5. simfonija
Ja i moje misli. Opet. Tu.
What to do.
Zbunjena sam, toliko da ne nalazim riječi da to opišen, ma kvragu ne mogu se uopće ni izrazit, a ne znam ni kako bi nazvala taj problem....koji možda to i nije?? Možda samo meni, sad..i tu. I ne mogu ništa napravit, mogu samo gledat kako situacije skaču na ljestvici moje osobne agonije i muče moj mozak do granice da se pitam postoji li uopće zdravi razum??? Molim udijelite ako imate
Dobro? Loše? Uzbudljivo? Krivo? Jadno? What should I feel??????
U početku se sve činilo tako jednostavno; ja, summer, sunce, fun. A sad jesen...na svaki način, u svakom kutku...osim osjećaja...koji su tu, ne mogu ih ignorirat. Želim da nestanu. I want my life back. Ne može ovako ostat, ne mogu to radit, ne mogu bit takva...istovremeno me hrani i uništava. Zašto sam takav mekušac?
He's got the best of me, can't give the rest of me
so lost in this battle, lost for words - it's hard to struggle
gives me that glowing spark, takes my sight - leaves me in the dark
alone but not lonely
alive but not living
something's missing (for you)
|