ponos i predrasude by laprdava - conclusion

pa da zaključimo

kod svih nas razvija se ponos ili bar nešto slično njemu vjerojatno već onda kad uspijemo napraviti prvi korak bez ičije pomoći...a onda dalje slijede sva ostala postignuća, kad uspijemo složiti prve puzzle, staviti odgovarajući oblik na mjesto, izreći što želimo...

predrasude bi se vjerojatno isto razvile, znam po sebi, kao dijete nisam voljela debele ljude a nikad mi nitko ništa nije protiv njih govorio

znači ostaje okolina, roditelji, bake i djedovi, s kojima prvo dolazimo u dodir, a kasnije i ona šira..

možemo se mi roditi s različitim predispozicijama kao što reče škropec, skloni agresivnosti na primjer, ali to se ne mora razviti uz nenasilni odgoj, vrijedi i u obrnutom slučaju najvjerojatnije..

jedino mi možemo svoju djecu naučiti da ne bi trebali imati predrasuda, a isto tako ih možemo naučiti da ih stvore...

pa hajdemo ih učiti da svi ljudi vrijede jednako i da svi zaslužuju da ih se tretira kao ljudska bića bez obzira kakvih su sposobnosti, izgleda, spola, sklonosti, zdravlja..

pokušajmo ih naučiti da se ponose samo onim lijepim što naprave, da se ne treba ponositi time ako nekome činiš zlo nego ako nekome pomogneš....


sad moj osvrt na euroviziju

dunavom plove brodovi..

neka samo plove... brodovi, čamci, splavi svim rijekama svijeta, neka ne plutaju leševi zbog predrasuda i raznih pogrešnih ponosa