Kronike horror kulture
17.02.2006., petak
PSYCHO (1960)
Uzmite tajnicu u bijegu s 40.000 dolara u torbici, dodajte pomahnitalog djevca nekrofilskih sklonosti s nerazriješenim Edipovim kompleksom, ženski leš u spavaćici, ljutog šefa, zabrinutu sestru i tužnog ljubavnika. Smjestite ih u mali motel, osamljen, van svih glavnih cestovnih tokova. Što vam još treba za jedan od najboljih horor-trilera svih vremena? Odgovor je, naravno: Alfred Hitchcock. Vjerojatno najpoznatiji film majstora suspensea naučio je publiku na samom početku šezdesetih što je strah.Marion Crane (Janet Leigh) je mlada tajnica, nezadovoljna s tim kako stvari trenutno stoje u njenom životu. Najviše je pati situacija s ljubavnikom koji ne želi napustiti želju. Kad joj jednom prilikom šef povjeri 40.000 dolara koje treba ostaviti u banci, Marion koristi priliku i bježi iz grada. Stiže u mali osamljeni motel kojeg vodi povučeni Norman Bates (Anthony Perkins). Slučajno čuje kako se Norman u kući svađa s nekim zbog njenog dolaska. Norman joj kaže da se radi o njegovoj bolesnoj majci. U razgovoru s Normanom Marion odlučuje ipak se vratiti kući i razriješiti zavrzlamu nastalu oko nestalog novca. No ne uspijeva dospjeti dalje od kupaonice. Dok se počne tuširati, netko ulazi, makne zastor s tuša i izbode je nožem. Marionina sestra Lila (Vera Miles) za to vrijeme kreće u potragu za njom… Što još reći o psihu? Scena s tušem toliko je puta korištena u kasnijim filmovima, da je svatko već dobro zna. Hitch je proslavio Anthonyja Perkinsa i Janet Leigh, etablirao Veru Miles, pomaknuo granice žanra i neporecivo snimio remek-djelo. Kad god dobijete priliku, ponovno ga pogledajte. Usporedite ga i s Van Santovim remakeom, kako bi uvidjeli da redatelj, koliko god dobar bio, ne može dostići velikog Hitcha. |
