Stjepan Šuman
29.02.2012., srijeda
In memoriam Željko Jerković - Brzi
|
Brzog znam kao vedrog i optimističnog borca. Zajedno smo odradili Pelješac. Ronio je dugo, daleko i često. Praktički je živio od toga. Brzi je u ranoj mladosti na radnom mjestu skoro ostao bez desne ruke. Ponovno prišivena u ramenu ruka mu je ostala paralizirana u šaci, prsti su ostali nepokretni i nefunkcionalni, neosjetljivi na dodir. Društvo je Brzog (sa ženom i troje djece) ostavilo radno onesposobljenog i sa penzijom od 540 kn !!!. Tako je naš pokojnji prijatelj potražio život i sreću za sebe i svoju obitelj u nekom drugom svijetu, u morskom svijetu. Tamo je našao i više od sreće i života. Tamo je našao put u vječnost...  Slika 1: Željko Jerković - Brzi (Izvor: www.metkovic.com.hr) (Psalmi 131) O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. Prijatelju, zbogom!  Slika 2: Brzi i njegov način života Vanjska strana Pelješca, zima 2004. (foto: Stjepan Šuman) |
Molitve: