strijelac https://blog.dnevnik.hr/strijelac
utorak, 27.02.2007.
moje sanje...
nešto sam chatao s nekim... (ona zna tko je ta) 
i onda mi je rekla da sam pesimističan... a ja nisam pesimističan... ja sam realan... i razočaran...
najveći problem je to glupo razočaranje koje se vuče od dana D...
i sad, iako mi je najneugodnije razdoblje prošlo, brijem da cijela priča (barem taj dio) neće biti gotov dok ona i ja ne sjednemo na piće i porazgovaramo... onako u prijateljskom raspoloženju...
problem je što je nju teško uloviti za piće... uvijek ima neke svoje planove... ili nešto...
ali smislit ću ja nešto... (unatoč mojim godinama, moram ja još puno odrasti...) znam i sam da je tako...
nositi se sa svim mogućim problemima na jedan kvalitetniji način... zdraviji...
nije nikome lako...
i sada... uskoro idem spavati (nakon što ispeglam nekoliko košulja za ostatak ovog tjedna...)
i sanjat ću... nešto lijepo... nešto savršeno... savršeni svijet... samo ovu noć pobjeći ću u moj svijet...
ujutro ću se probuditi...
nešto će biti drukčije?
(li neće...)
želim se probuditi kao mali čovjek... kao stanovnik svijeta...
(tako shvatite i ovu pjesmu...)
Gušti & Polona Kasal - Moje Sanje
P.S. u totalno drugoj "boji" 23:47
čitam malo postove i onda kod svog jarana naletim na ovo...
ma šefe - svaka ti dala!
ovo je taman nešto za mene... 
nešto što kao da se dogodilo... na neki drugi način...
ponedjeljak, 26.02.2007.
zašto??!?!?
zašto me svijet mrzi?
što sam mu učinio?!?
zašto ne mogu živjeti normalno kao i svi normalni ljudi?!?
zašto mi zadnja 3 tjedna moraju biti ispunjena samo promašajima, razočaranjima i lošim stvarima??? (osim neke promocije na poslu o kojoj još nisam pisao... a ni neda mi se o tome...)
sve je počelo sa onim danom... Valentinovo... nije tako strašno, ali meni je svaki neuspjeh - fijasko.
još uvijek nisam potpuno ptrešao preko toga... ali budem...
onda je prošli tjedan kolega bio bolestan pa sam i njega mijenjao - radio sam za dvojicu ono što inače ni jedan od nas obojice ne stigne... jer ima previše posla... bio sam čak i subotu u uredu! 
do 3...
a ovaj ponedjeljak... ma očaj živi...
od ranog jutra... odmah za doručak... mali razgovor sa jednom kolegicom... (ne ova kojoj sam poslao cvijeće)... pozvala je mene i moju simpatiju da nam ima nešto reći... kad ono... odlazi... dobila je bolju ponudu... koji je to bio šok?!??
mislim ono - managerica je, sjedi pored mene... nas troje smo jedini iz istog odjela... i ona odlazi!?!??
toliko mi je pomogla i sve... toliko sam naučio od nje... ma jednostavno - ne mogu vjerovati?!?! 
cijeli dan me je to držalo... taj neki bed... loše iznenađenje...
ali to nije bilo sve...
radio sam do kasno navečer - skoro do 8...
u pola 8 zovem svoje... da vidim kaj ima... kad ono...
loša vijest koja nadmašuje sve u proteklih 3 tjedna...
jedan blizak član obitelji... nevjerojatno drag i dobar...
ima tumor i ide sutra na operaciju... pod hitno... 
relativno je mlada... i kaj je još gore - bio sam kod njih jučer...
i ništa nisam naslutio da je nešto drukčije... čudno...
ma ja jednostavno ne razumijem zašto se sve to dešava toj osobi i njenoj obitelji?!?
koliko i ja još loših vijesti mogu podnjeti?!?!?
umoran sam od svega toga... mučenja...
iako nije sve tako crno - u mojoj obitelji svako malo netko oboli od nečega opasnoga...
ali sve to svi mi prebrodimo zajedno sa tom osobom! naša vjera i sve pomogne toj osobi da prebrodi i najteže...
i nadam se da će i ovaj puta sve biti dobro, ali teško je to sve...
zašto nisam neki panj pa da ništa ne osjećam?!??
da mi bude svejedno za sve?!
zašto, zašto, zašto!?!???
zašto ne mogu biti hladan na sve loše stvari i na patnju?!??
ma... ne razumijem...
četvrtak, 22.02.2007.
na teži način...
to je jedini način na koji ja znam...
barem tako ispada...
imam neke dobre vijesti što se moje karijere tiče... ali toliko sam umoran da mi se uopće sada neda pričati o tome...
kolega iz Slovenije je bolestan pa ga mijenjam... ma, izludit će me ti Slovenci! toliko problema s njima... :((
nisam imao jedne sekunde odmora cijeli dan... tolika razina stresa da je to za ne povjerovati...
kao da me netko mlatio cijeli dan...
trebao bi si uvesti kraći radni tjedan nego što ga imam... do jučer sam nekako ne mislio na kolegicu... ali danas... već je bila fjaka... pa za poluditi... stalno smo u kontaktu što se posla tiče... 4 dana mi je pred očima...
sutra je uzela slobodno... što je isti učinak kao da je netko junkie-ju maknuo dop ispred nosa... opet nije dobro...
htio sam joj čak reći da će mi sutra biti sumorno na poslu bez nje... ali sva sreća pa ipak nisam...
bolje da se ja ostavim toga...
što je jaaaako teško...
bolje da ne mislim na nju... daleko od oka, daleko do srca...
srijeda, 21.02.2007.
neobičan dan
kako je cijeli ovaj dan bio nekako naopačke?!??
iz nekog meni nepoznatog razloga, najprije sam cijelu noć sanjao da sam dobio neki posao zbog kojeg sam se morao seliti u Ameriku što mi je jako teško palo... nisam se htio seliti, a nije baš da sam imao neki izbor... i onda sam se vozio u nekom liftu, sav u banani zbog toga... išao sam sa 14 kata dolje... ali je lift propao... i onda se zaustavio na 7 katu... di je ušao neki tamo čovjek... koji mi je ulijevao povjerenje i smirivao me... i uvjeravao me da ja to mogu...
ujutro sam se probudio kao da sam još uvijek u tom snu... onako u nevjerici...
toliko me to "streslo" da se uopće nisam sjetio koji je danas dan... pa sam pojeo 2 sendviča sa zimskom salamom... a to se danas nebi smjelo... pogađate da sam se sjetio taman kad je zadnji zalogaj sjeo u želudac... i što sam sada mogao?!?? da stvar bude gora - vražji sendviči su mi tako dobro sjeli... kako već dugo nisu...
na poslu je cijeli dan protekao u zbunjola raspoloženju... mislio sam da sam fakat slučaj za psihijatra... mozak danas nije bio sa mnom... bio je na nekoj drugoj planeti... :(
na svu sreću, naknadno se otkrilo da nemam samo ja takvu situaciju... cijeli dan su se svima dešavale neke vražje i neobjašnjive gluposti... na kraju se desilo da sam i neki mail poslao krivoj osobi... :((
dok sam se ispričavao toj osobi kojoj sam zabunom poslao mail, i ona mi je rekla da je sva neka smotana danas... i da se samo nada da neće ništa važno morati raditi danas jer ništa nejde onako kako bi trebalo... samo gluposti...
mojoj ekipi u budimpešti su se isto nevjerojatne stvari dešavale... ma jednostavno - kaj je to bilo danas?!??!???
na kraju... da stvar bude još gora (ili možda bolja - danas nisam u poziciji da bilo šta ocjenjujem da li je to dobro ili loše)... kolegica kojoj sam ono poslao cvijeće... i na kraju od svega toga ništa...
pitala me jel idem možda doma da me poveze... i ja pristao?!??!? 
ma nije mi jasno to... u autu smo pričali o drugim stvarima... ja nisam htio načinjati temu prošlog tjedna... ni nebudem... što je bilo, bilo je... (osim ako se ona ne predomisli za što brijem da je šansa jednaka onoj da će sutra u zagrebu biti plus 40, da ću se ujutro probuditi i da će me netko obavijestiti da sam na nagradnoj igri na kojoj nisam sudjelovao dobio novi auto... ili nešto slično)
takve stvari se jednostavno ne dešavaju u mom životu - nikada nisu, nikada ni nebudu... za sve što imam sam se krvavo namučio da to imam...
sad me navečer pak frend nekaj zvao... iz nekog meni nerazumljivog razloga - kupuje motor... i sad mu treba para... a meni moje pare trebaju... jer i ja imam neke planove s njima...
ma jednostavno, ovo je full neobičan dan i bolje da odem spavati što prije... da prođe...
The Cure - Just Like Heaven
petak, 16.02.2007.
škola
iako sam rekao da se ne ću javljati neko vrijeme... ipak se javljam...
čisti i običan dokaz da ma koliko ja to tvrdio, ipak nemam karaktera...
nemam ništa...
blef...
ali želim reći jednu stvar...
možda je to generalno za muške... možda nije... za mene ovo definitivno vrijedi...
proporcionalno tome koliko sam povrijeđen ili ljut ili razočaran, proporcionalno tome je razina gluposti koju želim napraviti... trenutačno sam razočaran i tužan... i ljut jer nije ispalo kako sam htio da bude... što meni nikada u životu ne ispadne sa ženskim rodom kako bi ja htio...
trenutačno razmišljam koja je to glupost koju želim napraviti...
imam par ideja... velikih... proporcionalnih mojem stanju...
nešto ću već odabrati...
i nije da je ona kriva za to - ne! ja ju ne krivim... ništa joj ne zamjeram... i dalje joj se divim za to što ona je... 
kriva je moja loša sreća... ili već nešto... (loš horoskop?)
nešto što mi neda mira pa tražim samo nemoguće... ono što se ne nalazi lako ako je onako kako Bog zapovijeda...
ma ne znam...
Tony Cetinski - Neka Noćas Dođu Svi (Live)
Tony Cetinski - Nek' Te Zagrli Netko Sretniji
Nek - Cielo E Terra
Nek - Sei Solo Tu (Con Laura Pausini)
i dok će me proći (znam da hoće), znam da se nikada neću moći ljutiti na nju ili joj bilo što zamjeriti...
jer, ma koliko god ja sada bio u bedu... ona je dobra osoba i zaslužuje samo najbolje...
izgleda da je to nisam...
za nju... dovoljno...
ali, krenut ću dalje...
što prije, to bolje...
četvrtak, 15.02.2007.
day after
ipak ima prijatelja...
za mene je to kraj priče...
i sad ću opet raditi ko manijak... jer mi je to obrambeni mehanizam...
da zaboravim... što prije... (a fakat mi je jadan taj obrambeni mehanizam)
brijem da se ja nikada neću naći curu...
pomirio sam se s time...
nebudem se javljao neko vrijeme...
jer nemam o čemu...
srijeda, 14.02.2007.
žene...
ja brijem da nikada neću shvatiti kako ženski mozak funkcionira...
pa čak ni onda...
danas... ispalo je to taman kako treba 
ali meni je ostao neki "ali" u zraku...
dostava je došla ranije nego sam naručio tako da sam bio prisutan... iako sam to htio izbjeći da se ne otkucam sa smile-om od uva do uva...
zamislite tamo nekoliko djevojaka i žena koje vrište od uzbuđenja ko da su neke teenagerice... ajde ljudi božji, pa to je samo lijepo cvijeće i jedna lijepa gesta što nešto znači... nešto što je namjenjenp jednoj osobi... zbilja lijepo, ali nemojmo pretjerivati... nećemo sad divljati oko toga...
i naravno da svi pitaju, tko je to poslao, da li sumnja na nekoga... itd... ona gleda što piše u poruci... 
a nije se potpisao... nepoznati rukopis...
svi analiziraju iz ovog ili onog kuta... baš nešto predivno im svima to... točan broj ruža, crvene... ima i poruka (mislim da ju je samo ona pročitala)... slažu se svi - sve savršeno, romantično... 
kaže netko - da, bogme ovo ima sve što treba imati... tko je tajni obožavatelj?!???
i onda se netko od tih istih sjeti - fali bonbonjera... da se osladi...
i... svi se slože s tim... 
ma u klinac...
ovo je bio mali ali jasan znak pažnje prema toj osobi... prema njoj 
da mi ona nešto znači u tom uredu a da nije strogo poslovno... i onda mi to netko pokvari sa izjavom - fali bonbonjera...
ma mislim... kaj bi vi ženske?!?! mislim da se rijetki sjete i još k tome i usude napraviti nešto ovakvo... i još ću i razgovarati s njom o svemu tomu... dakle - nisam neki panj koji će to ovako napraviti i onda dalje šutjeti...
da sam kupio i cijeli Kraš? da sam se sjetio te bonbonjere i nju još poslao, onda bi garant falio neki medvjedić ili nešto... ma fakat mi nikada nećete biti jasne...
čak ni onda...
idem sada spat... iscrpilo me sve to... (mojih pet minuta je malo pokvareno... ostatak dana sam tu i tamo se smijao u nevjerici...)
nastavak svega toga... vidjet ćemo...
možda sutra naručim dostavu i pošaljem bonbonjeru? pa da vidimo što će onda još falit?
utorak, 13.02.2007.
reklama ala strijelac
7 crvenih ruža - XXX kuna
poruka - X kuna
aranžiranje - XX kuna
malo srčeko - X kuna
dostava - XX kuna
njezin osmjeh - neprocjenjivo
koristite usluge "strijelaneta", najbrže rastuće novčarske kuće u blog regiji i vršite Vaša plaćanja kad i gdje Vam zatreba...
jer nama je samo do Vašeg osmjeha...
nedjelja, 11.02.2007.
opet...
htio sam staviti naslov ovog posta "bezdan"... ali sam ga već imao...
i u njemu sam opisivao jedan film, jednu scenu iz tog filma... i povukao paralelu sa sobom...
i sa svojim fizičkim stanjem... i zaključak je bio - zašto se tijelo uvijek i prvo sjeti boli, a tek onda ostaloga? ;))
o čemu se radi?
matija je ovaj vikend ostao u Zg... nije išao svojima u posjetu... jer su mu rekli da ne dolazi!?!???
ne - nismo se ništa posvađali - svi moji tamo su imali gripu i onda fakat nije imalo smisla da i ja idem tamo i da se razbolim...
i onda je matija napravio ono što si je već dugo mrmljao u bradu...
otišao u teretanu...
iako nisam ništa forsirao, u tako sam očajnom stanju da me danas sve, ama baš sve boli!
kao da mi nije dovoljno što se svaku noć ustajem zbog vražje migrene... ponekad i 2 puta!!!! što me ta bol toliko iscrpi da ne mogu doći k sebi sljedećih 24 sata?!??
maaaaa...
bit će bolje...
sutra je novi dan... ponedjeljak...
nove radne pobjede... ;))
i ostalo... ;)
sutra ujutro odmah mičem sliku ruskinje sa ekrana...
(da li slobodno stavim kakvu drugu zgodnu curu s neta?!? onako, samo da mi se oči odmore... 
)
bit će ovo dug i potencijalno naporan, težak tjedan... a možda na kraju sve dobro i završi??! ;)
ja bi zbilja htio da ovo ima happy end... mislim... da sam...
na kraju svega... to i...
zaslužio?!??
petak, 09.02.2007.
malo... ekscentrično... A State Of Trance ;)
bio sam to bolestan... loše raspoložen... i ne znam što sve ne...
ali mislim da sam ozdravio... kako?
nešto je prošlo samo od sebe (da Pegy, imam migrene jer sam ko mali limač imao frakturu lubanje kada sam pao glavom na pločice), a loše raspoloženje - odnosno baterije su se punile na meni svojstven način...
navečer sam si pustio mp3-ce na kompu da sviraju cijelu noć... sviralo je ono što volim... ono od čega se dobro osjećam... elektronika... trance... cijelu noć setovi Armin van Buurena...
(baj d vej - ova stoka stavlja namete na prazne cd-e, a ja sam neki dan tražio bilo kakav njegov cd u dućanima, i ono - ništa... nemaju... i onda naravno da sam skidao s neta...)
ujutro sam se probudio totalno dobre volje... malo ranije nego inače, ali odlične volje!
kad je čovjek dobre volje, sve je odmah ok...
situacija na poslu... hm...
mislim da je zanimljiva...
mislim da sam pročitan... jučer sam ulovio neki njen komentar da sam se vezao za nju... bio sam na telefonu pa nisam mogao kometirati...
danas pak... išli smo na neki sastanak... pa sam je naravno ispitivao... ono što me zanimalo... raspitao sam se i prije nešto kod jedne kolegice koja me nešto cijelo vrijeme zeza da ako se tu ne oženim (ako ne nađem curu u uredu), onda fakat nisam normalan... 
uglavnom, ona provodi više vremena s njom u neslužbenom razgovoru i na ručkovima, kavama... itd... pa valjda zna... uglavnom, ona je rekla da nema nikoga...
kasnije kad smo se vozili, ne znam kako je došla do teme tko je ono na slici na mom kompjuteru... ekranu... tamo na poslu... a što je na njoj? slika moje bivše cure... Ruskinje... koju je snimio njen prijatelj profesionalni fotograf...
i sad, naravno da ona dobro izgleda pa onda kad još dodamo i profesionalnost... i sad je nju zanimalo tko mi je ona... i ako mi je bivša, zašto mi je na ekranu...
što se mene tiče, meni je svejedno tko je na ekranu, glavno da je to neka lijepa cura...
ali, kaj ja znam - imao sam osjećaj da joj je to čudno i da ju malo smeta?!? možda sam imao krivi osjećaj, ali evo... 
pitala je i da li živim sam... tako nešto...
i onda sam ja okrenuo kontru...
ispitivao je malo...
na moje iznenađenje, rekla je da ima nekog prijatelja, ali... onako... prijatelja... pitao sam je kada se udaje... (pa onako... nekada... kada će biti vrijeme) rekla je da više i nije u nekim pozicijama da odbija potencijalne bračne ponude... (na što sam ja ostao jako iznenađen i nisam ništa komentirao jer to mi je zbilja neobično! ona je pametna, lijepa, vrijedna, mirna i nadasve dobra osoba - pa takve se uvijek traže, zar ne?!???) barem ja takvu želim pronaći...
kasnije smo se nešto isto dopisivali preko kompa, malo poslovno, malo zezancija... rekao sam i ovoj drugoj kolergici koju sam pitao da li ova ima dečka, što mi je rekla... što je nju dosta iznenadilo... jer se nikada nije ništa pohvalila da ima nekog prijatelja ili nešto... uvijek na odmore i putovanja ide sama... nikada nije nikoga spominjala...
i sada, možda sam u krivu... ali mislim da sam na testiranju... da vidi... valjam li što ili ne... zavrijeđujem li ja njenu pažnju i vrijeme i nju...
i.... ja mislim da zavrijeđujem... a ona zavrijeđuje svu moju pažnju i sve...
kada je išla doma danas, pitala je da li želim da me poveze...
i sad, ja se nadam da ću položiti ispit... provjerio sam već koliko dođu ruže (njih 7 - nadam se da je to ok? neparan je broj, jedna za svaki dan u tjednu...), anonimna dostava bi trebala biti sređena - nema problema... poruka će biti "za najljepši osmjeh u gradu ;)"... i što bude, bude...
želio bi da da uspije... ako nebude ništa od svega toga... nadam se će se osjećati posebno... lijepo... kao što zaslužuje... barem taj dan...
jer zbilja želim da se osjeća posebno... kao što i je posebna...
meni...
ako ništa i nebude, to će biti moj dar njoj... osjećaj... lijep osjećaj... i nadam se smješak na licu... najljepši smješak u gradu
srijeda, 07.02.2007.
planovi...
ah, što će mi svi ti planovi, ako nemam baš nešto previše sreće...
ili kako bi to već nazvao...
već dva dana se ne osjećam nešto najbolje...
opet me muče glavobolje... i ne znam kaj sve ne... već par dana se budim po noći... sav jadan i u bolovima...
jučer me sve to iscrpilo toliko da sam išao spavati u 10 sati navečer! a inače me nema u krevetu prije ponoći, jedan sat...
sinoć sam u to vrijeme teturao po stanu, sa suzama u desnom oku od vražjih bolova... jedva sam nekako popio tabletu protiv bolova... a ujutro sam se probudio kao da me netko prebio... iscrpljen...
i nastavilo se to tako cijeli dan na poslu... iako "ok", pod utjecajem tablete osjećao sam kako mi ispod cijele te kemije glavobolja tutnji ko tornado... za poluditi...
na žalost, primjetio sam da kako sam ja ozbiljan, tako je i ona ozbiljna... ne smije se nešto previše... a to je baš šteta... jer ima predivne bijele sitne zube... ;))
i probao sam se par puta nasmijati, malo da se i ona nasmješi... i uspio... ali je to meni tako teško palo... jer se ne osjećam dobro... jer mi nije do smijeha... na žalost...
neovisno o tome, pričamo malo... ja je ispitujem... jer me zanima...
vidjet ćemo... nadam se da ću se oporaviti što prije...
jer i mene baš zanima - da li sam krumpir? ili ne?
ponedjeljak, 05.02.2007.
scenarij...
danas mi je fakat bilo teške na poslu...
ta kolegica... to me već zabrinjava... danas mi se zbog nje počelo ljuljati i tlo pod nogama!!! (ili je to bio potres zbog kojeg mi je monitor od kompa išao simo tamo??)
ali fakat... stvari mi se kompliciraju... ne mogu se koncentirati na poslu... previše mislim na nju i kad ne bi trebao... ako razmotrimo mogućnosti da ovo završi happy endom (koja je u mojem svijetu malena), situacija je mnogo komplikovana...
ali, mislim da je bolje da to riješim odmah na početku... bolje se ohladiti na početku, nego kasnije...
i sad, što sam smislio?
scenarij br.1
kako volim iznenaditi i napraviti neke stvari sa stilom (nadam se?!), razmišljao sam da pričekam Valentinovo i da joj u ured pošaljem crvene ruže sa malom porukicom (anonimnom) - "za djevojku sa najljepšim osmjehom... ;)" pa da vidimo reakciju... i onda joj se javiti nekad kasnije... navečer... ili drugi dan navečer... ;)
scenarij br.2
pričekati, ispitati da li se viđa s nekim... ako ne, družiti se puno s njom i čekati priliku... dijeliti joj komplimente da joj nikada ne bude dosadno i da se osjeća fakat posebno...
scenarij br.3
malo se raspitati da li je slobodna ili ne, a onda joj na neki zgodan način (kojeg još nisam smislio), reći da ima lijep smješak... pa da vidimo rekaciju... ;)
scenarij br.4
malo se raspitati da li je slobodna ili ne, a onda ako je, na neki simpatičan način joj reći da se ne mogu koncentrirati na posao zbog njenog smješka i da bi najbolje bilo da to probamo riješiti uz neko piće... ;)
scenarij br.5
preznojavati se i čekati da me ona prođe... ovo bi moglo jako dugo trajati, biti dosta nezgodno, bolno, pogotovo ako se uzme u obzir da mi dolazi proljeće i da ću uskoro podivljati od hormona... ove mačke što se naganjaju će biti mila majka dok mene primi ludilo... ;)
dakle - što da radim?
koji scenarij da odaberem?
nedjelja, 04.02.2007.
reklamacije... Dan života...
na žalost, znam se kontrolirati u većini stvari...
tamo di se nebi trebao kontrolirati, tu sam najjači sa disciplinom (na žalost!), a s druge strane, znam poluditi na sitnice... jednostavno, stvari se prebrzo odvijaju i ne stignem razmisliti... hladnokrvno procjeniti... i onda pretjerano reagiram... a i stvari su toliko iritantne da jednostavno...
išao sam tako jučer ujutro doma do svojih, trebao sam burazu update-ati software na dijagnostici... i sad, uzmem si slušalice da mogu slušati mp3-ce s moba... i naravno da sam poludio... počeo psovati... naživcirao se do bola... da je skoro sve letilo u vražju mater!!!! a zašto?
zato kaj su moji starci nešto zajebali u mojoj proizvodnji i imam izvanserijska uha!!!!! 
nije da su velika ili nešto... normalna uha... ali ne mogu staviti one male slušalice u njih... nikada nisam mogao i nikada nebudem mogao... takva banalna sitnica, a tako iritantna... za poluditi!!! ko kreten sam mora držati slušalice u uhu da mi ne ispadnu... kako sam to bio ljut, toliko sam gurao te glupe slušalice u uha da su me na kraju svega toga uha bolila... i onda nek mi netko kaže da ga to nebi razljutilo!?!?
na sreću, smirila me hrpa napornih klinaca koji su ušli u vlak u Dugom Selu... išli su na neku tekmu... i sad, najprije su mi i oni digli živac jer je svaki limač od njih 15-ak pogledao u moj kupe da li koga ima tu... kako sam ja sjedio, produžili bi dalje... svaki je morao nabiti glavu unutra... što mi je fakat išlo na živac... i onda, kako nigdje nije bilo full slobodnog kupea, stajali su u hodniku...
kad je mene za minutu-2 pustila ljutnja (zbog tog glupog moba, tj mojih ušnih školjki), naravno da sam limačima ponudio da sjednu...
kad ono, limači su bili zakon!!! tako su me nasmijali!!!
cijelo vrijeme su pričali neke gluposti... ma fakat odlično! ;) originalno... razgovaroa sam s njima... ovakvog dječjeg humora odavno nisam čuo...
sva sreća da su otopili moju mrzovolju jer me uskoro čekala neka pizdarija...
mama me dočekala na stanici... bila je prije u dućanu... i kupila solnu kiselinu... koja se zbog neispravnog čepa razlijala po suvozačkom sjedalu auta, po mojoj jakni koju sam ostavio kod staraca da imam što obući ovak dok sam vani po dvorištu... i naravno da me je to uzrujalo (diglo živac!)
kao prvo - mislim - kiselina se ne stavi samo u vrećicu i na sjedalo od auta!!!
drugo - ma pas im mater, pa nemreju oni prodavati kemikalije u bilo kakvoj ambalaži! pa ne mogu vjerovati da je nekaj takvo moguće...
naravno da sam pizdio, ali - nisam se uzrujao! rekao sam mami da idemo u dućan di je to kupilo pa da vidimo šta se može napraviti... naravno da se ništa nije moglo napraviti... krivnja je bila pola-pola...
kad sam vidio u kakvom pakiranju je ta kiselina, znao sam da nema šanse... ali da je pakiranje bilo ok, nije...
isto nije bilo u redu ni kak je to moja mama sam stavila na sjedalo tako da.... nerješeno...
od svega toga, samo je moja jakna najebala... raspala se... sjedalu nije bilo ništa, što mi je bilo teško za povjerovati...!??
ostatak vikenda je prošao zadovoljavajuće... u neradu i odmaranju...
bio sam jutros na misi (u zadnje vrijeme sam svake nedjelje na misi...) pokupio sam župni listić sa nekim izjavama o životu (napišem ih na kraju posta!)
pri povratku u Zg, slučajno je vlakom išla i jedna cura iz srednje...
nikako se nisam mogao oteti dojmu da je ona... kaj ja znam... malo puna sebe? ili nekih stvari...
ili sam ja to krivo protumačio... možda smo se svi jako promjenili od srednje...
ali fakat mi nisu jasne neke stvari...
npr. da od nas 23 iz razreda ne možeš zapamtiti kako su se prezivali jedini brat i sestra blizanci u našem razredu? ili kako se jedno od njih zvalo?!??
ili pak kako si malo u Egiptu, pa malo na Mauricijusu sa obitelji... njihovo zajedničko ljetovanje nakon dugo godina... a kaže mi ona - i tata i mama su joj jako bolesni (kažu ljudi koji ih znaju - od pohlepe i lopovluka)... i to im je vjerojatno bilo zadnje zajedničko ljetovanje jer više starci nebudu mogli ići na takve stvari iz zdrastvenih razloga...
znam joj i dečka... ok je lik... živio je full blizu mene dok sam ja bio kod svojih staraca... i imao je tatu i mamu na položajima... i onda su oni isto putovali i ljetovali po cijelom svijetu... i onda su oni isto oboljeli... koja nesreća i žalost - mora da je to nekaj zarazno!) i onda njegovi starci isto više nisu mogli putovati nikamo po svijetu...
i onda je njegovom starom valjda doktor prepisao neku strašnu terapiju... pa je jadan čovjek sav bolestan kod mojih staraca dvorio zidare kada su moji gradili radionu za buraza...
nisam siguran, ali mislim da je čovjek, gle divna li čuda - ozdravio!?!???
zbilja ne znam... dolaze teška vremena kad ljudi tako oboljevaju...
s druge strane, ajde - možda su joj fakat starci nešto bolesni, ali, tko će ga znati... svatko ima svojih problema, nije na meni da sad razbijam glavu sa tuđim problemima...
na kraju, evo što kaže pokojna Majka Tereza na sve to... danas je Dan života pa eto...
pametno je zborila:
Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.
Svaka riječ je istinita!
četvrtak, 01.02.2007.
bolan
nije ovo onaj bosanski bolan, nego sam ja... bolan... bio... :(
ali je sad već bolje...
prespavao sam cijeli ponedjeljak jer sam nekako shebao želudac... krepavao sam 24 sata... ;((( za poluditi! tolika bol...
ali što te ne ubije, ojača te... da je bila kakva ženska ruka u blizini, sve bi ja to lakše preživio... ;))
ova nesretna zima... koja je trajala duuuugo, dugo, čak dva popodneva i četiri jutra... lagano se bliži kraju...
a ja već osjećam neke znakove proljeća... (to nebude dobro završilo!)
na poslu se nešto smijem... pas mater! (izgledam totalno neozbiljno)
radi se o toj kolegici... koja me polagano obara s nogu... a s kojom sam u stalnom kontaktu...
i svaki put kada moram pričati s njom, ja se počnem smješkati i smijati... i onda me pita zašto se smijem, a ja moram lagati... :)
a zašto?
zato jer se onda i ona počne smijati...
a tako se lijepo smije!!! ;) i tako lijep osmjeh ima...
fakat kada me proljeće pukne, trebat ću nabaviti lanac...
za sebe...
(kao divlji pas bez lanca....)
- mislim da tako nekako to ide???
;))
zaboravio sam ispričati još i jedan vic za kraj...
u nedjelju pošalje meni frend poruku... brat od D1...
i kaže on meni - rekla njegova baba (koju ja nikada nisam vidio u životu) da se priča da ja ženim njegovu sestru (onu malu zajebanu )!??!? (dobro da mi je netko rekao?!??) kaže on da se priča to...
da je to rekla neka tamo osoba koja dobro zna i mene i buraza!?!?? kojoj buraz i ja često idemo...?!??
a ja baš nikome nejdem, najmanje često...
laže selo, lažu ljudiiiiii...
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
- nije dobro, ali bit ce bolje :) (optimist)
- bez rada... je puno zabavnije... ali to ne placa racune
- ucim... na tezi nacin... iz svojih gresaka
- imam dug jezik... :)
- temperamentan
- previse sanjam
- na putu da budem uspjesan top manager (placam full cijenu za to!)
- gastrabajter, ali vracam se kuci - jednog dana
- trazim... se... nesto? (dok nadjem, javim)
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
TheHungerSite.com
Net.hr
Siddharta - čuo davno prije za njih, totalno mrak, drukčiji...
Autoglobal
MojPosao.net
Pegla
Lutrija
Favorit
Stanleybet
Prva sportska
Livescore
ATP
WTA
Upload Video and Images - Putfile
The Interview With God
__________________________
pegy
dinamitna
LoveAddict ;)
unuka
lolina
funy ;o)
silence ;0))
secret temple
fluffy
Leni1
...vedi...
bezazlena :))
ringišpil
razum&osjećaji
choco-vanilla
Zak (sa kvacicom)
srce na pauzi
šljokica
russian biatch
012station
Till
cipranka :)
pricaj mi...
poslovno-korisni kutak
Camp Laurel
RBA
PBZ
HrPortfolio
ZSE
Moj Novac
Sony Ericsson
HŽ
Imenik
HTV uzivo