kako je cijeli ovaj dan bio nekako naopačke?!??
iz nekog meni nepoznatog razloga, najprije sam cijelu noć sanjao da sam dobio neki posao zbog kojeg sam se morao seliti u Ameriku što mi je jako teško palo... nisam se htio seliti, a nije baš da sam imao neki izbor...
i onda sam se vozio u nekom liftu, sav u banani zbog toga... išao sam sa 14 kata dolje... ali je lift propao... i onda se zaustavio na 7 katu... di je ušao neki tamo čovjek... koji mi je ulijevao povjerenje i smirivao me... i uvjeravao me da ja to mogu...
ujutro sam se probudio kao da sam još uvijek u tom snu... onako u nevjerici...
toliko me to "streslo" da se uopće nisam sjetio koji je danas dan... pa sam pojeo 2 sendviča sa zimskom salamom... a to se danas nebi smjelo... pogađate da sam se sjetio taman kad je zadnji zalogaj sjeo u želudac... i što sam sada mogao?!?? da stvar bude gora - vražji sendviči su mi tako dobro sjeli... kako već dugo nisu... 

na poslu je cijeli dan protekao u zbunjola raspoloženju... mislio sam da sam fakat slučaj za psihijatra... mozak danas nije bio sa mnom... bio je na nekoj drugoj planeti... :(
na svu sreću, naknadno se otkrilo da nemam samo ja takvu situaciju... cijeli dan su se svima dešavale neke vražje i neobjašnjive gluposti... na kraju se desilo da sam i neki mail poslao krivoj osobi... :((
dok sam se ispričavao toj osobi kojoj sam zabunom poslao mail, i ona mi je rekla da je sva neka smotana danas... i da se samo nada da neće ništa važno morati raditi danas jer ništa nejde onako kako bi trebalo... samo gluposti...
mojoj ekipi u budimpešti su se isto nevjerojatne stvari dešavale... ma jednostavno - kaj je to bilo danas?!??!???
na kraju... da stvar bude još gora (ili možda bolja - danas nisam u poziciji da bilo šta ocjenjujem da li je to dobro ili loše)... kolegica kojoj sam ono poslao cvijeće... i na kraju od svega toga ništa...
pitala me jel idem možda doma da me poveze... i ja pristao?!??!? 


ma nije mi jasno to... u autu smo pričali o drugim stvarima... ja nisam htio načinjati temu prošlog tjedna... ni nebudem... što je bilo, bilo je... (osim ako se ona ne predomisli za što brijem da je šansa jednaka onoj da će sutra u zagrebu biti plus 40, da ću se ujutro probuditi i da će me netko obavijestiti da sam na nagradnoj igri na kojoj nisam sudjelovao dobio novi auto... ili nešto slično)
takve stvari se jednostavno ne dešavaju u mom životu - nikada nisu, nikada ni nebudu... za sve što imam sam se krvavo namučio da to imam...
sad me navečer pak frend nekaj zvao... iz nekog meni nerazumljivog razloga - kupuje motor... i sad mu treba para... a meni moje pare trebaju... jer i ja imam neke planove s njima...
ma jednostavno, ovo je full neobičan dan i bolje da odem spavati što prije... da prođe...
The Cure - Just Like Heaven
Post je objavljen 21.02.2007. u 22:26 sati.