nedjelja, 22.04.2007.
Side effect
Poslje ovog ćte me nekolicina vas koja me nepoznaje, smatrat nekim jebenim luđakom. I likom koji nema život, koji samo razmišlja (što je upravo suprotno).
Jeste li ikad razmišljali o side efektima, pričam o stvarima tipa kada se ideš kupat i pustiš vrelu vodu u kadu, i kada pogledaš na ogledalo ono je svo zamagljeno i u kupatilu je sauna, zamislite samo kad bi, bila neka druga temperaturna amplituda vode i kada bih pustili hladnu vodu u kadu, da se po cijelom kupatilu nahvata inje. Ali zamislite, tog efekta (kada bih postojao), kada bih pala kiša, temperatura bih se mjenala, nenormalno. Kada bih pala kiša bila bih zima, a kad bi sunce grijalo bilo bih uvijek vruće. Ili kada, bi postojalće stvari kao ljudi, s specijalnim moćima. Npr. Kada bih da si jako privežan prirodi, da počneš razumjeti biljke, zamislite to isto s životinjama. Ili ako si sav u «crnoj magiji» i «tami», da možeš postati vampir, da se bojiš sunca i da izlaziš samo po noći i da možeš razgovarati s mrtvima. I svo drugo što vam može pasti na pamet, vjerovatno bih s takim sitnicama cijeli svijet bio lijepši, jer bi vjerovatno uspijeli u potpunosti razumjeti prirodu, mogli bih pomoću nekoga komunicirati s svojim pokojnima. I konačno napraviti da svaki čovjek ima druge potrebe, u ovom slučaju mislim na osnovne potrebe, za hranom, socijalne i te stvarčice.
Išao sam iz grada s frendom, i načeli smo temu o alienima, inače prije to me je jako privlačilo tako da sam znao svake pojedinosti, sve dok mi se u jednom trenu nije odmotao film unatrag i dok nisam stavio neke kockice na svoje mjesto. Naime, o čemu se radi, još u kamenom dobu, u onim špiljama su nađeni oni crteži ljudi s kao nekim karnisterom na glavi, koje je vrlo sličo danšnjim astronautima, ili egipćani, ili mezopotamija, neki tanjuri koji obasjavaju neku svijetlost po narodu (egipat), ili kula babilonska (zigurat), uršila se dok su ju gradili, naime nije mi jasno ako je to bio jedan od njihovih najvećih projekata, sigurno nisu dopustili nikakvu pogrešku u izradi, ali se ona ipak srušila, dok i dan danas neki zigurati i piramide, nakon 5000 godina stoje na svome mjestu i uopće nema znakova nesigurnosti? Kako, je to moguće? Jeste li ikad razmislili tako duboko? I onda se taj trag o nekim «nepoznatim bićima» izgubi, samo ispari do 19st., ništa se sumnjivo nedesi 3000 godina, i onda odjednom «Roswell», Area 51 i neki čudni oblaci, polegnuto žito. Ja sam to shvatio, ovako. Neki tamo tip, čije se ime nezna, dao je prijedlog vladi, kako imati stalan prilog love, na lažima. Kao da je problem dati saliti okrugle metalne olupine ( s time se još može povećati humor cijeli, situacije, zbog nekih fizički zakona), potuči par krava, i što ti ja znam. Dobro, ima stvar koje zbilja nemogu skužit, da naprimjer ljudi koji tvrde da su ih oteli alieni, su prošli sve te testove, čak i u hipnozi, nisu uspjeli dokazat da lažu (no svatko može uzeti LSD, ako već tako gledamo). No, naprimjer, tragovi u žitu, zar nije prije par godina bila afera, tu negdje u našoj okolici, pa su tipovi priznali da su uzeli dasku, i napravili par krugova. Area 51, nitko nema pojma ni gdje je to, kao vrše te stvarčice o alienima. No svi znaju da se amerika nebavi proizvodnjom nuklearnog oružja, zašto naprimjer jedna amerika nebi imala taj pogon, da vrše ispitivanja o nekim puno bitnijim stvarima koji nisu postavljena na hipotezama, tj. da nepokušaj napravit godzilu ili kokoš koja može ljeći 2 jaja. Ili da alieni, voze crne cadilace? Ovo je jedna stvar, koja me jako fascinirala, kako netko može znat da je alien vozio cadilaca? I baš je to jedan veliki plus Cadilacu u borbi za tržište. No, što je to bilo, smisliti idealan plan za dići velike pare, jako velike pare, za skoru ništa uloga. A. Mislim samo budala nezna, što se sve danas može napraviti u Photoshopu, i koji je problem potplatiti ljude, da lažu. U Hrvatskoj pogotovo.
No opet mi je malo čudno da smo sami u toj galksiji, zašto nebi mogla postojati neka druga galaksija, gdje postojim isti ja. Samo da je sve okrenuto naopako, da umjesto da su bogati face, da su su siromašni ti koji drže sve konce u svojim rukama. Da ja imam žensku. Da je bol užitak (zamislimo da nema sadista), a užitak bol. Da smo mi oni koji prate sjenu, ne sjena nas. I na kraju cijeli život se svede na jedno gledanje kako se vrijeme mjena. Tužno, pretužno, s kakvim stvarim se život može usporedit. A, još me veći očaj uhvati kako se sve može okončati. Kad se sve zbroji, pretužno!
četvrtak, 19.04.2007.
Feel it
Jeli vam se učinilo da vrijeme stane, onaj feel da ste sami na svijetu. Jedan, moj doživljaj, možda se čini glupo, ali da se nađete u toj situaciji nebi vam bio, definitivno. Ovako bio sam u kafiću, s čovjekom s kojim sam inače jako dobar, platila nam kavu jedna frendica koja je digla neke pare na kladionici. Mislim, bilo bi dobro da nisam moro slušat ljubomorne ispade, njenefrendice, na jednu curu, koja je po meni na svome mjestu. I evo sad, mali uvod i upad u blok broj 1.
Nemogu shvatit, zašto ljudi sebe nemogu prihvatit onaki kakvi jesu, onako stalno su u potrazi za nečim nemogućim, i onda pošto ih (valda) muči fizički izgled, traže spas u drugim stvarima. Što hoću reć, onaku poćnu se ponašat čudno, počnu furat neki black metal ili što ja znam što im uopće ne pristaje, počnu pušit (najčešče i ta pojava me nevjerovatno nervira, možda zato što sam i sam prošao kroz nju, i hvala bogu rješio je se) dobro nepoznam nikoga da se počeo drogirat, tako da to ostavljam sa strane. I onda, kad je u nekom nepoznatu društvu, kao što je bio kod nas slučaj, počne ogovarat osobe koje uopće nepoznaje, ali joj se ta osoba nesviđa zato što, ona može imat onog dečka kojeg ona nikad neće moč imat, ili ju jednostavno ždere što ova, ima veliki krug prijatelja i prijateljica, koji ju vole zbog onoga što je, zbog svoje jednostavnosti i tog nekog šarma. A, nju nevole baš zbog tih stvari. Neznam, možda neko da je bio na mome mjestu nebi to tako shvatio ali, ja jesam, i strašno mi je diglo tlak. Valda nema gore stvari nego kad netko nije zadovoljan samimi sobom i onda traži krivce oko sebe.
Kasnije su ove ošle na bus, a mi se premjestili kod druge dvije ženske, koje se meni ovako nisu loše onako poznamo se, ali su (prije) bile tamo s nekim dečkima koji meni baš i nisu najdraži, poslje kojih nebih bio s njima ni za novce. Eto, jedna stvar o meni, one ljude koje nepodnosim, nepodnosim ni njihove ženske, odvratno sama pomisao me tjera na uhh. Ošli smo kasnije kod ovog doma popili neki otrov od 44% alkohola i lijepo se nazujali, došo sam kuć i najbitniji dio, blok 2.
Uletio sam u sobu, kuća je bila prazna. Pustio «Meds» pojačo do žiže, odgurnuo se na sredinu sobe i počeo se okretat (na stolici), onako kroz lagano zujanje, i okretanje, i uz pravu pjesmu za tu situaciju. Proletio mi cijeli život kroz glavu. Još me drži taj prekrasan osjećaj, nemogu ga opisat, otprilike ovako; Neko stanje gdje si neosjetljiv, onako stojiš na mjestu, kao da vrijeme stoji, svijet nepostoji samo si ti i vidiš sve što si učinio ali ti nitko ništa nemože; nešto prekrasno, najbolje što mi se desilo zadnjih dana. Onako Feel je u sekundi nestao kao što je došao pokušao sam ponovo no nije mi išlo, mislim da je to neponovljivo. Urnebesan feel, jednostavno neopisivo.
Eto, i onda netko kaže da se ne veselim malim stvarima, danas mi je malo bolje, neke kockice su se počele slagat, bolje mi je zbog toga, malo se brinem puno cugam, u zadnji mjesec dana, nije mi baš drago zbog toga. Al, bit će bolje. Eto, lijep je bio dan sve u svemu. No, eto sam jedna zanimljiva (slatka da se neizrazim pederski) kosim ja travu na svom imanju, tj kući ajde, i prolazi jedna tamo cura susjeda inače, pozdravim ja nju, odzdravi mi ona onako nešt promrmlja i onak samo spusti glavu, baš mi je bilo fora u tom trenutku. Mislim i sad je. Sam mi nije jasno zašto (većina) cura nakon što ju pozdraviš spusti glavu, kao da joj je neugodno, nejde mi baš u glavu, no bit će to još super kažem vam.
{...You are one of God's mistakes
You crying, tragic waste of skin
I'm well aware of how it aches
And you still won't let me in
Now I'm breaking down your door
To try and save your swollen face
Though I don't like you anymore
You lying, trying waste of space…}
Placebo – Song To Say Goodbye
Nisam htio stavit lyricse od meds jer mislim posvećen je jedan odlomak toj pjesmi, pa ova druga.
nedjelja, 15.04.2007.
One
Još tamo, dok sam se intenzivno bavio blogom (što neznači da neću ni sad), brinio sam se o onome što ću napisati, da nekog neuvrijedim (a, svi koji me malo bolje poznaju znaju da imam jakoooo dugačak jezik), sad me nejebe baš ta stvar, nek se ljute...
Eto, sada sam obavio jedan kratki uvod, da objasnim razlike od sad i prije 5 mjeseci. A, ovo dalje ću iskoristit da objasnim neke promjene, u meni i oko mene.
INSIDE:
Ubiti, još sam ona stara osoba, samo sam promjenio neka stajališta na svijet, i izgubio povjerenje od nekih ljudi, a opet ga od drugih stekao, kako to već ide. Pa da krenem...
Jako me živciraju neke osobe koje se u društvo potpuno promjene, nisu ono što jesu, i izvode stalno nešto kao da bi ispali veći frajeri. A, ispadaju samo veći očajnici, ali dobro uvijek ima glupača koje nepoznaju «sentimentalne» vrijednosti, pa im se sviđaju idioti, koji nisu ono za što se prave (u biti je odlična osoba, samo u tim nekim trenucima ga nezanimaju, prijateljstvo i sve ostalo što je vrijednije od jebenog «makeout»a ). No dotoga se dovede kada se necjene prave ljudske vrijednosti i osobine, kada je bitno samo ono «Outside» umjesto onog «Inside». [ak se neko našao u ovim rječima nekˇ pogleda odlomak br. 1 (koji će poslje u box ilˇ banner)]. Dobro je imat dobrog prijatelja, mislim onom kojem možeš sve reć npr. «Ženska me počela drpat, a ja sam bio pijan, pa je bila mlohava čuna» (šala, naravno). Mislim da je jedina dobra stvar, u tome što sam još uvijek onaj isti stari ja, koji ne škrtari na filmovima i igrama i glazbi. I tulumima ;)
OUTSIDE:
Da jebeno je to opisati, kad se sad traži samo materijalno, nema više onog dobrog starog «sentimentalnog». Ma fizički izgled, neznam što da kažem imam 3 iz tjelesnog, to valda sve govori. Al, ajmo o promjenama, nekim djelom sada živim u gradu. Neigram toliko računalne igre (hvala svima na podržci), ubiti ni neigram više, a ni nemam potrebu. Razvijam kreativnost slagajući lego kocke (sada mislite da je to djetinjasto, no moram vas razočarat nije, dokazali su znanstvenici, kažu da te sitne stvarčice razvijaju i logiku i kreativnost i da ih psiholozi preporučuju nemaštovitim ljudima[dali su vam sad jasne moje maštarije]), legiće sam posjedovao od 4 godine, kad mi je stari kupio u mađarskoj, i od tada ih samo dopunjavam, u prosincu sam kupio 2000komada za 300 kuna, sada ih imam negdje preko 3000, i moram priznat da mi ih još nekad zna prifalit. Da i naručio sam novi mobač (n73), sad kad dođe bit će slika koˇnikad. I manje više to je to, ne zanima vas koliko košulja imam u ormaru (barem se nadam).
Da samo, da kažem, nešt je ostalo isto, još tražim onu da mi nahrani ono in chest. I da ja napokon sjednem na svoje mjesto, a dotad ću pisat ovakve postove koji pokazuju koliko sam ja u kurcu i valda ću onda se napokon otarasiti ove glazbe koja me ubacuje u tu rupu još dublje i možda počnem slušat Justina i onu ostalu veselu škvadru. I da se napokon rješim ove boleštine svaki dan prije spavanja, da odslušam Tool ilˇ Cradle. Pogotovo Tool koji te može bacit u takav bed u kojem sam sad ja i upravo slušam Vicarious, ako niste čuli niti nemojte, samo jedan stih...
{Tool – Vicarious
…Cause I need to watch things die
From a distance
Vicariously, I
Live while the whole world dies
You all need it too - don't lie…}
Juče nas trojca bili u gradu do fajronta, murja se vozala ko luda, jedna patrola za drugom. Do doma sam trčo tak da je izgledalo ko da jogiram. Došo sam u grad u pol 9, s deci ruma. Kupio par koli i mješo tamo u aru rum kolu. Kasnije, je opet ispalo da sam ja jebeni baksuz, no drago mi je što ima i gori. Sad sam u kurcu, ko i cijeli prošli tjedan, opet ona stara suicidalna atmosfera. Nsam ništ učio, promjenit ću broj na mobu, koji ću dat sam nekim ljudima, ovo ide na kurac....
Prvi je post pa se malo protegao, nadam se da ste makar malo promislili o nekim stvarima, jer ja jesam...sada ljudi, idem ja pripremat ručak...
