tko o čemu, ja opet o hrani

Baš sam danas razmišljala dok sam spremala ručak zašto najčešće, zapravo gotovo uvijek, od sveg mesa koje postoji ja običnio pripremam/kuham/ pečem/poham pileće bijelo meso

Zaključak do kojeg sam došla je taj da je to jedino meso s kojim sam u dobrim odnosima od djetinjstva

Da ste me vidjeli što sam radila jelu u tim mladim godinama, bilo bi vam sve jasno....npr. jela od mljevenog mesa, ajme što sam tome radila, raskomadala bih sve u najsitnije komadiće i detaljno proučila koji komadić ću staviti u usta, kako moji roditelji nisu nikad baš udovoljavali mojim željama nisu mi nikad u svrhu što boljeg pregleda što zapravo jedem, kupili mikroskop ili barem povećalo...

Crveno meso općenito, ne daj bože da sam zagrizla u kakvu žilu, maščobu ili nešto slično...obično bih kod jedenja takvog mesa pojela prilog i salatu....u restoranu sam jednom naručila bečki i nikad više, prvi zalogaj kojeg sam odrezala je bio čisti pohani komad masnoće, problem s pohanim mesom se ponavljao i kod odlazaka u goste, pobogu ljudi što ne odstranite s mesa sve što nije meso prije pohanja, i naravno onu ogavnu kožetinu s piletine, brrrrr. Obično bi moj tanjur nakon takvih ručkova sličio bojnom polju pokazujući svima moju muku da uspijem pojesti nešto od čega mi se neće dići želudac. Samo gledanje ljudi koji ogule batak ili krila do kosti mi je užas, kako možete jesti te tetive, kožurinu...

Još jedna vrsta s kojom sam bila u dobrim odnosima u djetinjstvu su ribe, to mi je uvijek bilo fino, znala sam si sama odmalena očistiti sve od kostiju, sad sam se malo ulijenila pa obično jedem filete a i brže se pripreme, ljubav prema ostalim morskim plodovima baš i nisam imala, školjke ću uvijek preskočiti čak i ako ih ja napravim, ako su u rižotu jest ću samo rižu i tu i tamo upiknuti neki mali primjerak, rakove volim a i hobotnicu, lignje mogu jesti, ali to je došlo s godinama....u djetinjstvu i mladosti mi je sve to bilo preljigavo...

Nešto što nikad ne jedem su iznutrice, čak i ako prevladam gadljivost okus mi se ne sviđa i gotovo...a i kad pomislim što je ta jetra sve filtrirala, ne bih ,hvala

Zato jedem sve povrće, zapravo ne jedem rukolu, taj okus mi izaziva nagon za povraćanjem, sve ostalo je ok

I što mislite onda što sam danas pripremila za ručak, pa naravno pileći file, što drugo :D

Čista jednostavnost, posipan solju i paprom, poškropljen maslinovim uljem, ispečen na gril tavi lagano premazanoj putrom kad se ugrijala, prilog pire od krumpira s dodatkom mrkve i peršina i zelena salata. Bio je i jučer na repertuaru, samo malo drugačije začinjen. Sutra neću, obećajem, sutra je na redu varivo od graha, isto jedno od rijetkih jela koje sam u djetinjstvu sa zadovoljstvom jela.