Strizibubina Poezija

letiš u zraku, vjetar te nosi
krv brže teče, osjetiš brzinu u kostima
kosa pleše neki' čudan ples
mozak kao da ga nema
misli ruše svaku granicu

mali je korak do smrti
a smrt brza
sam si, nikoga nema
žrtva si svoje odluke
boriš se , gubiš dah

Živ si............. ili nisi?

krv teče, tijelo leži
utroba smrdi, ruka leti
mozak spava, oči sljepe
meso se crveni, muhe lete

kralješci razbacani, prsti stoje
usta , nema ih
kosti obojane, nokti plavi
ništa se ne vidi , a sve je tu

sikta zmija žute boje
pravi se da je nema
vreba svoj plijen
priprema se za gozbu

gozba je gotova
zmija se najela
sada je sita
nije više opasna

evo nekon duge apstinencije vraća se strizibuba, potpuno nova i stara.

kao što naslov kaže, mijenjam svrhu svog bloga . Više neće biti "dnevnik" i poezija već samo poezija. do toga je došlo tako što mi se neda više pisati "dnevnik", a i u ostalom dosadan je jako. pa ću čitatelje bloga , male i velike , bijele i crne(žute i smeđe) ,svakodnevno opskrbljivati friškom poezijom, samo poezijom iz debla jedne strizibube




CJEPIDLAKA

jedna mala cjepidlaka u mozak se zavukla
nezna dali je to ona ili neka druga
cijeli svoj teret je vukla
dok joj volja nije pukla

traži ona spas
na sav glas
ali nitko ju ne čuje
jer ima srce od guje