štorija o laprdavoj

ovo je štorija o laprdavoj, a jema bi je da vam pravo rečem, čovik ča i vidit..


počeli me ljudi propitkivati o godinama, a i dobila mail od freestylera s razno raznim pitanjima i odlučila ja da nešto napišem o sebi
ovo su odgovori na pitanja koja sam dobila
kako se zovem – laprdava, evo promijenila sam ime

koliko imam godina – 29.12. napunit ću 38, izgledam kao da imam 28, luda sam kao da imam 18, ustvari još luđa nego onda pošto se sad osjećam puno bolje u svojoj koži – i to sve valjda iz jednog jedinog razloga, pošto planiram živjeti 100 godina nema smisla da budem stara više od pola života
imam dva sina- jedan će još malo imati 12, a drugi 15 godina – i govore mi da sam neozbiljna - pjevanje i skakutanje po cesti više ne ide bez njihovih komentara, prolazilo je dok su bili mali – kao ja to radim zbog djece i da zaboravila skoro, imam jednog muža

oči – nekada davno tamno smeđe, s godinama postaju sve zelenije, možda umrem s plavima
kosa – tamnokestenjasta s pokojom sijedom, prve mi izbile kad sam se udavala, par ostalih kad sam se zaposlila – razmak 13 godina – mislim od udaje i prvog pravog zaposlenja
piercing – nemam, ne volim da me bodu, probušili su mi uši s 3 mjeseca života i to su jedine bušotine na mom tijelu
tetovaža – isto kao i gore,a imam i previše madeža po tijelu da bi negdje stala nekakva tetovaža

moj auto ima 3 vrata – i prošle godine sam skužila zašto se kaže da auto ima troja ili petora vrata, nisam mogla otključati vrata pa sam ušla kroz prtljažnik - yeah

boja čarapa - trenutno nemam čarape na sebi, napokon je zatoplilo
željela bih otputovati – nije važno kuda, nemam neku određenu želju, možda na sejšele – prosječna temperatura 25 s malim postotkom vlage u zraku - idealno

omiljeni film – nisam baš neki filmofil – neku večer počnem gledati izgubljeni u prijevodu, pa sam morala na wc, pa sam zapalila cigaretu, pa sam otišla u kupaonu i onda sam se sjetila da sam gledala film i došla sam u sobu ali film je već završio – što je bilo na kraju? – nekako više volim knjige, obično uspijem pronaći gdje sam stala – ali evo tri filma koja su mi nekako sjela i koje mogu uvijek pogledati – forrest gump, peti element, čokolada – ne vidim ništa zajedničko baš
omiljeno mjesto za odmor – more, more, more, more o more...
omiljeno jelo – varivo od graha i pohani karfiol s kuhanim jajima
dan u tjednu koji posebno volim – petak oduvijek
pjesma koju trenutno najviše slušam – i will survive, natural woman....više ih je
omiljena TV serija – sex i grad
pasta za zube koju koristim – trenutno colgate, bilo koja druga koju kupim- glavno da je koristim samo ja a ne da mi ju netko stišće gdje stigne
omiljeni restoran - nemam
omiljeni cvijet – tulipan – nije precifrast i nema nametljivi miris
omiljeni sport – vježbanje u mislima, a najviše volim gledati atletiku- sprint, skok u dalj, skok u vis
fast-food retoran koji najviše volim – nema ga
omiljeno piće – voda, a od alkohola martini, vino

broj polaganja vozačkog ispita – 3 puta, 1. put odvozi laprdava genijalno jedino joj se nešto poremetilo u glavi pa je na križanju s jednosmjernom ulicom gledala samo u krivi smjer i čovjek ju vrati ponovo na isto raskrižje jer to bijaše jedina greška i laprdava ponovo napravi isto, i nakon toga reče sama sebi – o kravo glupa, a btw nakon toga odvozi s instruktorom opet istu rutu i fakat došla budala iz krivog smjera, 2. put laprdava opalila k'o schumacher i zakačila rinzol na desnom skretanju, rekao striček kad odlučite da želite položiti vozački onda ćete ga i položiti i hajde laprdava 3. put položila misleći da je dovoljno isfinancirala HAK i autoškolu

kako sam izgledala s 10 godina – vjerovali ili ne možete me prepoznati i na slici od par mjeseci, znači gotovo isto samo nešto mlađe
posljednji email koji sam dobila – agent, posao.hr, stalno ja tražim posao iako radim, ostala mi deformacija od 12 godina na burzi
u kojem dućanu bih htjela imati otvorenu kreditnu karticu – mercator – sve lijepo posloženo, uvijek nađeš ono što inače kupuješ i ne moraš cijenu proizvoda tražiti na sasvim drugom kraju police

kad mi je dosadno radim što – nije mi dosadno, mogu satima samo sjediti i razmišljati
moja reakcija na ljude i situacije – obično sam nasmijana, ali mogu gadno popizditi
što je trenutno najbolje u mom životu – pa ovaj post i sladoled koji su mi djeca upravo donijela
kad idem spavati – uvijek prekasno i onda ujutro vodim borbu s mobitelima, zvone pola sata dok se uspijem izvući iz kreveta
vanilija ili čokolada – vanilija i lješnjak

sada malo testova – od devet tipova ljudi pripadam njima trima, ovim redoslijedom samo ukratko:
tip 5 – mislilac
Jake strane:Analitičari, objektivni promatrači, oštroumni mislioci i izvrsni slašatelji.
Slabe strane: Boje se zbližavanja, strasti i emocija, teško se otvaraju drugima i prepuštaju kontrolu. Naginju škrtosti.
Kako postaju sretniji: Ne bi smjeli samo misliti, nego i djelovati. Iziđu li iz svog svijeta, uvidjet će da neće biti povrijeđeni kad iskažu osjećaje. Strast i spontanost učinili bi njihov život cjelovitijim.

tip 9 – mirotvorka
Jake strane: Uravnoteženi, jednostavni, tolerantni i ugodni za suradnju.
Slabe strane: Često su nemotivirani, teško donose odluke i najčešće idu linijom manjeg otpora. Čeznu za povlačenjem od vanjskog svijeta.
Kako postaju sretni: Moraju naučiti prepoznati svoje potrebe i odluke te ih provoditi.

tip 7 – hedonistica
Jake strane: Oni su šarmantne i vesele osobe s nenarušenim optimizmom.
Slabe strane: Pomalo su površni, žele se uvijek zabavljati, zanemaruju probleme i manje lijepe stvari.
Kako postaju sretniji: Trebali bi pokušati prihvatiti probleme i žalosti, sami donositi odluke i njih se pridržavati. Tada mogu postati nevjerojatno simpatične osobe.

I znate kaj, stvarno su me dobro opisali, možete si zamislit kakav je to bućkuriš
komplicirana sam, kako reče nedavno baushtela_lady za nešto drugo – do bola
bolim ponekad samu sebe
nema kod mene nikada ništa crno – bijelo, ako počnem analizirati bilo kakvu glupost da li mi se nešto sviđa ili ne, na kraju nikada neću dobiti jasan odgovor
ali popravljam se, ovako s godinama, IQ mi se polako smanjuje, EQ i SQ polako rastu i još budem tamo sa 100 godina kad mislim umrijeti bila jedan čisto normalan čovjek

i zaboravila sam dati našoj bauštelki recept za tjesteninu s tunjevinom, ako se to uopće može nazvati receptom: staviš kuhati špagete, u zdjelicu istreseš konzervu tunjevine s uljem, ako ga ima previše malo ga baciš, ulijevaš pasiranu rajčicu do gustoće koja ti se svidi (meni je najbolja od podravke u flašama, sliči na bakine), dodaš origana, soli, papra, malo šećera po ukusu i ugriješ dok ne zavrije, dotle su skuhane špagete i papaš, ako voliš parmezan posipaš si ga i to je to
obećajem da više nikada u životu neću napisati ovako dugačak post
pozdrav
;))

tko ne vjeruje, slobodno o navedenim činjenicama priupita drugaricu špijunku