predblagdanski

šesti vikend koji uglavnom provodim ležeći na trosjedu s hladnom vrećicom gela na koljenu

da, da, nakon 9 godina uspjela sam srediti i drugo koljeno, na poslu, kod naglog dizanja iz čučnja (ispada da imam nešto protiv vlastitih meniska)

tako da i nisam baš u nekom blagdanskom raspoloženju (kao da bih inače bila, opet me čeka neželjeni doček nove godine)

ajde, ipak sam okitila bor, sutra mi dolazi sin nakon dva i pol mjeseca na praznike, prečesto se čujemo preko skypea, nemamo ništa novo za reći, a i što ima novo u životu tipa, posao - kuća - terapija za koljeno (skup sport kad se ide privatno, a da dočekaš nešto na uputnicu dotle prepiliš nogu noktima...žao mi je svake kune koja na moju plaću ode za zdravstveno osiguranje, kao da ih baciš u septičku jamu, za te novce bi u nekoj normalnoj državi imala i nekakve koristi)




i tako, nastavljam dalje ležati i šaltati programe na tv-u (počela sam opet gledati tv otkad sam udesila koljeno, samo serije i filmove istinabog, ako pogledam neke vijesti ili političku emisiju postanem agresivna)


dok razmišljam da li ću ispeći kakve kolače za blagdane, dobri su i ovi iz slastičarne




budite mi dobro i ne čučite ako baš nije nužno potrebno