Kronike horror kulture
19.01.2006., četvrtak
THE PREMATURE BURIAL (1962)
Vrijeme je za komentiranje još jednog filma strave iz davnina. Tamo negdje šezdesetih godina kultni je redatelj Roger Corman odlučio iskoristiti cijeli niz kratkih priča i pjesama ingenioznog Edgara Allana Poea i prema njihovim motivima snimiti nekoliko filmova koji teško mogu naći mjesto u srcima članova Američke filmske akademije, kao niti pokoju lijepu riječ kritike. No, Corman do danas ima cijeli niz obožavatelja što mu dodjeljuju tantijeme zbog njegovih sexploatation uradaka s jedne strane i, hm, poexploatation (moja jezična kovanica) filmskih ostvarenja s druge. Jedan film iz potonje kategorije je i „The Premature Burial“ (u slobodnom prijevodu to bi značilo preuranjeni pokop).Glavni junak filma je Guy Carrell (Ray Milland), čovjek koji se više od svega boji da će ga zakopati živog. U snovima mu se pojavljuje preminuli otac, za kojeg vjeruje da je i sam bio pokopan živ. To ga jako muči, iako ga svi uvjeravaju kako je takvo što nemoguće (Guy, ne budi lud!). Tip je toliko spaljen da gradi mauzolej iz kojeg će moći pobjeći ako padne u komu, a sahrane ga kao mrtvog. Na obiteljsko imanje gdje Guy živi sa sestrom dolazi mu stara ljubav Emily Gault (Hazel Court), još uvijek zaljubljena u njega. Sestra se protivi vezi, no čini se da Emily pozitivno utječe na duševnog bolesnika. Radnja se polako otpetljava prema kraju, kad se na Guyevo inzistiranje otvori očeva grobnica – sve kako bi se uvjerio da su mu strahovi bili neutemeljeni. No, ispada da je bio u pravu. Pronalaze leš čovjeka umrlog u grču pokušaja izlaska iz zapečaćene rake, što Guya tako šokira da umre. Umjesto u mauzolej sahrane ga u klasičnu grobnu parcelu u kojoj se ubrzo budi. Živ sahranjen! Aaaaaaaaaaah! Ali vrištanje ne pomaže. Cormanovi filmovi prema Poeovim djelima baš i nemaju pretjerane veze s izvornikom – stari Roger tek bezočno koristi ime najboljeg horror pisca kako bi promovirao svoj rad. Nanizali su se tu naslovi poput „Raven“, „The Black Cat“, „Pit and the Pendellum“ i slični, ni jedan s originalom veze nije imao, ali nikog nije bilo briga. Nasnimao je Roger davnih pedesetih i šezdesetih godina i niz softcore avanturističkih pornića s lezbijskim motivima, kakvih se ne bi postidjela ni Teresa Orlowski. Sudeći prema svemu, tip ima fiksaciju na velike grudi, a ništa ispod petice ili šestice nije dolazilo u obzir. U poexploatation djelcima nije primijenio grudnjak-kriterij za odabir glumica, ali se ostvarenja iz obje kategorije slobodno mogu podvesti pod trash. Nije to nužno loše, danas film čak djeluje i simpatično. „The Premature Burial“ mogli ste vidjeti na HTV-u prije desetak godina i uvjeriti se u Cormanovo redateljsko (ne)umijeće. TRIVIA: Kao glavni glumac se trebao pojaviti legendarni Vincent Price, zaštitni znak Cormanovih horrora, no baš tada je promijenio produkcijsku kuću. Zamijenio ga je Milland u posljednji tren. |
