Kronike horror kulture
21.02.2006., utorak
LOST HIGHWAY (1997)
Vjerojatno ste već mogli zaključiti da sam veliki štovatelj lika i djela Davida Lyncha. Ovaj tjedan predstavljam još jedno od njegovih bizzare ostvarenja – film «Izgubljena cesta» iz 1997. godine. Kao i kod drugih njegovih uradaka, teško je utvrditi o kojem se žanru radi. Recimo da je riječ o mješavini drame, trilera, kriminalističkog filma i misteryja, uz malu dozu horrora.Fred Madison (Bill Pulman) je saksofonist, koji nastupa u jazz klubovima, oženjen je za Renee (Patricia Arquette) i čini se da mu ide dobro u životu. No, jedne se noći Fred probudi i pored sebe u krevetu pronalazi ubijenu suprugu. Policija ga smatra jedinim mogućim počiniteljem, svi dokazi upućuju na njega i Fred završi kao osuđenik na smrt. Kad odlaze po osuđenika u ćeliju, zatvorski čuvari pronalaze mladog Petea Daytona (Balthazar Getty). On ne zna kako se tamo našao ni gdje e nestao Fred – policija nema drugog izbora nego pustiti ga na slobodu. Peteov život zauvijek se mijenja. Počinju mu se događati strašne stvari, a svi putevi vode prema gangsteru Dicku (Robert Loggia) i napuštenoj kući u pustinji… Poput drugih filmova tog majstora nadrealnog, Lynchova «Izgubljena cesta» prati logiku sna i jednostavno nije film za svakoga. Prepuna bizarnosti, ovo je vizualno dojmljiva horror drama (usudih se svrstati!), koja bi mogla ražestiti zagrižene poklonike realističkog izričaja. Mnogo je neobjašnjenih/neobjašnjivih događaja (npr. našminkani tip prilazi Fredu na zabavi i kaže da je upravo u njegovoj kući, ili kad Fred nalazi snimku sebe kako ubija svoju ženu, pa zatim nestanak Freda i pojavljivanje Petea…). Sve to začinjeno je glazbenom kulisom Marilyna Mansona. Ovo je naprosto umjetnost, a ne industrija. Komercijalizaciji danas malo koji redatelj može pobjeći, a Lynch je jedan od njih. |
