Kronike horror kulture
27.02.2006., ponedjeljak
POLTERGEIST (1982)
Jedan od najplodnijih redatelja svih vremena, neizlječivi dječak Steven Spielberg nije uvijek snimao samo obiteljske filmove. Istina, s njima se proslavio, no devedesetih nam je dokazao da može snimiti i ozbiljnu, Oskara vrijednu dramu («Schindlerova lista»). Dvadesetak godina ranije naklonost šire publike zaslužio je jednim omraženim žanrom – horrorom. Bile su to «Ralje», film koji je oštetio ex-yu turizam, poglavito zimmer-frei kapacitete. Početkom osamdesetih pak, napisao je scenarij za jedan od meni dražih filmova iz meni dragog podžanra o duhovima - «Poltergeist».Naselje u nastajanju, negdje u Sjedinjenim državama. Do jučer ovdje nije bilo ničega, a sad je nikla rezidencijalna četvrt. Neprestano se grade novi objekti i popratni sadržaji, a jedan od građevinaca, Steve Freeling (Craig T. Nelson) i sam sa svojom obitelji živi u naselju. Odjednom se u njegovoj kući počnu događati bizarne stvari. Najmlađa kćer Carol Anne (Heather O'Rourke) usred noći priča s televizorom, koji samo sniježi (spooky), a supruga Diane (JoBeth Williams) prati kako se stolice u kuhinji same pomiču. Ubrzo Carol Anne nestaje, a obitelj čuje njen glas negdje u kući. Razni stručnjaci paranormalnog su složni – u kući je poltergeist i odveo je malu Carol Anne. Sad je samo pitanje kako je vratiti. Režiju je potpisao Tobe Hooper, a film govori o posljedicama gradnje kuća na starom indijanskom groblju. Efekti su odlični, priča zanimljiva, radnja napeta. Sve je u granicama genijalne mašte jednog Spielberga. Jedan od prvih horrora koji je bilo tko od nas gledao i razlog zašto se uvijek vraćamo žanru. Sve daljnje tumačenje je suvišno. |
