Studiosus

[ponedjeljak][28.01.2008.]

Dvadeseta

Dvadeseta?!?! Ono što smo uvijek govorili je to da prestaješ biti teen, nema više teen u tvojim godinama. Cijelo sam se jutro zafrkavao, jao bora iznad čela. No iskreno ono što me malo više zanimalo to jutro, je tko mi je prvo čestitao putem SMS-a. Malo sam se iznenadio jer je to bila moja prijateljica iz osnovnjaka Tihana. Ali, jedina poruka koja me je onako stvarno i dirnula je bila od moje Ivančice koja glasi ovako : „ Ej. Sve što ti želim ne stane u ovu kratku poruku,al ću navesti najbitnije, ostani i dalje draga i dobra osoba, sretna, cijeni sitnice i uživaj. Sretan rođendan !“. Poruka je toliko jednostavna ali govori mnogo. Barem meni. Veliko iznenađenje je bila čestitka iz Rijeke od cura. Najmanje sam se nadao ali me je ugodno iznenadilo. Kakva bi to bila mala feštica a da je nisu priredili ( zamalo ) kolege i kolegice sa faksa. Imali su sve spremno, roladu od čokolade koju su mi namjeravali servirati sa svjećicama ali pojavio se problem, osoba zadužena za svjećice ih nije mogla naći. Čokolada je razgrabljena tj.podijeljena sa svima ( u redovima čokolade je prednjačio Herak naravno ). Toliko me to razveselilo jer sam mislio da je prvo pola njih nema pojma kada mi je rođendan, ako su i znali tko bi se sjetio pored tolikih ispita i pored toliko učenja. U svakom slučaju veliko im hvala. Iako se veliki tulum planira već danima, nikako da se uskladi raspored sa ostalim ne malim obavezama. Tu je još dosta ispita, no prema posljednjim mojim kalkulacijama sve bi trebalo biti sredinom veljače, dakle sa zaostatkom od gotovo mjesec dana. Nadam se da ću uspjeti dovući meni drage ljude sa faksa da malo dođu do Siska. I naravno, jamčim svima da će zabava biti zagarantirana. U svakom slučaju, da se ja sada vratim toj brojci 20. Nije to ni malo kada pogledate. Svašta sam ostavio iza sebe, vrtić, osnovnu, srednju, jednu godinu fakulteta….. Nema mi kraja, šta drugo reći. Za deset godina kada budem pisao post naravno da će se zvati tridesete, možda tada budem pisao o nećem drugom. Možda djeci. Ha ha. Dobra zar ne. Sada zapravo ulazim u godine kada se također donose jedne od važnijih odluka. Pronaći dobar posao možda onda poraditi na onom drugom ljubavnom planu. Neki kažu kako su ovo zapravo najbolje godine i svačiji komentar ( onih malo starijih ) eh da mi se vratiti u tvoje godine. Ja pak uporno govorim kako bi se volio vratiti u godine kada sam imao 12 ili 13. Nekako uvijek sijetno prolazim kroz naš park, gdje sam proveo cijelu svoju mladost. Uvijek mi naviru sijećanja, sjetim se odmah svih prijatelja i uvijek kažem kako se naša generacija pošteno znala naigrati vani. Dok gledam danas samo je do tuče, svaka druga riječ psovka, cigareta u jednim rukama, piće u drugim....Da sada ne nabrajam, poanta svega toga je kako samo mi te dane mladosti provodili na zanimljiviji način, kada se vani visilo od deset ujutro do 2 u noći. Nitko se nije bunio jer se nismo derali, roditelji se nisu brinuli jer su znali da smo u parku. Sve je bilo čista petica. Pišem sada kao da imam sto dvadeset godina. Lijepo se prisjetiti tih vremena. U svakom slučaju da ne duljim, da Vam samo najavim za sljedeći post : krštenje. Malo ću prozboriti o tome, pošto sam upravo obavio jedno jučer. Pozdrav

[ 2 KomentarA ][PrinT ][# ]

[petak][18.01.2008.]

Parking

Kao što se vidi iz priloženoga, petak je, jutro, točnije 10:53. Napokon da sam i ja uhvatio jedan petak a da ne moram na predavanja. Danas sam slobodan jer sam gotov sa tjelesnim. Pljesak za mene. Hvala hvala. Svojih sam deset puta odradio. Čist račun duga ljubav. Danas sam stoga svoje jutro odlučio posvetiti svom budućem malom kumiću ( ako se sjećate one priče o bebaču od najbolje prijateljice ). Moram sam kupiti sve što je trebalo i Boga mi kartica se samo peglala. Hvala dragom Bogu na PBZ-u i na studentskoj kartici American Expresa. No nije to poanta ove priče nego nešto sasvim drugo. Kao što vidite u priloženome, riječ je dakle o parkingu koji se tek nedavno počeo naplaćivati u svim mogućim i nemogućim ulicama u centru Siska. Točnije da budem precizniji od 17.12.prošle godine. Uopće nebi posvetio ni slova ovoj temi koja je podigla dosta prašine u gradu, da se danas nisam prvi puta upoznao sa tim plavim spravama. I šta se desi, idem kupiti kartu, kada aparat ne radi. Na upit da li mogu kupiti kartu kod tog gospodina, povišenim tonom je rekao doslovno da se prošetam malo do drugog automata. Drugi Vam je automat na kraju ulice, dakle nekih 300 metara. Mislim si u sebi, sada ako ni taj ne radi, jebem i pakring i pet kuna koliko se plaća za njega. Dakle samo ako idete na neko mjesto na sekundu ili dvije, plaćate 5 kuna. Nije to neka velika svota ali kada se to malo zbroji pa pomnoži sa danima u godini. Malo sam se večeras dakle dao u matematiku. Dakle, parking se naplaćuje svaki radni dan, to je dakle 260 dana u godini. Da se dnevno kupi 300 karata po minimalno 4 kune koliko je za II zonu, dolazi se do prekrasne svotice od 3 milijuna kuna godišnje. Tvrtka koja je aktivirala svoju koncesiju je Parkcom d.o.o. Zagreb. Postaveljeno je dakle u cijelom centru oko 18 aparata. 18 aparata na desetek ulica. To je ništa, jer ako je netko bio u Sisku, zna koliko su dugačke naše ulice. To dakle nije dovoljno aparata u gradu. Dakle, ako ne kupite kartu, naplate Vam kaznu, kazneno vas gone po sudovima i slično. No ono što je nasmiješnije, parking moraju plaćati ( ali po povlaštenim cijenama ) i stanari koji žive u tim ulicama gdje se parking naplaćuje. Ispada da moram platiti parking ispred svoje vlastite kuće. Šta netko očekuje da svoj auto parkiram sebi u dnevni boravak.

Koncesija koju su platitli iznosi 1,716 milijuna kuna. A prihod koji se ostvaruje od parkiranja je dakle 3 milijuna kuna. Malo sam si dao truda da pronađem nešto više o toj tvrtci Parkcom d.o.o. iz Zagreba. Na karti se ta tvrtka vodi na adresu Medvedgradska 47. No provjerom u registru svih poduzeća u Hrvatskoj ( moguće na biznet.hr ) vidljivo je kako se to poduzeće vodi na potpuno drugoj adresi ( Jandrićeva 58 ). Zanimljivo na istoj toj adresi vodi se i tvrtka SmartCom d.o.o. Oba poduzeća su na istog vlasnika, gospodina Alen Zulfikarpašić. No ono najinteresantnije je činjenica kako tvrtka ParkCom broji svega 2 djelatnika ( !?!?!?!?! ). Samo da napomenem kako je ista ta firma prodala svoje koncesije i u Pakracu, Novoj Gradišci..... Tko tamo radi ?!?!? Dali to nisu njihovi zaposlenici ?!?!? Jako smiješno, zar ne ?!?!

Još interesantnija stvar koju sam pronašao vezano za poduzeće ParkCom je upravo slučaj gdje su jednom gospodinu poslali na kućnu adresu upozorenje da se parkirao u Rogoznici i da to nije platio. On tvrdi : " Ja tamo nisam ni bio, pa sam im lijepo poslao odgovor poštom gdje sam im lijepo objasnio da tad nisam tu ni bio i da imam i svjedoke s posla. Prije 2 dana došao mi je odgovor da gospoda odbijaju moj prigovor i prijete pokretanjem sudskog postupka ako im ne platim kaznu. Tvrde da su njihovi djelatnici nedvojbeno utvrdili da se radilo baš o mom autu. " Priča je ovo sa foruma.hr. Dali se ovakve situacije mogu očekivati i sada u Sisku kada će na kućne adrese stizati kazne za neplaćeno parkiranje osobama koje auto niti nemaju tvrdeći kako je to bio baš njihov auto tamo. Tko je napunio svoju "kesu" sa ovim poslom, nitko nezna.