Marketing
malo... ekscentrično... A State Of Trance ;)
bio sam to bolestan... loše raspoložen... i ne znam što sve ne...
ali mislim da sam ozdravio... kako?
nešto je prošlo samo od sebe (da Pegy, imam migrene jer sam ko mali limač imao frakturu lubanje kada sam pao glavom na pločice), a loše raspoloženje - odnosno baterije su se punile na meni svojstven način...
navečer sam si pustio mp3-ce na kompu da sviraju cijelu noć... sviralo je ono što volim... ono od čega se dobro osjećam... elektronika... trance... cijelu noć setovi Armin van Buurena... 
(baj d vej - ova stoka stavlja namete na prazne cd-e, a ja sam neki dan tražio bilo kakav njegov cd u dućanima, i ono - ništa... nemaju...
i onda naravno da sam skidao s neta...)
ujutro sam se probudio totalno dobre volje... malo ranije nego inače, ali odlične volje!
kad je čovjek dobre volje, sve je odmah ok...
situacija na poslu... hm...
mislim da je zanimljiva... 
mislim da sam pročitan... jučer sam ulovio neki njen komentar da sam se vezao za nju... bio sam na telefonu pa nisam mogao kometirati... 
danas pak... išli smo na neki sastanak... pa sam je naravno ispitivao... ono što me zanimalo... raspitao sam se i prije nešto kod jedne kolegice koja me nešto cijelo vrijeme zeza da ako se tu ne oženim (ako ne nađem curu u uredu), onda fakat nisam normalan... 
uglavnom, ona provodi više vremena s njom u neslužbenom razgovoru i na ručkovima, kavama... itd... pa valjda zna... uglavnom, ona je rekla da nema nikoga...
kasnije kad smo se vozili, ne znam kako je došla do teme tko je ono na slici na mom kompjuteru... ekranu... tamo na poslu... a što je na njoj? slika moje bivše cure... Ruskinje... koju je snimio njen prijatelj profesionalni fotograf...
i sad, naravno da ona dobro izgleda pa onda kad još dodamo i profesionalnost... i sad je nju zanimalo tko mi je ona... i ako mi je bivša, zašto mi je na ekranu...
što se mene tiče, meni je svejedno tko je na ekranu, glavno da je to neka lijepa cura...
ali, kaj ja znam - imao sam osjećaj da joj je to čudno i da ju malo smeta?!? možda sam imao krivi osjećaj, ali evo... 
pitala je i da li živim sam... tako nešto...
i onda sam ja okrenuo kontru...
ispitivao je malo...
na moje iznenađenje, rekla je da ima nekog prijatelja,
ali... onako... prijatelja... pitao sam je kada se udaje... (pa onako... nekada... kada će biti vrijeme) rekla je da više i nije u nekim pozicijama da odbija potencijalne bračne ponude... (na što sam ja ostao jako iznenađen i nisam ništa komentirao jer to mi je zbilja neobično! ona je pametna, lijepa, vrijedna, mirna i nadasve dobra osoba - pa takve se uvijek traže, zar ne?!???) barem ja takvu želim pronaći... 
kasnije smo se nešto isto dopisivali preko kompa, malo poslovno, malo zezancija... rekao sam i ovoj drugoj kolergici koju sam pitao da li ova ima dečka, što mi je rekla... što je nju dosta iznenadilo... jer se nikada nije ništa pohvalila da ima nekog prijatelja ili nešto... uvijek na odmore i putovanja ide sama... nikada nije nikoga spominjala...
i sada, možda sam u krivu... ali mislim da sam na testiranju... da vidi... valjam li što ili ne... zavrijeđujem li ja njenu pažnju i vrijeme i nju...
i.... ja mislim da zavrijeđujem... a ona zavrijeđuje svu moju pažnju i sve...
kada je išla doma danas, pitala je da li želim da me poveze...
i sad, ja se nadam da ću položiti ispit... provjerio sam već koliko dođu ruže (njih 7 - nadam se da je to ok? neparan je broj, jedna za svaki dan u tjednu...), anonimna dostava bi trebala biti sređena - nema problema... poruka će biti "za najljepši osmjeh u gradu ;)"... i što bude, bude...
želio bi da da uspije... ako nebude ništa od svega toga... nadam se će se osjećati posebno... lijepo... kao što zaslužuje... barem taj dan...
jer zbilja želim da se osjeća posebno... kao što i je posebna...
meni...
ako ništa i nebude, to će biti moj dar njoj... osjećaj... lijep osjećaj... i nadam se smješak na licu... najljepši smješak u gradu
Post je objavljen 09.02.2007. u 20:16 sati.