ja sam stranac https://blog.dnevnik.hr/stranac
nedjelja, 19.02.2006.
bicikl
jednom sam
okretao pedale
okretaj je trajao
sekundu
šezdeset njih
minutu
jednom sam
smjerao na brdo
penjao se
okretaj se udvostručio
bol u nogama
slabost
i jačina želje
jednom sam
pružio ruku
za
stablom na vrhu
odmicalo se
unazad
zaustaviti se?
zaustaviti se
i strovaliti unazad
a krvava koljena
zasjeniti će
neuspjeh
jednom sam
borio se
s vrućinom
i drvetom u daljini
jednom sam
zamahnuo još jednom
zamahnuo još jednom
i drvo se primaknulo
drvo je izašlo
u susret
jednom sam
bacio bicikl u jarak
sjeo pod krošnju
na ravno
u hlad
miran
na ravnom
u hladu
na povratku nisam okretao pedale
jednom sam
jurio strmoglavo
vjetar rezao prednjom
a blato gazio stražnjom
gumom
jednom sam
pao
pao
miran
pao
kako bih cijenio
krošnju
ravninu
hlad
umor u nogama
i jačinu želje
kalcij
znaš osjećaj
kad popiješ uskipjelo mlijeko
i opržiš prsnu šupljinu
da nadjačaš
crvenu spužvu
što peče
od
...
utorak je bio?
četvrtak, 09.02.2006.
Razgovor s kamenom
Kucam na vrata kamena.
-To sam ja, otvori mi.
Želim ući u tvoju nutrinu,
pogledati okolo,
udahnuti te kao dah.
-Odlazi- govori kamen.-
Ja sam nepropusno zatvoren.
Čak razbijeni na dijelove
bit ćemo nepropusno zatvoreni,
Čak zarobljeni u pijesak
nećemo nikome otvoriti.
Kucam na vrata kamena.
-To sam ja, otvori mi.
Dolazim iz čiste znatiželje.
Život je njoj jedina prilika.
Namjeravam prošetati po tvome dvorcu,
A zatim još posjetiti list i kap vode.
Za sve to nemam mnogo vremena.
Moja bi te smrtnost morala tronuti.
-Ja sam od kamena- kaže kamen-
I neizostavno moram sačuvati ozbiljnost.
Idi odavde.
Nemam mišića za smijeh.
Kucam na vrata kamena.
-To sam ja, otvori mi.
Čula sam da su u tebi velike puste dvorane,
ni od koga viđene, utaman lijepe,
mukle, bez jeke čijih god koraka.
Priznaj da o tome ne znaš mnogo.
-Velike i puste dvorane- kaže kamen-
ali u njima nema mjesta.
Lijepe, možda, ali izvan ukusa
tvojih ubogih čula.
Možeš me prepoznati, upoznat me nikad nećeš.
Čitavom sam površinom tebi okrenut,
a čitavom nutrinom ležim okrenut od tebe.
Kucam na vrata kamena.
-To sam ja, otvori mi.
Ne tražim u tebi skrovište za vječnost.
Nisam nesretna.
Nisam beskućnica.
Moj je svijet vrijedan povratka.
Ući ću i izaći praznih ruku.
a u dokaz da sam zaista bila prisutna
neću predočiti ništa osim riječi,
u koje nitko neće povjerovati.
-Nećeš ući- kaže kamen.-
Nedostaje ti čulo udjela.
Nijedno ti čulo ne može zamijeniti čulo udjela.
Čak ni vid izoštren do sveviđenja
neće ti ništa pomoći bez čula udjela.
Ne možeš ući, imaš tek ćuh toga čula,
tek njegov zametak, maštu.
Kucam na vrata kamena.
-To sam ja, otvori mi.
Ne mogu čekati dvije tisuće vjekova
da uđem pod tvoj krov.
-Ako mi ne vjeruješ- kaže kamen-
obrati se listu, reći će isto što ja.
vodenoj kapi, reći će isto što list.
Najzad upitaj vlas s vlastite glave.
Smijeh me razdire, smijeh, ogroman smijeh,
kojim se ne umijem smijati.
Kucam na vrata kamena.
-To sam ja, otvori mi.
-Nemam vrata- kaže kamen.
Vislava Šimborska
nedjelja, 05.02.2006.
u sjećanju zarobljen
disati nije mogao
od težine ideala
pod pritiskom željama
smrvljen ljubavlju
kojom je sazidan
jutrom je otresao san
što ispuniti mogao
nije
gledam u
tebe
i
vidim ono
što želim
vidjeti
riječ
na stisnutim
usnama
pogled
u odsutnoj
zjenici
ljubav
u uspavanom
čovjeku
a
vidim jedino
odraz sebe
u ogledalu
između nas
i
jednu mladu
djevojku
što je ostarila
gledanjem
u prazno
srijeda, 01.02.2006.
31.01.
tako sam tužan
večeras
osjećam
prazninnu
nisam nikad niti
sanjao
da prazninu čini
bol
hladnoća je
rasparala
mišić što je krvario
i razlila ljubav
ulicom
stakleno je carstvo
sreće
građeno na
iluzijama
princ je daleko
noć varljiva u
sjenama
a tužna ljubavna
pjesma
klizi zrakom
kao otrov
niz obraz
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jedan jedini