valjda su se zvijezde tako posložile

pa dođe nekakvo stanje u kojem vidiš da neke stvari stvarno nemaju smisla bez obzira koliko dugo taj smisao u njima pokušavaš pronaći...i da izjavu koju si rekla nebrojeno puta...nećeš živjeti 500 godina pa da si možeš priuštiti 100 u kojima ćeš biti nesretan...možeš napokon i sama shvatiti ozbiljno...i onda još počneš čitati knjigu koja stoji mjesecima kupljena, neotvorena...pa pročitaš ovu rečenicu..Tužno je što je provođenje života kao da će trajati zauvijek najuobičajenija ljudska ispraznost.

i shvatiš da je vrijeme na podvođenje računa, duguje, potražuje, saldo :D

i kad svedeš sve na za i protiv, u saldu zapravo ostaje samo lošiji standard...što i nije tako porazno za osjećaj da živiš