kao što se može vidjeti, tenutačno sam totalno "prazan" za pisanje...
siguran sam da nitko ne želi slušati moje žalopojke za prošlim vremenima i trenutačnim velikim izazovim/problemima pred kojima se nalazim... kao nikad u životu, svakodnevno mi se pred očima vrte slike iz djetinjstva ili čak nešto kasnije... sve same lijepe slike kad sam bio happy i bez PRAVIH briga...
za sve sam si sam kriv... na svu sreću, imam obitelj koja je uz mene cijelo vrijeme, ali problem je što oni nisu tu... na neki način sam sam... i to mi je bed... i sve me zbog toga teže pogađa...
kako bi želio da se nešto promjeni... bilo što!!!
ovo fakat traje predugo...
Post je objavljen 12.02.2006. u 20:13 sati.