tek sam počeo temu i vidimo ima već puno "ako" raskršća....Dakle, naslutite da biram "the best scenario", i da situacija ne da samo može varirati zbog odokativnosti, već može biti i puno drastično gora ako je naše "ako" skretanje završilo u praksi ne u tako svijetlom izdanju kojem se nadamo putujući ovom analizom... Dakle, naš tipični ribarski inpektor je osoba koja ("the best scenario") je zaposlena nakon što je završila jedan od relevantnih fakulteta (veterina, agronomije-ribarstvo i slično). Mada, vidjeli smo iz prijašnjih postova, tako uopće ni približno ne mora biti, ali o tome sada nećemo. Da bi dotični došao do svoje diplome ("the best scenario"), roditelji su mu morali sagraditi sobicu, napravit ga, nosit u trbuhu, roditi, dojiti i sve tako dalje do škole u kojoj je trebao provesti najmanje 16 godina. Dakako naš idealni inspektor bi uz to trebao imati moralne roditelje kao neophodni uzor u odrastanju u inspektorski profil. Naravno, postoji i mogućnost samo-preodgoja u nedostatku ove karike, ali isto tako i samokvarenja uz ovu kariku. Mogućnosti za našeg inspektora su razne i put mu je krivudav. Nakon puste škole, uloženih godina i godina u stasanje mladog organizma on treba predstavljati prije svega psihofizički autoritet korisnicima mora. Naš inspektor je samo takav resurs. Još znanja koja ima, ako nije zaposlen na klasični hrvatski način.....ih! Sad da vidimo na šta se troši sva ta naša mlada nada i uzdanje... -naš resurs nije stavljen u proizvodnju dobra i usluge negdje drugo (moguće na puno korisnijem mjestu) -pretpostavimo da naš inspektor kažnjava po zakonu. Drukčije ne smije, ovako je legalno, manje je problema, samo unutar zakona-mada i van zakona ima prostora za sankcije nemoralnosti, ali to je teško, fuj to. A ako je slučajno "tatin sin", i životni put mu je sačinjen odabirom najlakše mogućnosti, onda će naš inspektor kažnjavati .socijalne tipove prijestupnika. Ti se koprcaju, ali se ne odupiru učinkovito, nemaju taticu da ih štiti. Nema tatice kojem se opasno zamjeriti. Pa da ima taticu za leđima, ne bi se išlo zarađivati na ovako težak način... I tako, naš moralni autoritet, ribarski inspektor, umjesto da svoje sposobnosti upražnjava na svima koristan način, on ljude sa dna prehrambenog lanca šiba da se drže reda i ne izlaze iz kolone. Naš socijalni ribar mora imati propisnu oznaku na sebi, mora loviti sa određenim alatom i ne smije uloviti previše ribe (toga se ionako ne treba bojati). Naš socijalni ribar me podsjeća na....(vidi Sliku 1).  Slika 1: Označeni Židovi pod kontrolom Dakle, jedan visokovrijedni (pretpostavimo) visokoškolovani čovijek radi posao ugnjetavanja života jednom od društveno (pretpostavimo) najbezazlenijem čovjeku. I za to je plaćen od svih poreznih obveznika, uključujući i našeg socijalnog ribara koji je ovdje žrtva. Dalje, kroz svoju praksu bavljenja ribarstvom (od skoro svih vrsta ribolova do znanstvenih istraživanja ribarstva), uglavnom (odokativno preko 90%) sve male socijalne ribare koji love čisto za preživit nisam nalazio agrumentirano proglašenim štetočinama prirode i društva. Dapače, ovi ribari najčešće love sa, za prirodu, najbezazlenijim ribarskim alatima. Sve je objašnjeno ovdje (str. 10-30). I ovdje. Ok, mnogi će reći treba uvesti reda. Slažem se, ali na razini malog ribara priroda sama uvodi red a taj ribar je, koristeći selektivne ribarske alate i već sam u odličnim odnosima sa prirodom. Napomenimo, da je "oportunitetni trošak" (trošak izgubljene mogućnosti-resurs se mogao upotrijebiti i korisnije) korištenja našeg inspektora već obrađen. Taj trošak, gledajući dugoročno, pored svih ostalih troškova našeg inspektora nije više od 10% (odokativno) ukupnog troška. Drugim riječima, naš inspektor ima plaću, recimo najmanje 1.000 eura. Ne bi se čudio da sa terenskim i drugim dodacima ima i 2.000 eura. Naš inpektor ima i svog šofera. Šofer (skiper) isto tako, nije besplatan. A morem se šoferiraju, tražeći tu zlokobnu disalicu sa brzim motornim brodom (po meni jahtom, Slika). Ta jahta ima nabavnu cijenu, nekakav lizing, tko zna što već sve ne (i to sa svojom kamatom, naravno). Brod uz nabavnu cijenu košta još i po vezu, po održavanju, po osiguranju, i po trošku goriva i ulja. Ima tu i dodatne opreme (navigacija, komunikacije), mobiteliranja, a ekipa mora štogod i pojest (na svom ganjanju socijalnog ribara), itd...  Slika: Plovila ribarske inspekcije (Izvor) Evo, nakon što smo se uvjerili da red koji negdje ( a gdje to? ) treba nekako (ma kako bilo) uvesti, još nismo otkrili gdje ni kako. Našem socijalnom ribaru, da je mozga i pravde u državi treba dati da slobodno lovi, jer on evo nikome živom skoro da nemože napravit nikakve štete u odnosu na nespominjane subjekte ribarstva (Slika 2).  Slika 2.: Ribarski brod-tvornica Sa druge strane, nespomenuti subjekti ribarstva, industrijski ribari, a pogotovo oni strani (Slika 2), po našem krnjem državnom upravljanju imaju čak legano pravo orati veliki dio našeg dijela Jadrana. Naši EU ljubitelji političari i državnici su nakon proglašenja ZERP-a, pod pritiskom svojih EU bogova, donijeli iznimku važenja ZERP-a za članice EU država. To je isto kao da ja stavim na voćnjak natpis: "Zabranjen pristup (Ali svi iz moje županije slobodno mogu brati voće, bez ikakve naknade". Eto tako su naši mozgovi i karakteri predali naše more strancima, a mogli su ba barem iznajmit. Ili paušalno naplaćivat barem ulaske. Bilo šta. Bilo kakvu dozvolu. Ali ne, naši novci od PDV-a se troše na "bičevanje" jadnika koji jedva spajaju kraj s krajem. A što je najvažnije za razliku od ZERP-ovih ribara, nisu ni približno štetni za more (ako i uopće). Svejedno naši inspektori će maltretirati našeg socijalnog ribara koji riskira glavu za uvatit par kila ribe za prehranit svoje doma. Jer, moraju sebi i drugima pokazati da ipak oni nešto rade. Njihov spektar je mnogo širi od lova na jadnike, ima tu puno drugih ribara koji vrlo vjerojatnije imaju svoje veze opasne po našeg inspektora pa mu je, za sigurnost njegovom posla bolje da ih pusti na miru. Barem bi ja tako razmišljao (šalim se) kao inspektor (... pitanje je šta bi napravio). Dakle, spektar djelovanja našeg inspektora je širok. Ako se on koncentrira na bijedu hrvatskog građanstva, ne radi svoj posao. Ili ne zna da je podvodni ribolov najselektivniji način ribarenja (a k tome tu se i najviše napora se ulaže za najmanje ulova). Ili ga (vjerojatno)uopće nije briga, što je on praktički, ako radi na opisane načine štetočina. A štetočina je sigurno (ako radi po zakonu) jer naši zakoni daju legalno pustošenje ZERP-a a uskoro i više.... Dakle, u skladu sa našim hrvatskim "blentalitetom" mi sami skupo plaćamo naše inpektore da ovo jada ribe uz kraj ne uznemiravaju naši građani, kako bi od dogodine sve mogli počet istrebljivat stranci. I bez toga, uz sami ZERP, bilanca troška našeg inpektorata sa njihovom produkcijom (novčano izražena korist) zasigurno bi bokazala veliku neravnotežu u korist njihovog troška. Pa dragi naši inspektori, ja sam saznajući sve ovo naglo gubio dugogodišnju motivaciju da postanem dio vaše ekipe, jer čemu biti krvnik onih koji te plaćaju dok more čuvam drugima koji nas sve polako deru...  Moguće je sve ispraviti ali jako teško, prvo rješavanje ZERP-a a onda radne prakse inspekcije, ka stvarnom učinku, a ne ugrožavnju već ugroženih (socijalaca). Dok se ZERP ne riješi (a nikad neće) vaš posao po mojim analizama uopće nema smisla jer koštate i kažnjavate. Neopravdano. Stranci se na nama bogate i trajno nam uništavaju more bez ikakve naknade, a mi vas plaćamo da bi nam derali kazne i kaznene prijave. kaznena 2 itd... "BTW": po mojim procjenama jedan inspektor košta porezne obveznike NAJMANJE 35.000 HRK mjesečno, samo operativni trošak (plaće, dodaci, plovila itd)... |
Molitve: