strijelac https://blog.dnevnik.hr/strijelac
nedjelja, 26.02.2006.
no alcohol...
prošao mi je još jedan tjedan, a na njegovom kraju i taj vikend... jako brzo sve to leti... prebrzo...
jučer sam čak nakon 2 tjedna izašao van... i to sa frendom s kojim nisam išao van cca dosta mjeseci... otišla mu cura nekamo u neku posjetu... pa on iskoristio priliku da udahne malo svježeg zraka... ;)
otišli smo tako van... ništa posebno.. na par cugi... kak sam ja još uvijek na antibioticima, bio sam na soku... a on je za veliko čudo i promjenu - malo pio... kako baš i nije navikao, nije mu puno trebalo... a ja sam zato vozio njegov auto... sve kako je passat karavan ok auto, malo mi je ipak prevelik!!! pa to je skoro ko kamion što se dimenzija tiče! ;) treba to parkirati između 2 auta, ali nisam imao nikakvih problema... na svu sreću, ipak sam ja dobar vozač! ;))
gledam sad ovo zatvaranje olimpijskih igara... kako je i to brzo prošlo... a i one u ateni kao da su bile neki dan!!! prestrašno...
opet nam najavljuju hladnoće ovaj tjedan... nadam se da će i one tako brzo proći!!!
do tada, zna li tko - ima li kakva škola plesa u novom zagrebu??? mislim da ću ići sljedeći mjesec... iako se nikad ne zna... taj posao... baš ništa ne mogu planirati...
subota, 25.02.2006.
dalje
nisam dugo pisao jer nisam imao potrebu daviti vas sve sa mojim problemima...
i sad je tako, ali evo da napišem nešto da se zna da sam živ...
temperatura me prošla u ponedjeljak ili utorak kad sam išao ujutro k zubaru da mi da neki antibiotik jer sam fakat bio gotov... na rubu sa snagama... dobio sam ga i već drugi ili treći dan je bilo sve bolje... na žalost, cijelo to vrijeme sam radio... jako, jako dugo... makar se nisam mogao držati na nogama... usta tek danas mogu normalno otvoriti... imao sam sreće kaj sam izvadio taj zub baš prošli tjedan kad su temeperature bile ok... ovo mi je kao i mnogo puta u životu dokaz da imam puno sreće (ili po meni da me netko dobor, dobro čuva tamo "gore" što me pak opet navodi na možda pogrešnu misao da ja kao jedan "zašto" imam svoj "zato"... ili se radi o pukoj sreći???) bilo kako bilo, bolje sam...
na poslu sve isto... jučer sam imao posebno težak i naporan dan... jedva dočekao da odem doma... u 8 navečer...
sada malo uređujem stan - perem zavjese, pa onda posteljina i onda još malo stan... usisavanje, prašina, malo oprati pločice i kuhinju... a onda pravi odmor kod mojih staraca!!! ;)))
jedva čekam!!! još kad bi vrijeme bilo ljepše? ;)
nedjelja, 19.02.2006.
a ipak.....
bolestan sam ko đubre...
još od petka... i od tog vađenja zuba... sve je počelo sa hladnim oblozima po faci... pa onda sa šmrcanjem... da bi do kraja dana završilo sa začepljenim nosom, jako bolnim grlom i temperaturom...
i tako ja već treći dan bolujem... svaki dan isto... sa sitnim pomacima...
za obično klopanje mi treba nekih pola sata jer ne mogu otvoriti usta... probao sam smazati krafnu - trebalo mi je skoro 5 minuta!!! pijem panadole protiv temperature i bolova, ispirem usta čajem od kadulje (baš i nije nešto!)...
a ipak ću ići sutra na posao...
jer imam hitnih poslova koje sam započeo i koje moram dovršiti...
a možda završim i kod doktora?
vidjet ću ujutro...
(pouka cijele priče: prije sam bio sheban, a sad sam još i bolestan!)
uvijek može biti - gore!!?!?
petak, 17.02.2006.
sloboda
kad će napokon taj dan da budem slobodan ko ptičica??? ;)
danas sam uzeo slobodan dan jer sam morao ići vaditi umnjak... još i sad u ustima osjećam okus krvi!! fuj!!! makar, još sam dobro i prošao! moglo je biti i gore!!! sestra me zgrabila za glavu a doktor razvalio kliještima! najprije nije išlo, onda je uzeo druga kliješta... cijelo vrijeme mi je cijela unutrašnjost glave krckala... odvratan zvuk!!! i onda ga je cimao simo-tamo dok ga na kraju nije izvadio... užas... mrzim zubare... ali opet, s druge strane, ovo je bio mačji kašalj u usporedbi sa prvim umnajkom kojeg sam vadio... e to je bila koma!!! (ali neću sad o tome...)
kad sam rekao sloboda, mislio sam upravo na to... nitko od nas nije slobodan... jok! ovaj dan kaj sam doma upravo mi je to pokazao... tračak slobode... (još da nisam bio kod zubara, bilo bi super!) činjenica da nisam mora ići na posao... živčaniti tamo i bedirati se jer taj posao NIJE ono što ja želim... ali moram to izdržati pa kud puklo da puklo!!! samo da ja pri tome ne puknem... ;)
sloboda je kad znaš zašto radiš, za koga i koliko radiš i koliko ćeš raditi... sloboda je kad imaš vremena za sebe i za stvari koje te razveseljavaju... ja sam malo gledao i skužio da nisam ništa radio za svoj gušt zadnjih 2 mjeseca!!! 2 MJESECA!!!! možda i nešto duže od toga... to je fakat žalosno...
i kad sam imao vremena, bio sam živčan zbog posla... užas...
gledao sam neki dan i neke svoje bivše postove... joj kako sam bio happy onda! bilo je i loših trenutaka, ali sam ipak bio veseo i "svoj"... sada ništa... nula... nula bodova...
kako nisam znao cijeniti male stvari i sad mi se to vraća o glavu... želim ponovo imati vremena za teretanu a da to nije 10 navečer, želim opet imati obvezu ići na njemački, želim doći doma po danu, oko pola 5 i onda planirati kaj ću ostatak dana... želim otići na cugu sa frendovima češće nego svake prijestupne... želim se ujutro probuditi a da ne pomislim - Bože, daj mi snage za ovaj dan i da mi na poslu nebude gadan dan... daj da dođem normalno doma (do 7 navečer...) da, meni je super dok dođem i do 7 doma!!!
no dobro - kako sam se sam uvalio u to, moram se sam iz toga i izvaditi... nekako... ali ne smijem još... barem do šestog mjeseca... kako to daleko izgleda!!! ;(
kak sam gladan a "neda" mi se jesti jer mi je to fakat naporno... užas!!!
idem usisati stan pa na put - sloboda u malom... idem do staraca... ;)
nikad to nisam radio sa većim zadovoljstvom!!! ;)
Matija, Matija - što je tebi ovo trebalo?
srijeda, 15.02.2006.
day 2...
bok ljudovi!
živ sam, guram nekako... htio sam se jučer javiti i napisati nešto, zaželjeti svima vama sretno zatreskanim ljudima sretno Valentinovo, ali na žalost blog baš nije radio tako da... da sam odustao...
da li je prekasno da vam svima zaželim sretno Valentinovo??? ako nije: Sretno Valentinovo!
što ima kod mene novo???
ništa posebno... nekako guram od dana do dana i svaki dan molim Boga da mi dan bude imalo normalan... da dođem do 8-9 navečer doma... da nebudem živčan i tako... na neki način sam se pomirio sa trenutačnim stanjem - da sam solo, da me posao skoro pa ubija (sa tendencijom povećanja obujma ubijanja...), da sam imao puno, puno boljih dana u životu nego što mi je sada... istina je da sam imao i gorih, ali ti se dani zaboravljaju tako da ih se i ne sjećam (lažem - kako ih se ne bi sjećao!)
dao sam si dva cilja, prvi je dočekati 1.6. i vidjeti što će biti sa poslom (tada bi nekad mogli znati da li prelazim u novu firmu ili ne), a onda je drugi cilj dočekati 1.9. pa ako to živ dočekam a budem i dalje radio ko manijak, e onda dajem otkaz i tražim novi posao... nije da me se treba držati za riječ, ali ta dva cilja me trenutačno drže na životu... od dana do dana...
ne trebam ni napominjati kako mi se i opet u jako kratkom vremenu cijeli svijet okrenuo naopačke, naglavačke ili kako već bilo... nekako na isti način i kad sam dobio ovaj posao... totalno sam preokrenuo listu prioriteta i najvažnijih ciljeva i stvari u mom životu... sve ono u što sam vjerovao, sve ono što sam htio ostvariti i postići - sve se totalno promjenilo...
više mi nije važno biti najbolji, više mi nije cilj kupiti novi BMW, karijera nije no. 1 u mom životu... sad želim obitelj, neki normalan posao koji će mene usrećiti i ostaviti mi barem malo vremena za sebe i stvari koje me usrećuju, a mojoj budućoj (nadam se!) obitelji omogućiti normalan život... želim biti jednog dana svoj vlastiti šef...
zbog svega ovoga bolje razumijem probleme s kojima se drugi ljudi svakodnevno susreću, a ja ih nemam jer ipak imam sreće... relativno sam zdrav (makar moram sad u petak ići vaditi umnjak na kirurgiju - jel ide tko umjesto mene???) ;)... imam stan koji su mi "priskrbili" roditelji, imam zvanje, solidna primanja... ako i njih nestane (primanja) - i opet imam obitelj koja će me podržati i stati iza mene... ne doživotno, ali opet će mi pomoći da stanem na svoje noge... (ajme kud sam zašao sa ovom temom!)...
dakle, iako su stvari komplikovane nisu toliko komplikovane i crne kao što me držalo raspoloženje dosta dugo vremena... sad su mi stvari nekako sive... ako razumijete kaj hoću reći...
za to sivilo (hvala Bogu, bolje i ono nego crnilo...) zaslužno je što sam se napokon donekle pomirio sam sa sobom, što sam prešao preko svega toga i sada pomalo podižem glavu... zaslužno je i to kaj me barem nešto pomalo ide... u biti, zezancija i malo opuštanja... svraćanja pažnje sa posla kad sam doma... opet sam počeo ići do kladione (na ove ili one načine), tako da se malo igram... i kupim neku siću... jučer su me zapravo čak i opljačkali (pas mater i hrvatskoj lutriji!)... uzeli su mi 100 kn za koje sam se pošteno naživčanio...
stavio sam 210 kn na pobjedu našeg para sad u subotu u tenisu i trebao sam dobiti 310 kn... nije puno ali sam brijao da su ipak favoriti i da bi trebali dobiti... bolje vrabac u ruci nego golub na grani... i gledao ja taj meč, možete misliti kako sam bio malo živčan kad su gubili 2:0, onda dođu u 5.-i set i imaju servis za meč a oni ga izgube i odu u tie break... i tako oni na kraju teškom mukom pobjede i ja bio happy...
kako nisam imao vremena da unovčim listić, otišao ja jučer u pothodnik po svoje novce... kad ono, kaže meni ženska - dobitak je 210 kn?!?!? molim??? ona malo bila mutava pa da listić kolegi, a on meni da mi je koef 1 zato kaj je došlo do neke promjene u austrijskom paru... MATER! da su naši izgubili i sa tom promjenom, ja bi vjerojatno bacio listić i ode mojih 210 kn u vjetar... da ga i nisam bacio, tko zna da li bi onda stavili koef 1 neovisno o promjenama u austrijskom paru! što drugo nego - moj nedostatak sreće i... poneki trag lopovluka....
sad u subotu kad sam išao van sa frendicom, slušali smo neki tamo cd... sa nekim softcore narodnjacima... mater!!!! samo mi je to trebalo jer mi se sad cijelo vrijeme vrte neke 2 stvari u glavi!!! :) čak sam ih i nabavio od frenda pa ih vrtim na kompu... ajme bruke!! ;)) što mi se to dešava???? to mi je možda drugi ili možda (u najgorem slučaju!) treći put u životu da mi se nešto tako desilo... kuda sve to ide??? kud je krenuo taj svijet???
na kraju - IVICE majstore, svaka ti čast!!!! onako odvoziti... ma tko to može!!! ;) živio nam 100 godina! ;)
(da li sam ja kao on koji prolazim hrpu sranja i gutam ih do nekog cilja, do nekog postolja?)
pozdrav svima i svaka čast ako ste sve pročitali! ;)
LOL-a Vas
strijelac
;)
nedjelja, 12.02.2006.
bloganje...
kao što se može vidjeti, tenutačno sam totalno "prazan" za pisanje...
siguran sam da nitko ne želi slušati moje žalopojke za prošlim vremenima i trenutačnim velikim izazovim/problemima pred kojima se nalazim... kao nikad u životu, svakodnevno mi se pred očima vrte slike iz djetinjstva ili čak nešto kasnije... sve same lijepe slike kad sam bio happy i bez PRAVIH briga...
za sve sam si sam kriv... na svu sreću, imam obitelj koja je uz mene cijelo vrijeme, ali problem je što oni nisu tu... na neki način sam sam... i to mi je bed... i sve me zbog toga teže pogađa...
kako bi želio da se nešto promjeni... bilo što!!!
ovo fakat traje predugo...
srijeda, 08.02.2006.
gore, dolje...
kao što se moglo i vidjeti, u zadnje vrijeme ili nemam vremena za pisanje, ili nemam što pisati, ili mi se čak i neda pisati...
i danas baš nemam neke inspiracije... makar... makar sam danas napokon uspio obaivit neke stvari koje pokušavam obaviti već tri dana... tako sam bio danas u školi stranih jezika... podigao sam svjedodžbu...
imao sam vremena i za unovčiti neke "vrijednosne papire"... prošli tjedan nije bio tako loš za mene što se njih tiče... samo neka nastavi tako i sve 5...
kad sam sve to obavio, krenuo sam lagano doma... samo što je to trajalo i trajalo... zbog nekakve pljačke ili što je već bilo, trebalo mi je umjesto uobičajenih 10-ak minuta od glavnog kolodvora pa do stana čak nešto više od pola sata!!! dosta preko pola sata!!! policajci su postavili blokadu na most i mo'š se slikat... vozili smo se 10 na sat od glavnog... ja sam naravno skoro mlade dobio jer sam čak skoro pa normalno otišao sa posla i onda morao gubiti vrijeme u glupom busu... šljakao sam samo sat vremena prekovremeno... puno bolje i lakše nego protekla dva dana kad sam full kasno dolazio doma...
čitam malo na netu o ovom štrajku u coca coli koji još uvijek traje...svaki dan ih gledam dok idem na posao... da sam na njihovom mjestu, ni ja vjerojatno ne bi htio da mi se bilo što promjeni na poslu... nitko lud ne bi htio da se bilo što mijenja!!!
unatoč tome, moram baciti i svoj osvrt na sve to!!! piše da im je neto plaća oko 10000 kn što mi je teško za povjerovati... vjerojatno im je nešto oko 5-6 tisuća kako sami vozači tvrde, a više se može zaraditi ako se više radi... posebnice ljeti...
uz pretpostavku koja je vrlo realna da ti vozači nemaju faks nego vjerojatno neku srednju školu, postavlja se pitanje - ma koji se k.... oni bune???? oni bi veće plaće??!?!! je da je bed što ih tjeraju u privatnike što nosi neizvjesnu budućnost, ali s druge strane gledam sebe - završio sam faks koji sam kao redoviti student za vlastite potrebe morao plaćati 5000 kn godišnje, plus troškovi knjiga, prehrane, obleke... dođem do cifre da je moje školovanje došlo cca 50000 kn plus propuštena dobit kaj sam "mogao" zarađivati da nisam studirao... ako uzmem nekih 3000 kn za to mjesečno, to je dodatnih 144000 kn... ukupno je moje školovanje (samo faks!) koštao mene i moje starce nekih cca 200.000 kn... 25000 kn manje-više...
dakle - ja sa završenim faksom koji me je došao gore navedenu sumu, trenutačno zarađujem kao neki tamo vozač u coca-coli... da li je to normalno?????? ja brijem da nije!!! pogotovo ako uzmem u obzir i preko 40 prekovremenih koje sam uspio napraviti samo u 2 tjedna prošlog mjeseca i za koje ću dobiti "nula bodova"...
dakle?!?!
poštovani vozači, svaka čast vama, ali svaka čast i meni! poklopite se ušima jer ste bili preplaćeni (ne kažem da je vaš posao lagan - daleko od toga!), ali kad se sve zbroji i oduzme, ako bi tko trebao štrajkati, onda sam to ja i tisuće mladih ljudi koji imaju završeni faks (koji je koštao!!!!) te koji ili ne rade, ili crnče od jutra do sutra... za što...?
za "bolje" sutra?!?!?? i jer to tako mora biti.......
nedjelja, 05.02.2006.
kućanica strijelac & manager juva (čitaj doslovno "juva")
puno previše događaja, puno prekasno da sve to detaljno opišem, puno premalo vremena za sve to a meni se spavaaaaaaaaa.....
u subotu sam bio proglašen osobom dana!!?!
da, dobro ste čuli! idem ja doma do staraca i sad u importanneu ja gledam neki izlog i dođu mi neke 2 trebe - dobar dan, dobar dan! kak ih nisam skužio, naravno da sam se trznuo... one se počele ispričavati i počnu mi bacati spiku... jesam li iz zg (jesam!) supać... proglašavaju me osobom dana... ima tamo neki meksički restać u frankopanskoj koji je nedavno renoviran... i ja sad kao faca dana imam mogućnost da odem sa svojom ekipom (ma kako ona bila velika!) da odem do 15.2 u taj meksički restać i jedem do volje u pola cijene... kako se meni žurilo, kako na poslu jedemo takvu i sličnu klopu, zahvalio sam im se i otišao ća... (toliko o meni i publicitetu... ja osoba dana?? moš misliti!!)
jučer nisam išao nikamo van... umjesto toga sam sa frendom kojeg nisam dugo vidio ni čuo, otišao u šetnju... šetali smo navečer 2 sata njegovog 7 mjeseci starog haskija i pričali o problemima ko kakve babe... mene hebe posao i budućnost, njega činjenica kaj je sa curom već godinu dana i kaj žive zajedno i kaj ga to već guši lagano... on ima tek 20 godina i brijem da se kao i ja pita: "šta je meni ovo trebalo???" ne ženi mu se, a u ozbiljnoj je vezi... u fazi kad su ga počele živcirati sitnice... dosta o tome...
danas sam imao peglanje na dnevnom redu... otuda strijelac kućanica jer sam peglao košulje, maramice i druge stvari... ono - telka, izbor za neki miss (savjet svim mužjacima koji pokušavaju peglati i gledati izbor za miss - DON'T DO THAT!!!!! skoro sam si shebao jednu košulju!!!! pogodite zašto! ;)))
a odakle manager juva??? ima tamo neki lik koji je moj vršnjak... završio je jedva jedvice osnovnu... posvojen je... munjen je ala oni lumeni iz night mare stage-a... teška sirotinja... zvali ga svi uvijek juva - juva je i sada... i onda ja jučer slušao neki cd... od neke tamo grupe... koji su oni napravili za njega... snimili čak i videospot... on u njemu... i onda si ja mislim - ma u vražju mater!!! iako mu nikad ne bi bio u koži, ali još će njemu možda biti ok u životu!!! a ja se sa faksom i svime hebem se i borim ko manijak....
svi se mi nekako borimo... niti je ljubičiću bilo lako doći do ovoga što je postigao (hvala mu za ovaj tjedan jer sam dizao novce na njemu!) ;), niti je janici lako, niti je rukometašima lako... niti je vama svima koji mene čitate lako... ama baš nikome od nas nije lako!!!
nije lako ni onim misicama kaj sam večeras gledao... lako je onoim ljudima koji su organizirali ovaj večerašnji izbor za miss... ne znam da li je tko od vas glasao??? ja sam jednom za neku tamo curu kaj mi je ok izgledala... mogli ste vidjeti da cijena jedne minute poziva 3,40 kn (sad više nisam siguran da li sa ili bez pdv-a) da ste nazvali, onda bi vam automat rekao da poziv ne košta toliko, neko 6,80 kn po minuti!!! molim????
lopine jedne, to je sve kaj imam reći! tako se lova pere, tako se bogati... a ne ko mi obični ljudi... mi moramo šljakati... robovati... za siću...
svaki koment je suvišan
petak, 03.02.2006.
zato!!!!
prije dan ili dva sam u jednom postu napisao kako svaki "zašto" ima svoj "zato" te kako ovaj moj trenutačni "zašto" ima neki svoj "zato", samo ga trebam otkriti...
nisam ni mislio da ću tako brzo vjerojatno pa otkriti koji je to "zato"...
da ne ulazim dalje u objašnjavanje "zašto" jer svi znate koji je to "zašto", evo odgovora - evo "zato"
sve je to tako moralo biti da bi se ja promjenio... da bi meni neke stvari sjele... da bi ja otkrio koji su to pravi prioriteti u životu... novac i karijera definitivno nisu na prvom mjestu... iako su važni, nisu najvažniji ili ih je barem moguće i potrebno ostvariti na drugi način... oni su u biti izvor svih bedova, nesreća, zločina i dobrog dijela bolesti...
zašto to kažem???
nemojte nikome reći, ali dvije kolegice su radile jutros do 2, a druge dvije nisu ni išle doma... radile su jučer od pola 9 ujutro pa sve do danas u 16:30... to je 32 sata u komadu!!!! (ako sam dobro izračunao???)
dvije druge cure pak su se lagano počele razboljevati... kašljanje, temperatura...
malo smo pričali međusobno... takvih situacija je znalo biti i prije, ali nikad u ovakvom obliku...
i onda mi je sinulo moje "zato"!!!
da li meni to sve treba??? da li su mi karijera i novac najvažniji??? na što mi prolaze dani??? sada puno šljakam pa pretpostavimo da ću jednog dana napredovati... i što onda??? da radim 32 sata na dan!?!?!?!?? (iako je to fizički nemoguće!) da žrtvujem sve normalno u životu - familiju, vrijeme, prijatelje, zdravlje??? sve za nešto malo novca??? (jer nema tog novca koji može sve to nadoknaditi, pogotovo familiju!!!)
i to je to!!! to je moj "zato"... sve ovo je moralo biti ovako kako je da bi se ja promjenio... da bi postao bolji čovjek...
zašto ja moram postati bolji čovjek???
e to je drugi "zašto" za koji "zato" još moram naći...
ispričat ću jednom i tu priču...
uz malo sreće...
;)
četvrtak, 02.02.2006.
mrkva... i batina...
kako sam imao prethodna 2 dana skoro pa normalna, tako sam danas nadoknadio sve to... do pola 9... ali ne želim o tome... nema potrebe jer je bilo sve ok samo što je dugo dan trajao...
ujutro kad sam išao na posao, baš sam prolazio uz coca colinu zgradu... ko uostalom svako jutro... i vidim aute od osiguranja, policije... u prvi mah sam pomislio da opet nekoga love, ali onda kad sam vidio kamione na ulazu, zatvorenu portu i hrvatsku zastavu, znao sam koliko je sati!
mislim da je u redu što štrajkaju!!! i treba!!! iako nisam upućen u cijelu stvar, siguran sam da imaju razloga... to nije mala neka firmica... ne posluju loše... ali love nikad dosta!!!! mater!!!! sam znam kakav je to osjećaj... kakava robija... i nikad dosta!!! šljaker će riknuti za svoju firmu, ali firma neće za njega ni mrdnuti!!!
čast iznimkama!!! (ako ih ima???)
opet, tko sam ja da pričam??? i ja jednog dana budem imao svoju firmu... iako neću htjeti ubijati ljude u pojam, vjerojatno ću biti isti takav kao ovi danas... takav je život... takva je konkurencija... ili se pridruži, ili propadni!!! nema tu baš puno izbora!!!
tako i ja sad npr. nemam izbora... prati suđe ili ne prati - pitanje je sad! naravno da ga moram oprati ;(((
nemam izbora...
već je kasno, a meni oči same se zatvaraju...
napokon i taj petak!!! samo nek mi još i ljubo prođe u polufinale i sve pet!!! ;) a onda nek ode i u finale i dobije ga!!! ;)
isto tako i rukomentaši!!! već par dana nismo bili najbolji u nečemu!!! ;)
srijeda, 01.02.2006.
cool
ne osjećam se cool, ali - nikad se ne zna??? ne mislim sad na cool u smislu "frajer" ili tako nešto...
kao što je leichy primjetila, sve ovo kroz što sam proteklo vrijeme prolazio... sve to me promjenilo... stišalo je moj vatreni temperament... moju po malo temperamentnu narav... nije da sam sad mila majka ili nešto (daleko od toga!), ali brijem da sam skuliraniji... da se sad sa više stresa mogu nositi na jedan bolji način... mirno... promišljeno... ako niste znali, to je JAKO važno u životu!!! biti smiren...
emocije su ok, ali nikad se ne smiju uplitati u posao, čak i u dobar dio stvari u životu!!! hladna glava (ne ona dolje!) je najbolja! ;))) upravo ovo sve me nekako natjeralo na to... da budem miran... jer ništa ne mogu promjeniti... ništa ne mogu na brzaka promijeniti... svijet ide dalje radio ja po 14 sati dnevno ili ne (i toga je bilo!!!), ide dalje otkantala mene cura ili ne (i toga je na žalost bilo!), ide dalje bio ja happy ili ne (o tome da ni ne govorim!)... tko sam ja da bi se zbog mene bilo što na ovom cijelom svijetu mijenjalo??? ama baš ništa.... ni točkica koja je na slovu i u riječi ništa... dakle - čemu se onda još i živcirati??? kaj bude, bude!!! mislim pri tome na sve živo i neživo!!!
moglo bi biti bolje?! moglo bi biti i gore!!?! dakle - di sam, tu sam! nitko mi nije kriv... sam sam se u sve uvalio... i na neki perverzno-bolesni način - taman je tako trebalo biti... taman mi tako paše??? što više radim, to manje mislim na poraze na nekim drugim poljima... što više slušam mjuzu, to manje mislim na sve ostalo... što više spavam, to sam više umoran... blablablablabla... ;)
kao zaključak mom večerašnjem bljezgaranju još jedna pametna misao - svaki zašto ima svoj zato!!! jednog ću dana otkriti zašto je ovaj trenutačni zato trebao biti točno ovakav kakav je...
možda ćete i vi biti tu pa to otkrijete sa mnom??
;)
laku noć...
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
- nije dobro, ali bit ce bolje :) (optimist)
- bez rada... je puno zabavnije... ali to ne placa racune
- ucim... na tezi nacin... iz svojih gresaka
- imam dug jezik... :)
- temperamentan
- previse sanjam
- na putu da budem uspjesan top manager (placam full cijenu za to!)
- gastrabajter, ali vracam se kuci - jednog dana
- trazim... se... nesto? (dok nadjem, javim)
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
TheHungerSite.com
Net.hr
Siddharta - čuo davno prije za njih, totalno mrak, drukčiji...
Autoglobal
MojPosao.net
Pegla
Lutrija
Favorit
Stanleybet
Prva sportska
Livescore
ATP
WTA
Upload Video and Images - Putfile
The Interview With God
__________________________
pegy
dinamitna
LoveAddict ;)
unuka
lolina
funy ;o)
silence ;0))
secret temple
fluffy
Leni1
...vedi...
bezazlena :))
ringišpil
razum&osjećaji
choco-vanilla
Zak (sa kvacicom)
srce na pauzi
šljokica
russian biatch
012station
Till
cipranka :)
pricaj mi...
poslovno-korisni kutak
Camp Laurel
RBA
PBZ
HrPortfolio
ZSE
Moj Novac
Sony Ericsson
HŽ
Imenik
HTV uzivo