svi smo mi kreteni svoje vrste
12.07.2004., ponedjeljak
..........
|
"brod mojih misli ima predubok gaz, da bih plovio njime uz obale svakodnevnice, tu je previše plitko ... i putujući još neispisanim rutama svog srca, nalazim se uvijek u trenutku, središtu zbivanja, crpeći iz sadašnjosti svježinu i slatkoću života, ne zadovoljavajući se s ostacima ili polovičnošću ... tako se intuitivno ravnajući, obratih tvojoj osobi ... kao oazi mira, kao prepreci, kao kuriozitetu, kao neuhvatljivoj ptici, - ne znam, ali eto, tako putujem.. " eto.. ovo dobih prije dva mjeseca od nekog nepoznatog... ostala sam paf citajuci.. i ne znam zasto sam ju opet danas procitala.. krenula sam opet na jedan put.. da vidim gdje sam i sta sam.. ovaj put solo.. ostavila sam sve za sobom.. ostavljam i komp.. ( ironija da ja razmisljam o svom kompu uopce) odlazim doma.. nakon 3 godine..opet se vracam tamo odakle sam krenula.. i ne znam sta ce bit.. prepustam se vremenu al se i borim.. dosta mi je vise kaosa emocija i dosta mi je vise patnje i tuge.. ne samo za mene, nego i za sve oko mene..... gledam unazad... 6 godina.. 5 godina srece, smijeha i veselja.. sve polako odlazi bespovratno... i nema idemo to popravit.. moze se jedino ispocetka.. al ne znam......dal bi uspijelo polako zatvaram jednu debelu knjigu.. i da.. strah me je ic dalje.. no ovo sad nema smisla.. obostrana patnja i tuga.. uzhas.. u trenucima bih voljela da nisam nikad upoznala da postoji ljubav na nacin na koji ju sad vidim.. bila sam full sretna i mislila sam da imam sve sto mi je potrebno i da ne postoji vishe od toga.. i onda rez..cut.. sve je nestalo.. ostala je navika i poznavanje situacije i strah izaci iz iste no sad sam na rubu vjerovatno zivcanog sloma i moram otic.. moram bit solo.. razjasnit sama sebi sto zelim a sto ne.. sto me cini sretnom a sto ne.. i nije to sebicno.. nemam snage vise gledat osobu koju sam voljela kako pati uz mene.. kako me voli i kako bi podjelila sve sa mnom.. a moje i njegove zelje i snovi su postali odjednom nesto nespojivo :( i da..znam.. takav je zivot.. zivot je kucka! |
- 06:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja.
************************** One Lonely Visitor-Chevelle Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Knew you were here, Sister confirms suspicions, And beside the note, You left on my bed Where I held you so close. Did you think I'd forget? Couldn't be more of a mess, For to breathe, Used to be another way, I'd take you in. Well it's time to wake up, And separate feelings That I keep falling into. Each seem like good reasons, That I feel a break down, I don't care if it shows up, I'm praying this for you, 'Til it's answered I'll say. Now it seems there's a choice, That began with a break, So today, Know that never again, Will I know you that way. Well it's time to wake up, And separate feelings That I keep falling into. Each seem like good reasons, I'm gonna break down, I don't care if it shows up, I'm praying this for you, 'Til it's answered I'll say. Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? ***************************
mail
ssuzyf@gmail.com **************************** m.twain da je covjeka stvorio covjek, sramio bi se njegovog ponasanja! ako se prisjetimo da smo svi pomalo ludi, zagonetke nestaju i zivot postaje razumljiv. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||