Kronike horror kulture
04.02.2006., subota
CUJO (1983)
Devedesetih su nas u „Beethovenu“ uvjeravali da su umiljati, no mi koji se sjećamo romana „Cujo“ iz pera Stephena Kinga te istoimenog filma iz 1983. znamo da bernardinci baš i nisu maze. Šalu na stranu – ne bih nikako htio pokrenuti hajku na najpouzdanije pripadnike gorske službe spašavanja – „Cujo“ je zanimljiv film koji nas je sve uplašio i natjerao da svoje ljubimce ne puštamo da slobodno lutaju šumom. O čemu govore roman i film? O bjesnoći.Cujo je na početku uistinu umiljato pseto, pravi veliki anđeo, dragi ljubimac klinca Bretta Cambera (Billy Jayne). Ali, ima jedan problem – bernardinac slobodno luta obližnjim šumarkom, gdje se zarazi bjesnoćom. Ćuko se vraća kući, ponaša jako čudno i nakon nekog vremena na ustima mu se javlja pjena i akcija može početi. Osamdesetak kilograma težak i zaražen bjesnoćom, Cujo je nezaustavljiv. Osim što prikolje Brettovog oca, vlasnika benzinske stanice, Joea Cambera (Ed Lauter). Po benzin dolazi Donna Trenton (Dee Wallace) s petogodišnjim sinčićem Tadom (Danny Pintauro), ali umjesto goriva dobiju tek poštenu dozu straha. Zatvore se u automobil koji bez benzina naravno ne može krenuti i na vrućem suncu strepe od zastrašujućeg bernardinca koji juriša na automobil… Vrhunac filmske napetosti djelo je malo poznatog redatelja Lewisa Teaguea, koji nas uspijeva natjerati da poskočimo svaki put kad Cujo šapama udari u staklo. Daleko strašnija od filma "Dogs", još jedna uspješna ekranizacija kralja horor pisma, Stephena Kinga, zavređuje odavanje počasti. I da: za vrijeme snimanja filma nije ozlijeđena nijedna životinja, ali je dublerica zato gotovo ostala bez nosa… Gledati ako već niste! |
