Sumanuti graficar

Nakon nekoliko osvrta na mreži o časopisima Merdijani, odlučih nabaviti par brojeva da vidim stoji li zaista tvrdnja "bolje od National Geographica", kak' to znaju reći neki moji kolege.

Dobio sam brojeve za svibanj i lipanj 2006., a još nekoliko brojeva iz prethodnih godina. Nakon malo seciranja, dakle zanatskog cjepidlačenja, mogu reći da ocjena uopće nije pretjerana. Bijah malo skeptičan, no hrvatski "Nacionalno zemljopisno" zaista je lošiji od Meridijana, i to po nekoliko kriterija. Ima tu i nešto zamjerki, no redom...

Prvo, NG ima sumanute financijske resurse što mu omogućava da upregne sumanute ljudske resurse, pa se može hvaliti (da ne kažem prosto) tisućama fotografija i dr. mr. sc. koji pišu i slikaju za njega. Meridijani to očito nemaju, no to im ne smeta da budu dobar proizvod.
Drugo, NG, ono malo što sam ga pratio, ima malo malo malo hrvatskih tema, a uz dužno poštovanje prema nacionalnim zemljopisnim ljepotama Zambezija, i Hrvatska ima što za pokazati. Tekst o Humu u prvom NG-u je sramota. Ak' izlaze u RH onda neka i pišu o RH.
Treće, Meridijani su zavidne debljine i izbora tema. Iako su više geografski orijentirani nego NG, koji i temu 'Parfemi' stavlja pod zemljopis, sasvim je OK pisati o Machu Pichu i Žumberku u istom broju; tu se nemamo čega stidjeti.
Četvrto, 13 godina izlaženja, a da firma ne krepa u hrvatskom okruženju, i to časopis koji se ne bavim golim ženama ili autima... svaka čast.

A sad kritike, istim redom.

Prvo, VIDI SE da nemaju lovu ko NG, ali brate mili... Fotografije u ova dva ovogodišnja broja vađene su valjda iz šešira, pa koja izađe. Otvorna fotka Rige ne govori baš ništa. Pardon, govori: "Nismo imali drugu sliku." Tema o sladoledu (lipanj) je cool, al' baš nema nešto fotki sladoleda.

Drugo, grafički urednik ne postoji. To jest, postoji, al' ništa ne radi. Prvo, mreža je izuzetno loše postavljena, počevši od margina pa nadalje; lidovi idu iz bijele površine na boju i tu se naglo narušava kontrast pa me mozak boli (i slova valja smanjit', uredniče); dupini su žuti, ej, žuti! Jel' itko ikad vidio žutog dupina!? Tema o Smokvici je mogla imati naslov "Crkve u Hrvata", jerbo crkvi ima na sve strane, taj bi izbor pristajao temi o gradu Korčuli. A tema o autocesti A1 je prelomljena baš cool - ak' idemo u vrtić, inače je uvreda za mozak. Časopis je, sve u svemu, predizajniran, a vidim u impresumima da je sadašnji grafički relativno novi u redakciji, a vidi se da je i novi u poslu. Savjet: Otkaz grafičkom uredniku.

Treće, tekstovi strašno variraju od autora do autora. S guštom sam počeo čitati tekst o pomorskoj bitki kod Visa, da bi skužio da je cijela bitka opisana u jednoj rečenici! "Pa ga je sredio za pola sata"... Ostatak teksta je trabunjanje inače uzoritog autora o hrvatskoj prošlosti i hrvatstvu... Dajte, molim vas, nisam kupio Hrvatsko slovo. Meridijani očito nemaju urednika, niti promišljenu uredničku politiku, iz čega slijedi zaključak da objavljuju što im dođe. Savjet: Zaposlite urednika. (U impresumu potpisana urednica ima dobre noge, al' nije za urednika, valjda je preblaga...)

Četvrto, nije mi jasno zašto ta tiskovina nema g-o-m-i-l-u oglasa. Tekstovi su raznovrsni, dobro izgledaju, mogu oglašavati valjda sve osim rakije i droge, trebali bi uz tu kvalitetu imati 200 stranica. Barem. Malo sam se raspitao i kolega mi kaže da je komercijalni došao iz Egmonta, nemam pojma valjda je tako, al' imam pojma da se baš i ne trudi. Savjet: dajte mu otkaz i zaposlite nekog klinca s ekonomskog faksa, prodat će stoput više oglasa.

Peto, potrošio sam dva dana na analiziranje prošlih brojeva i uočio nešto vrlo zanimljivo. Najbolje dizanirani brojevi su oni koje je radio Branimir Klarić, a urednički su najbolje radili Branko Kladarin i Stjepan Škramić (koji je nešto i pisao i to ok). Ekipa se očito raspala iz nekog razloga (teško da su sva trojica istovremeno našla novi job), a onda se i Meridijani raspadaju gledano urednički i grafički. Da ne bude zabune, još su tri koplja iznad NG-a, al' evo i tu savjet: vratite Klarića, Kladarina i Škramića što će biti skupo (jer je Klarić glavna art-faca u 24 časa, a Škramić voditelj proizvodnje u Poslovnom dnevniku), al' isplatilo bi se.

E sad se ti pitaš, štovani štioče, čemu sve ovo zamjerdbe? Zato jer bi mi bilo žao da takav proizvod propadne: Očito je vrlo dobar časopis, ali vidim pad kvalitete (prvenstveno novinarsko-uredničke), pa ak' ovako nastavi, neće dugo biti bolji.

P. S. Ispravio bih kolegu Anarhija Weekly: glavni urednik nije "STANOVITI doktor Dragutin Feletar", nego geografska faca u 'rvata, da si se malo raspitao na studiju geografije bilo bi ti jasnije.

Dojavljuje kolega iz Poslovnog dnevnika da njihova tiskovina prodaje u pet tisuća primjeraka, od čega pola u pretplati. S obzirom na izvor sklon sam vjerovati. A Poslovni su valjda jedine dnevne, tjedne, mjesečne i ine novine koje apsolutno ne ovise o oglašivačima i oni im ne mogu diktirati što i kako pisati. Jer - Poslovni nema oglasa. Ako ih ne čitate, bacite oko na tu, ponekad vrlo zanimljivu novinu, da vidite čudo nad čudesima: Tiskovinu koja opstaje bez oglasa.

Imao sam nekoliko rasprava s urednicima i marketerima iz "Najvećih hrvatskih dnevnih novina" (dakle, iz nekoliko njih) i svi se slažu da je naklada jedini kriterij za prodaju oglasnog prostora. Ma nemoj. Tu smo se malo razišli i umalo je pao religijski rat. Naime (opet moja omiljena najguplja riječ za počet' rečenicu), je li važniji utjecaj ili naklada? Drugim riječima, ako Poslovni čita 5000 "ljudi koji donose odluke", kako to lijepo kažu Ameri, ne bi li bilo logično da se određena kategorija oglasa objavljuje u njemu, a ne u primjerice Jutarnjem? Čemu oglas za "novi super brzi xy server za konvergente tehnologije" u sveopćoj tiskovini za široko čitateljstvo? Čemu oglas za Business School u Večernjem?

Pratio sam malo posljednji mjesec Poslovni i ne mogu se oteti dojmu da sam u pravu. U toj bi se tiskovini dalo poobjavljivat oglasa i oglasa, jer ako mogu slične tiskovine poput BusinessWeeka i sličnih imat' hrpe oglasa, onda mogu i oni. (Pritom ne zaboravit da poslovne tiskovine, gledano u globalnim razmjerima, ne dostižu astronomske naklade.) Čini se da marketeri s kojima sam pričao ne dijele moje mišljenje ili jednostavno idu linijom manjeg otpora i ne žele popričati s oglašivačima i objasniti im gore navedeno.

BTW, nije mi jasan impresum u Poslovnom: Marketing im, navodno, rade ljudi iz EPH, a Poslovni je, navodno, u potpunosti odvojen od EPH. S druge strane (čitaj Styria) stižu informacije da se Masmedia, dakle navodno 100-postotni vlasnik Poslovnog dnevnika, na mala vrata organski povezuje sa Styrijom. Novi IT sustav uvode im ljudi iz Večernjaka, a i njihovi marketeri bili su na dogovorima s vlasnikom Poslovnog glede suradnje. Procurila je i vijest da će im i novi serveri biti u Večernjem. Kad se tome pridoda glasina da iza Poslovnog stoji osobno Nino Pavić, bez znanja WAZ-a, tu ni dragi Bog ne zna tko koga i zašto.

Cijela situacija je prilično suluda, morat ću malo prokopat po tome.

E pa, ne mogu da ne spomenem Vecernjakovu cictateljsku zastupnicu. To je, kao, vani "pod normalno", pa eto, pošto mi kopiramo sve živo, od New Yorka pa do Triglava, sad to imamo i mi. Najava bijaše zgodna, pa se i ja poveselio pa čekao da vidim rubriku.

Kad ja tamo, a ono međutim... Il' to vani NE postoji, il' se netko grdno zajebo u implementaciji. Prvo smo pet dana čitali kak' je izdanje iz Gospića otišlo u Čavoglave, a onda ono iz Čavoglava u Baranju.

Onda smo pet dana čitali o naslovima tipa "U Hrvatskoj ima oko" i "Mesić: Rekao sam da". Kao, čitatelji su na nešto nižoj razini od ameba pa ne kuže da fali riječ. Pa ispričavanja, objašnjavanja koja bi i mojoj pokojnoj babi, pokoj joj duši, išla na živce. Tko radi taj i griješi, a čist' sumnjam da ljudi sruše večernjakovu centralu s pozivima: "A koja riječ ide, majke ti?!?"

Onda se zastupnica javi sa kolumnom pa popljuje vlastite novine. Alo!? Razumijem što je htjela reći, ali može to brate mili tak ne činiš čitatelje idiotima. A ni svoju firmu.

Sad čekam da Jutarnji uvede isto. A s obzirom na to koliko oni grešaka imaju, morat će za ispravke i objašnjenja rezervirat barem četiri strane. Svaki dan. Jer kak' piše Jutarnji. "Canon je proizvođač elektroničke elektronike." Pa ti vidi...

Malo me ubija ovaj nogomet. Mislim, pratim to napucavanje šarene mješine, al' brate mili... "Večernji nogomet", "Jutarnji nogomet", "Srednji nogomet", kockasti mobiteli, kockaste naljepnice, kockaste žene... Za popizdit. A bit će pušiona do jaja. Kad god naši timovi idu van na natjecanja sa "MI smo face" spikom, uvijed bude maestralno sranje. A kad odu tiho da nitko ne zna za njih, vrate se sa zlatom. Sjetite se malo, važi za nogometaše, rukometaše, atletičare, jedino su tenisači van te spike. Oni fakat jesu dobri.