Stjepan Šuman
06.03.2012., utorak
CSI: Mljet
 U nedavnim postovima o natječaju u Ministarstvu poljoprivrede, postovi: "Diplomirani inženjer sigurnosti...", "Žalba Ministarstvu...", "Pravi čovijek na pravom mijestu" i "Tko kreira naše zakone..." spominjano je jedno te isto ministarstvo: Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, odnosno njegova Uprava za ribarstvo, još uže odjel za inspekcije. (Bez)smisao pojedinih državnih institucija sam tek dubinski uvidio pripremajući se za pojedine natječaje za zaposlenje kod dotičnih, međutim ovdje još i ranije. Ljetos sam se imao čast provozati u jednom inspekcijskom gliseru (točnije: motornom brodu-jahti). Radeći u jednoj tvrtci u ribarstvu bio sam primoran, umjesto svog posla, dangubiti na kavi sa ekipom iz inspekcije. O prirodi primoranosti na kavu ovaj put neću govoriti. Moja frustracija rasla je svakom minutom te kave i prošao sam sve faze, od negiranja da se to događa do mirenja sa situacijom. Moju frustraciju upotpunilno je i školsko propuštanje trajekta koji na onoj relaciji i nije baš čest. Učinilo mi se da je kašnjenje bilo jedva čekano od našeg inpektora koji nam se zdušno ponudio za prebacivanje. Popila se kava, otišao je i taj trajekt i inspektor se mogao prokurčiti malo sa svojim brodom. Njegove kave u lučici su bile česta pojava po onome što sam ja primjetio. Momci u "plavom" gradili su svoj "CSI-Miami" imidž, ekipe za očevid. Dala se koji put vidjeti neka riba na krmi sa pripadajućom podvodnom puškom-dokaz marljivog rada. Riba se meljala na suncu, a prolaznici i selo bi obavili očevid i zaključili: Inspekcija radi svoj posao-sad će bit više ribe u mojoj mriži/vrši. Ovaj put CSI ekipa za seoski očevid ponudila nam je očevid u kojem smo trebali utvrditi kako je njima dobro (bolje nego nama koji crnčimo kod privatnika). Ne rade ništa, vozaju se jahtom, imaju čak i svog skipera na kojeg se uvijek mogu izdrkati, ako komplekse to jutro nisu dovoljno izliječili na druge načine. Nekad se mogu izdrkati i preventivno. Ne znam. Samo znam da je izdrkavanje IN. Eto bio sam na očevidu gdje smo mi i još kontra maestrala umalo prestigli trajekt, iako smo ga pustili 20 minuta -kako smo bespotrebno išli tom rutom, iako smo bespotrebno izlupali brod po valovima (i bubrege, al' ništa za to), iako smo bespotrebno pokušavali pristat na 5m visoku rivu zajedno sa 2m valovima (i udarali ju mostom broda), iako smo trošili vrijeme ovom dragovoljcu koji dragovoljno troši novac svih nas poreznih obveznika, i tako dalje... Uglavnom očevid je pokazao moje prijašnje slutnje-da je naš ribarski inspektor strah i trepet socijalno ugroženoj vrsti Hrvata koji bi otišli ubit par kila ribe a nemaju za dozvolu. Uz to, što našeg tipičnog inspektora ne voli njegov skiper, ne voli ga nitko od socijalnih ribara, a takvih ima puno, ne znam tko ga zapravo voli? Kome se sviđa ova rasipačina ako ne samom našem inspektoru. Mislim da ga zapravo ne vole ni očevidni ribari seljaci jer oni zapravo samo mrze ronioce. Dakle naš inpektor je jedna skupa vrsta po društvo i državu i samo on sam voli sebe, jer od njega nema koristi nitko a štetu imaju mnogi. Ovu tezu planiram potkrijepiti i analizom u jednom od slijedećih postova. |
Molitve: