Kronike horror kulture
31.01.2006., utorak
ERASERHEAD (1977)
Bizarnije ne može – to je rečenica koja će vam se zavući u misli nakon gledanja «Eraserheada», ranog rada kralja modernog holivudskog filma nadrealne poetike – Davida Lyncha. Snimljen u crno-bijeloj tehnici, sumoran i vizualno napet, ovaj uradak teško se može svrstati u bilo koji žanr, no zbog koncepcije noćne more (za kojom se valjda povodi) nalijepit ću mu atribut hororca i napisati koji redak.Radnja je koliko jednostavna, toliko i komplicirana. Smještena je u pomalo post-apokaliptično okružje bezimenog industrijskog gradića, čije ulice uporno preplavljuje nesnošljiva buka raznih strojeva. Glavni lik je Henry Spencer (John Nance), koji živi u naočigled nenastanjenoj zgradi smještenoj u jednako tako usamljeničkoj atmosferi naselja. Zabavlja se slušanjem pjesme nepoznate dame – zvuk dopire iz radijatorskih cijevi, a pjesma je o nalaženju sreće jednog dana u… raju. No, Henryjev svijet je daleko od raja. Prisiljen je oženiti se za svoju trudnu djevojku promjenjiva raspoloženja Mary X. (Charlotte Stewart). Ona se doseljava k njemu i rađa neobično stvorenje, nalik na fetus u kasnoj fazi razvoja, koje ne prestaje ispuštati nepodnošljiv zvuk. Mary odlazi i Henry sam skrbi o, u najmanju ruku, neobičnom novorođenčetu… Scene se u nastavku filma, prema frenetičnom kraju, nižu logikom sna, pa ih je teško pratiti. Brojni forumi na beskrajnom webu posvećeni su značenju pojedinih scena iz «Eraserheada», a kako je Lyncha teško uhvatiti za glavu ili za rep – i teorije su bezbrojne. No, bez obzira na poetiku, ovaj će film ostati u mislima dugo nakon gledanja. Nije baš horror, no atmosfera je zastrašujuća, kao i izgled i plač djeteta. Upravo je uz ovaj «lik» vezan zanimljiv trač. Navodno je «dijete» napravljeno od pravog fetusa, doduše ne ljudskog, nego od neke domaće životinje (pretpostavljam ovce), no Lynch nikad to nije potvrdio, niti opovrgnuo. Bizarnost fetusa koji plače može se mjeriti samo s frizurom glavnog lika – djeluje kao rezultat susreta s ogromnom električnom jeguljom. P.S. Spremam jedno iznenađenje na blogu, koje će obradovati upravo ljubitelje Davida Lyncha. Uskoro… |
