Kronike horror kulture
25.01.2006., srijeda
DOGS (1976)
Ovo je jedan od filmova iz žanra zbog kojih ćete povjerovati kako je najbolji čovjekov prijatelj ipak – knjiga. Možda ćete se sjetiti – krajem osamdesetih ovaj je horror mogla vidjeti i domaća publika (prikazan je u noćnom terminu na jednoj od zemaljskih postaja). U kratkom periodu nakon projekcije u susjedstvu se moglo primijetiti drastično smanjenje broja četveronožnih ljubimaca…Radnja je prilično jednostavna, usudio bih se reći i – neuvjerljiva, što je bilo gotovo pravilo u žanrovskim ostvarenjima iz sedamdesetih i osamdesetih. Negdje na jugozapadu Sjedinjenih Država, na jednom od bezb(r)ojnih studentskih kampusa nešto krene u pogrešnom smjeru. Nekad lojalni ljubimci sad se udružuju u čopor (film je upravo pod imenom „Čopor“ prikazan na ex-yu području) i kreću u klanje svega na što naiđu. Bezbrižna studentarija skriva se kako god zna, a nekako se čini da iza svega stoje Vladini pokusi… Sve vam je jasno. „Dogs“ baš i nije film zbog kojeg će se spavati uz upaljeno svjetlo, no svojevremeno je uzdrmao nevinu jugoslavensku publiku, naviklu na domaće komedije i pokoji američki akcijski hit. Ono što sam naveo u uvodu samo je šala, no vjerujem da je pokoji prestrašeni vlasnik držao svog psa na sigurnom odstojanju. Režiju potpisuje Burt Brinckerhoff, a glumačka ekipa nije vrijedna spomena. Puno bolji film je „Cujo“, još jedna ekranizacija Stephena Kinga, no o tome ću drugom prilikom. Ali „Čopor“ ipak na ovim područjima ima kultni status, kao jedan od prvih horrora koje je gledala generacija danas dvadeset-i-nešto-godišnjaka. |
