svi smo mi kreteni svoje vrste
28.05.2004., petak
kako I.Kusan obraduje svjetsku knjizevnost
Vrana(gavran)Jednom jedne strašne noći, ja razmisljah o kakvoći neke crne,strasne zene koju stara sranja skrise. dok sam u san prčni pao, netko me je zajebao, do balčaka zajebao-zajebao,tiho-tiše, "to je ženska", ja promrljah, "koja meni njega siše, samo to i ništa više." ah, da, još se sjeam jasno,u prosincu biješe kasno, svaki ugurak što prcne, naslade u mozgu riše. željno drkam do svanuća, uzalud iz njega vučem spas od žudnji što me muče, jer me od nje rastaviše, od lezbijke anđeoske, od Sapfore rastaviše, ah, nje sada nema više. od svilenog, nježnog šuma tih gaćica od baršuna nikad prije osjećane pomame me zahvatiše; dok u kurcu srce bije, ja ga mirim sve hrabrije: "ženska moli da se skloni u okrilje kure, piše, ženska jepca smjerno ište, hoče sama da mu siše, samo to bi, ništa više." pomamih se iznenada, ne okljevah više tada: "jebivjetru il' jebice, ukrućeni već se diže! mene teške želje prate, a vi nježno pušit znate, tako tiho i bez snage, vaši prsti vratić sviše, da sam zdrkan jedva čuo"- tu se usne otvoriše- slast je tamo,ništa više kurac nju je probit htio, jebozan sam čudno bio, utjerivat, oplođivat, te se radnje meni sniše: nedirnuta bje njezina, ući nije dala tmina, s mog glavića kap jedna pada poput kiše, "Sapfora je riječ jedina, šapnuta sa kurca tiše, ja bih nju i ništa više." kad u ruku ja ga vratih, muževnošću tad zaplamtih, nešto jače nego prije drkaji se ponoviše. "svršiti", ja rekoh, "to ću u krevetu sobe svoje: otvorit ću mojim njenu, tajne gdje se strasne skriše. mirno, kurče. da vidimo tajne što se u njoj skriše, pička to je, ništa više" kroz gaće joj turih ruku, kad uz kikot i uz buku, njega spopa žudna ruka, jebozovna što već biše, nit da drhtaj pizdom krene, na trenutak on da stane, s kretnjom kurve ili dame mojega mi prstom diže, na Palade falus nalik, što se prema pički diže, moj se propne, ništa više. njena stvar u crnom plaštu razvedri mi piši maštu maznom, vlažnom privlačnošću kojom sikilj njojzi diše. "meni kurac nježno visi", rekoh, "crna mačka nisi, jebačica strasna ti si, što sred noći muške stiže, kako te u bludilištu dečki zovu, otkud stiže?" reče crnka: "daj mi više!" zajeba me time mnogo, da ja dublje nisam mogo, tako strašno gnječih njega, da se muda objesiše. premda jebat može svako, ne događa se to lako, da živ čovijek gleda tako picu što se na njem njiše, jebačicu ili picu, što na njegovom se njiše, da sve misliš "nikad više!" ali Vrana sjedeć tamo, sve na jedno misli samo, ko da pička i moj pišo u jedno tijelo sliše. mene dolje sve već peče, ona na njem se pokreće, a ja tupim jer moj neće:"Sve me pičke ostaviše, otići češ i ti kao kurve što me ostaviše." tad će Vrana: "nikad više!" dok ja drkah još zapečen- odjeb moj bje spretno rečen. "nema sumnje", rekoh, "to je crna pica, ništa više, sudba ova već je čuta, kurca mnogo jače kruta pušila je bezbroj puta, i njojzi sjeme siše, u jebaljke pusta rupa, strasne nade se ne zbiše, pa se kune:" nikad više!" al ta stvar u crnom plaštu još mi draži golu maštu, ja nakurnjak tad okrenem pizdi što se na njem njiše, na dlake mi pišo klone, a ja mišljah na sve one, što su mimo prošle bone, da na mojem i ne biše, ko ni ova crna pica, što pred njime jedva diše i ponavlja "nikad više!" žudim smjestit nježno moga, ne gurasm ga silom stoga, pica širi tamne oči, vrh mi kurca opržiše. predan tako jenoj mašti, pustih glavić tužno pasti u njen baršun zakučasti, što po mudu sjene riše, da bih spaso trunak časti što po jebu miriše al ne ide-meni više. tad ko da se pizdi zgusnu, čudni miris me zapljusnu. ćutjeh drhtat pod trbuhom koji pišu mi zanjiše. "bijedno", kliknuh. "pomoz' Bože! daj ga geni iz te kože, već me dugo zajebava, uspomene na jeb briše. afrodizijak daj mi, nek Sapfora žudnju zbriše! reče Vrana: "nikad više!" "zla kurvice, ne znam pravo, da l' si porok ili đavo! da l' bih ti ga ipak metno, il' ti kurca dosta biše, meka,al nezasićena, želja jeba dorečena, u toj pizdi zatočena, reci mogu l' da me liše mušice iz Gileada, mogu l' srama da me liše?" reče Vrana: "nikad više!" "zla kurvice, ne znam pravo, da l' si porok ili đavo! tvoje ti i moga, za čim oboma nam blud sad diše, smiri pičku razvučenu, reci da l' , reci dal' ću nejebenu jebat makar u Edenu, Sapforu što je meni skriše, anđeosku tu lezbijku, što serafu ljuba biše." reče Vrana: "nikad više!" "dosta tebi kurca dadoh, crna pico", s nje ustadoh. ti muškiću bježi, na mač prčne moći otkud stiže! niti jednog ne propusti"- nek ti trag s kurca zbriše! pičku s moje skidaj glave, miči jezik što mi siše!" reče Vrana: "nikad više!" crna pica postojano, još je tamo, još je tamo, na falusu mome sjedi, što se teškom mukom diže; ta je crnka slika prava jebačice što ne spava, koja samo se jebava i dlakave sjene riše, moja piša iz te sjene koja se po mudu riše, uteć neće nikad više! |
- 12:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja.
************************** One Lonely Visitor-Chevelle Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Knew you were here, Sister confirms suspicions, And beside the note, You left on my bed Where I held you so close. Did you think I'd forget? Couldn't be more of a mess, For to breathe, Used to be another way, I'd take you in. Well it's time to wake up, And separate feelings That I keep falling into. Each seem like good reasons, That I feel a break down, I don't care if it shows up, I'm praying this for you, 'Til it's answered I'll say. Now it seems there's a choice, That began with a break, So today, Know that never again, Will I know you that way. Well it's time to wake up, And separate feelings That I keep falling into. Each seem like good reasons, I'm gonna break down, I don't care if it shows up, I'm praying this for you, 'Til it's answered I'll say. Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? Am I alone in here? ***************************
mail
ssuzyf@gmail.com **************************** m.twain da je covjeka stvorio covjek, sramio bi se njegovog ponasanja! ako se prisjetimo da smo svi pomalo ludi, zagonetke nestaju i zivot postaje razumljiv. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||