Strizibubina Poezija

da li si meta?
to nikada nećeš saznati
vrebaju te svi
sa nišana nemožeš pobjeći

čekaju samo da te skinu
da te živog oderu
u pakao da te pošalju
i da kredite dobiju

loše ti se sprema
bolje bježi!
nemaju milosti
sve prepreke prereži

ti si meta
a i neznaš
pitanje je samo vremena
kada ćeš prestati biti pokretna

Osmišljeno kao bajka
s okrutnom namjerom

meta su sva lica
bila nevina ili kriva

grižnja savjesti poslje slijedi
krivica se osjeti

mračna misao ga na to naterala
ili pak osjećaj za preživljavanje

ubojice nemaju milosti
čekaju samo da ti slome kosti

Osmišljeno kao bajka
s okrutnom namjerom

meta su sva lica
bila nevina ili kriva

grižnja savjesti poslje slijedi
krivica se osjeti

mračna misao ga na to naterala
ili pak osjećaj za preživljavanje

ubojice nemaju milosti
čekaju samo da ti slome kosti

često je s tobom
strah ti određeni daje
boriš se za istinu
a ona ti okreće leđa

nisi kriv a nemaš izbora
sve ti je svejedno
sada si ti taj
koji padaš u očaj

onda si ti taj koji tvoriš nepravdu
nitko ti ne staje na put
najjači si u tome
postao si kriv

Živio jednom veliki parcov
živio je jedući korov
kad je korova nestalo
hranu je u kući potražio

napao je kad je mrak
kad spava njihov mozak
špajz je bio prvi
a frižider drugi

najeo se sad on
kao veliki slon
legao je na pod
i zaspao

mislo je da je sigurno
ali grdno se prevario

dolazi đukela, gladna parcova
dolazi krvnik, manjkaju mu kosti
naoštrio zube, razgibao se
sprema se za napad iz klopke

parcov još nezna
šta se za njega sprema
đukela je napao
i parcova progutao

............... nakon 3 mjeseca

đukela spava, u masnom krevetu
u stomaku osjeti da ga bodu
osveta je sve bliže
par malih parcova stiže

jedu oni đukelu
iznutra i izvana
jetra je skuhana
mozak pojeden

parcovi se pitaju
zašto baš u đukeli?
tko nas je doveo ovdje?

mama tvoja te dovela!

ekran kroz kojeg vire oči
te oči gledaju tvoj mozak
čitaju ti misli, prave te budalom
peru ti mozak, pune ga glupostima

ako si lijen, umoran, pijan
sjedi u fotelju svoju kožnu
peri si mozak, postani glup
odmori se , riješi se svih problema

... bar na trenutak

Jimbo> pismo piše, u Sarajevu diše

Nikola> latinski zna i ribu neku uzgaja

Bob Muha> tambure se hvata, pivo popit umije

Crni ninđa> televiziju voli, televizija njega voli

Alabanac> opsovat zna, i pokoju kajlu bacit

Bashir> ide na internet sa mobitelom, svoje zvanje naziva medicinom

Glogovičar> ima kosu bujnu, svakakve stvari se u njoj nači znaju

Kre'šo>Jak momak, ima auto

Ptica of death> xira brzo, uvaljuje kompjutere

Beck> ima oči a nevidi, ima uši a nečuje, ima usta a ne priča

Vlad Tepesh> po gitari perja, vozi ga ksara

ponos moga naroda, dika prava
kad ju vidim sjetim se tko sam

po njoj nas znaju u svijetu cijelom
istina nas za nju veže

nosim ju u srcu svom
i ne dajem ju nikom

jednom su hrabri ljudi
s njom u bitku za slobodu išli

neki se nisu vratili
a oni koji jesu nikad nisu zaboravili

crvene se kocke
bojom moje krvi

bijele se kocke
slobodu nam daju

moja šahovnica, samo moja
tvoja šahovnica, samo tvoja

vjerojatno ne, a i da
možda sutra, a prekosutra ne
nikada , još uvijek
za sada super

kratka obavijest, duga noć
pismo u kuverti, zapečaćeno
naviještamo vijest, stvorenu za dušu
postotak nikad nije siguran

svih boja ga ima
pogled uprt u njega
tako lijepo još nisam vidjeo
najradije bih ga kušao

okus potpuno neopisiv
vraća te u prošlost
u nekakvu nostalgiju
odvraća ti misli

hranim se još tim čudom
ali nešta nije u redu
zakasnio sam puno
voće je već dugo trulo

uvijek je težak
težak kao metak
bojite se reakcija
da nebi postali porcija

krenuti je lako
nemožeš se vratiti samo tako
platiti ćeš odlazak
kada pomisliš na polazak.

Samoća velika, pošast također
veliko je crnilo kada nikoga nema
možete imati sve, ali ste ipak sami
kada čekate u tihoj tami

nijedan glas se ne čuje
niti se ičije kretnje naziru
samoća je zla neman
koja te cijelog života vreba

život je komplicirana stvar
ono je staza po kojoj hodamo
staza katkad prohodna i neprohodna
sami si pravimo put

u životu se ne posustaje
niti se zaostaje
moramo biti u ritmu s vremenom
jer je život njegova karika

život se živi samo jednom
omeđen je rođenjem i smrću
radost rođenja, tuga smrti
ili obrnuto

prepreke u životu same dođu
ali same ne odu
moramo se boriti
i slobodan život izboriti

misliti na život nekog drugog
je isto dobro
ali nikad se ne smije zaboraviti
osnovu svoga života

životu moramo dati sve najbolje
a ne čuvati za neke druge zgode

dolazi niotkuda, budi osjećaje
osjećaje tuge i nemoći

pogađa iz prve, jako je precizna
čovjek je najlakša meta

tražimo izlaz , izlaz kojeg je teško naći
nepostoji riječ koju tada možemo izreći

ali uvijek postoji nada
ulaz do svetog grada

treba slabost najveću naći
i iz zla te napasti izaći

Od Boga dana, i oduzeta
sam si ju stvaraš, i oduzimaš

Sklop koje te pokreće
napitak koji ti moral daje

Mač i štit u borbi
ponosan si na nju u pobjedi

Njoj se svi dive
ona ih sve nadahnjuje

put u tami
dio nesložene slagalice