laprdanje 1

što je meni problem nešto napisati, po mozgu mi stalno leti stotine misli, aLI KAD TO TEBAM NAPISATI, NEGDJE SE SAKRIJU, opet slučajno stisnut capslock, neću ispravljati, prelijena sam, lijena sam čak i pisati s točkom i suvislim rečenicama, pravi tok iliti tijek svijesti. evo jedne točke.

posao - boli me želudac svako jutro kad krećem i naravno krećem u najzadnjiji mogući čas, samo čekam kad uđem kakva je danas panika, kao da radim ne znam gdje, na neurologiji pa netko ima moždani udar, a ne glupe administrativne poslove uz još neke gluposti za koje samo onaj koji ih se sjeti zna čemu mu služe

onda se javim na oglas za drugi posao, pa kao uđem u uži izbor, pa nikako da me zovu na drugi razgovor, a svaki put kad nazovem budu nazvali samo valjda sami ne znaju kad

uglavnom našli se još neki koji me živciraju, a stvarno sam i bez svega toga u zadnje vrijeme koma, valjda svaka izmjena godišnjeg doba, poremeti moju hormonalnu, psihičku i ine ravnoteže

onda dođem doma s posla, pa moja draga djeca koja valjda onda dobiju inspiraciju kako će jedan drugoga bolje podj..., kako bi se mama valjda opustila i odmorila kad dođe s posla

naprosto uživam u tome da netko oko mene vrišti, mlati se i diže mi tlak, kako oni misle na mene, mileni moji

a tak su bili slatki prije desetak godina....

trebalo ih je zamrznuti u tom stadiju razvoja

pa onda čitam vivu i stvarno ostanem zaprepaštena da stvarno imam muški , a ne ženski mozak, em ne znam pokazivati emocije i pričati o njima, em nisam kao druge žene od kojih većina po istraživanju moj-posao.net dok traži drugi posao vrijedno radi na starom radnom mjestu, nego se ponašam k'o muško koje počinje zabušavati, ne prihvaćati nove zadatke i odlaziti što je moguće ranije s posla, užasna sam stvarno, i još se izderavam čak i na direktora, tj. najčešće na njega

i sad bi ja još negdje drugdje radila, ma svašta

dosta za danas, divim se sama sebi na ovoliko napisanog teksta