30
subota
lipanj
2007
tako mi jelenskih rogova,
mislim da bi stvarno bilo vrijeme i da nešto napišem napokon na ovom blogu, a ne da samo puštam pjesme i uz njih jednu rečenicu...pitanje je samo što da nadrobim na početku postojanja bloga na ovoj adresi...što se tiče nove adrese tek sam naknadno uočila da je u nazivu i ime koje je trebalo biti adresa.. e, što podsvijest radi...
i što ima kod mene novoga
uživam u samoći, mužić i najdraža dječica otišli jučer na more, ostaviše me samu s pijenjem antibiotika, iskašljavanjem duše i tome slično
iako je subota, radih danas, u nekadašnjoj firmi, učih mladu damu kako će raditi čuvenu analizu firme, ajd na svu sreću nije kokoš kojoj leti perje od muke kad vidi excell tablice 
(nemam baš dobrih iskustava s mladim djevojkama koje studiraju ili su završile ekonomiju, prečesto sam se morala pitati kako su uopće završile osnovnu školu-zato sam bila ugodno iznenađena) 
iako jučer imadoh točno 39,5 ljeta, temperaturu, osjećam se i izgledam (ili mi je samo takva subjektivna percepcija) kao isprana krpa, danas mi se dogodilo da mi netko poljubi ruku i da mi netko uvali posjetnicu dok sam čekala u redu na blagajni...čudan dan, sve u svemu...
inače, 13.07. u petak idem prvi put autom na more, vozim i premilu majku svoju, jedva čekam , to će biti putovanje iz snova...tko vozi taj dan tim putem neka se izvoli pristojno ponašati u prometu, ne mi uletavati bez žmigavca, ne mi visiti na guzici i raditi ostale pizdarije...hoću se ugodno voziti, slušati muziku i premilu majku kako laprda ako ne zanijemi od straha, a ne da moram psovati i živcirati se zbog ljudi koji su prespavali predavanja u autoškoli i dobili vozačku iz nekog čudnog razloga, jasno?
mislim da vam je ovo čisto dovoljno teksta od mene nakon poduge pauze u pisanju, treba ovo probaviti 
komentiraj (14) * ispiši * #
29
petak
lipanj
2007
stand by me
ah, napokon sam uspjela izabrati adresu koje nema, bravo ja, a sve zahvaljujući knjizi koju sam slučajno dohvatila s police i zaključila da je moram ponijeti sa sobom na godišnji za dva tjedna
sada slijedi promjena dizajna i svega ostalog da ovaj blog više nema veze sa starom adresom
do tada, slušamo muziku
When the night has come
And the land is dark
And the moon is the only light we see
No I won't be afraid
No I won't be afraid
Just as long as you stand, stand by me
And darling, darling stand by me
Oh, now, now, stand by me
Stand by me, stand by me
If the sky that we look upon
Should tumble and fall
And the mountain should crumble to the sea
I won't cry, I won't cry
No I won't shed a tear
Just as long as you stand, stand by me
And darling, darling stand by me
Oh, stand by me
Stand by me, stand by me, stand by me
Whenever you're in trouble won't you stand by me
Oh, now, now, stand by me
Oh, stand by me, stand by me, stand by me
Darling, darling stand by me
Stand by me
Oh stand by me, stand by me, stand by me
komentiraj (5) * ispiši * #
17
nedjelja
lipanj
2007
a stalno me ne nešto ljuti...
...zadnjih dana
sad me ljuti ovo
adresa nije slobodna, upišite drugu - kaže meni blog.hr kad pokušah promijeniti adresu bloga-čista laž, maloprije sam obrisala blog na toj adresi , više nema ničega, adresa ne postoji i želim tamo preseliti ovaj blog..koliko treba dana da se rifrešaju podaci?
pms me drži i u ms-u, nemam živaca čekati...hoću sad i hoću sve...mislim da me lovi i kriza četrdesetih....jako sam zanimljiva osoba za druženje zadnjih dana, nema što---rigam vatru na sve otvore
komentiraj (14) * ispiši * #
03
nedjelja
lipanj
2007
a...
nisam napisala da sam se cijelo vrijeme cerekala dok sam slušala tu pjesmu, čula sam je slučajno na izletu, ima zarazan refren i izaziva napadaje smijeha
ako vas zanima koja je, odite na youtube ili kako kaže jedan od naših obrazovanih ministara jubito i potražite mile kitić, šampanjac
no. što inače ima novog, kuham ručak danas, vjerovali ili ne...ne sjećam se kad sam zadnji put kuhala, preko tjedna kuha mama, vikendom obično bude nekakav roštilj u micekovom aranžmanu, uvijek se bunim na okus...ali kako se kaže poklonjenom konju se ne gleda u zube...tako i ja više volim jesti kad ne moram kuhati...bježim od kuhinje kao vrag od tamjana, kako kaže narodna izreka...baš me zanima na što liče te ćufte, probat ćemo za oko pola sata, nadam se da ćemo preživjeti 
moram vas obavijestiti i da sigurno izlazim na izbore u 11. mjesecu, sad imam za koga glasati, čestitam Zorane 
odoh sad, da mi ne pokipi krumpir, ako ništa drugo, pire mi uvijek dobro ispadne
komentiraj (16) * ispiši * #