Evo našla sam na netu još jedan sličan text samo na Hrvatskom ak vam se ne da čitat engleski
GOTHIC-SUBKULTURA
Krajem 70-ih godina, nezadovoljni punk i new romantics scenom, mnogi mladi ljudi slušaju bendove poput Bauhaus, Siouxsie & the Banshees, Joy Division, UK Decay, Sex Gang Children, Southern Death Cult, The Cure i sl. koji kasnije bivaju proglašeni «gothic» bendovima. Godine 1981. otvara se «goth» klub The Batcave u Londonu, a uskoro se slični klubovi počinju otvarati diljem svijeta i polako se formira «gothic» scena.
Ovu subkulturu odlikuje specifičan način odijevanja, najčešće u crnu odjeću (no ne nužno), i šminkanja, zatim originalni umjetnički pogledi na svijet, često fasciniranost čudnim ili morbidnim pojavama, određena doza depresivnosti i razočaranja u današnju mainstream kulturu. Religijska uvjerenja su najčešće ateistička s povećanim interesom za okultizam i drevne poganske religije, iako ima prisutnih i raznih drugih vjeroispovijesti. Česta su mišljenja da su pripadnici ove subkulture sotonisti, da su auto-destruktivni, skloni samoubojstvu, da nose isključivo crnu odjeću, da se nikad ne smiju, da su opsjednuti smrću i vampirima i slično. Sve su to samo predrasude, i ta se uvjerenja razlikuju od pojedinca do pojedinca.
PODRIJETLO NAZIVA “GOTHIC”
Naziv «goth» originalno potječe od istočnogermanskog plemena Gota koji su 410. godine osvojili Rim. Rimljani su ih smatrali nekulturnim barbarima (slično Vandalima). Kasnije se termin «gotika» počeo koristiti za specifično stilsko razdoblje u srednjovjekovnoj arhitekturi (12. do 15. stoljeće) koje se odlikovalo visokim, šiljastim građevinama koje su ostavljale «barbarski» i «zastrašujući» dojam. Konačno, u 18. i 19. stoljeću u književnosti se pojavilo razdoblje tzv. «gotičke književnosti» koja se odlikovala pesimističnom, morbidnom tematikom – smrt, razočaranje životom, patnja, besmislena potraga za smislom života, jeziva ubojstva i samoubojstva i sl. (npr. Edgar Allan Poe koji se proslavio svojom pjesmom «Gavran»).
No, kako se pridjev «gotski» / «gotički» pripisao post-punk glazbenom pokretu prilično je nejasno. Analizirajući brojne intervjue s popularnim umjetnicima (glazbenicima) tog razdoblja pronađeno je da je David Bowie već 1974. godine upotrijebio izraz «gotski» kako bi opisao glazbu benda Diamond Dogs. Smatra se da je Bowie, zbog svoje velike popularnosti na rock sceni, utjecao na Martina Hannetta, producenta Joy Divisiona, koji je 1979. rekao da Joy Division svira «plesnu muziku s gotskim prizvucima». Već ranih 80-ih godina taj je izraz postao raširen u muzičkoj industriji. Tako je, na primjer, Siouxsie Sioux iz legendarnog benda Siouxsie & the Banshees 1981. (kada je izdan album «Juju») opisala vrstu glazbe koju sviraju kao «gotsku». No, da bi se stvar dodatno zakomplicirala naknadno je pronađen članak u kojemu se bend The Doors etiketira kao «gothic rock», a to je bilo čak 1967. godine, (!!!) dakle, otprilike desetak godina prije nastanka «gothic» pokreta tj. subkulture!
GOTHIC - GDJE JE I KADA NASTAO?
«Goth» pokret čine muzika, moda i ljudi. Nameće se pitanje tko su ljudi koji su se prvi okupili i začeli ovu subkulturu te postavili norme odijevanja i šminkanja za sljedbenike ovog pokreta. Smatra se da su postojale tri struje utjecaja.
1. Prvi su bili nezadovoljni «punkeri» [pankeri]. Naime, kada se punk pojavio 70-ih godina sa svojim buntovničkim stavovima, agresivnim ponašanjem, ekstravagantnom odjećom i irokez-frizurama, oduševio je mnoštvo. Uskoro su čudne frizure bile često viđene na ulicama, a agresivni stavovi više nisu bili nikakva novost. Mnogi su međutim pronašli i razočaranje u samoj punk muzici koja je bila jednostavna, gruba i sa sažetim, često anarhističkim tekstovima. A oni su željeli više…
2. Druga grupa su bili razočarani «new romantics». Oni su u početku bili «ušminkani» buntovnici koji su se protivili grubosti punkera i imali su sasvim drugačiji pristup muzici. No, ubrzo je njihova muzika postala sve sličnija komercijalnoj, mainstream «pop» sceni i mnogi su se, naravno, razočarali.
3. Treći su bili «post-punk tinejdžeri» - premladi za punk i neimpresionirani njegovim ostacima, koji su slušali samo bendove kao što su Bauhaus i Killing Joke, koji su kasnije prozvani «gothic» bendovima.
Značajnu ulogu imao je prvi «goth» klub – The Batcave, koji se otvorio 1981. godine u Londonu. Tamo su svirali bendovi kasnije prozvani «gothic» i njihovi obožavatelji su dolazili u Batcave oponašajući njihov stil odijevanja i šminkanja – većina muškaraca izgledala je poput Roberta Smitha (pjevač benda The Cure) sa svojom raščupanom crnom kosom i napadnom šminkom, dok su djevojke uglavnom slijedile izgled Siouxsie Sioux (iz Siouxsie & the Banshees) čije je odjeća izgledala poput s&m «fetiš» odjeće (crna/ kožna/ čipkasta/ mrežasta odjeća i mnogo srebrnog/ metalnog nakita). Uskoro su se počeli otvarati slični klubovi i u drugim zemljama i «goth» scena je polako formirana.
STIL ODIJEVANJA
Na modu ove subkulture utjecala su dva faktora – izgled članova Bauhausa, Siouxsie & the Bansheesa , The Curea i sličnih bendova s jedne strane i specifičan «klupski look» Batcavea s druge strane. I muškarci i žene su nosili uglavnom crnu odjeću, ponekad s bijelim detaljima, ali su najčešće izbjegavali bilo kakve boje. Šminka je bila napadna – izvučene crne linije oko očiju (najčešće podsjećajući na tradicionalnu egipatsku šminku) i crni ili tamnocrveni ruž za usne. Šminkali su se i muškarci i žene. Neki muškarci su čak nosili čizme s visokim potpeticama, no u tome nije bilo ničega transvestitskog, tvrde oni. Česte su bile majice koje su podsjećale na ribarske mreže (naravno, crne boje), kožni kaputi, sakoi, bijele košulje, kožne hlače, plaštevi, s&m odjeća, krupan nakit, crne sunčane naočale (u zatvorenoj prostoriji!) i slični ekstravagantni detalji)
S vremenom su se unutar ove subkulture razvile mnoge podgrupe, a tako se i stil odijevanja promijenio. Crni kožni i mrežasti ili čipkasti odjevni predmeti i dalje su dominirali. No, popularne su postale i neke boje – osobito krvavo-crvena, bordo, tamnoljubičasta, tamnozelena i srebrna. Odjeća nije nužno bila izazovna sa s&m detaljima; mnoge djevojke su počele nositi duge, staromodne, romantične haljine s korzetima i dugim rukavima. Boja kose i laka za nokte nije više bila nužno crna – sada su mnogi imali bijelu, upadljivo crvenu ili ružičastu ili modro-plavu kosu, a lakovi za nokte su doista bili svakakvi. Zadnjih desetak godina osobito je postao popularan «vampirski look» sa dugim crno-crvenim plaštevima u stilu grofa Drakule, a neki su si čak dali ugraditi i umjetne vampirske očnjake! Tako da danas, grubo govoreći, možemo govoriti o pet stilova pripadnika ove subkulture: s&m izazovan izgled, romantičan izgled, futuristički (uglavnom šareni) izgled, klasični crni izgled i vampirski izgled. Mišljenje da pripadnik ove subkulture mora nužno nositi crnu odjeću, imati crnu kosu i crne nokte nije ništa drugo nego običan stereotip.
RELIGIJSKA UVJERENJA
Česta je predrasuda da su pripadnici ove subkulture ili sotonisti ili okultisti/ pogani. Takvo mišljenje uglavnom imaju neupućeni ili stariji ljudi koji to pretpostavljaju zbog crne odjeće i crnog make-upa. Ipak, sve su to samo predrasude. Ljepota ove subkulture je u tome što ona ne insistira na nikakvim određenim religijskim uvjerenjima, tako da unutar «gothic» subkulture možemo naći i katolike i sotoniste i budiste i ateiste, te još mnoge druge. Sloboda u odabiru religije je ovdje maksimalna.
PREDRASUDE
Uz ovu, kao i uz svaku drugu subkulturu, vežu se razne predrasude kao posljedica neupućenosti i nerazumijevanja, a uzrok tome je najčešće ekstravagantan, često šokirajući vanjski izgled pripadnika «goth» scene. Najčešće su slijedeće predrasude: fasciniranost smrću, sotonistička uvjerenja, boravljenje na grobljima, depresija i sklonost samoubojstvu, fasciniranost vampirima i pijenjem krvi itd. Koliko god neki ljudi već na prvi pogled znaju da je to apsurdno i neistinito, tako su neki uvjereni u istinitost toga. Naravno, postoje pojedinci koji su depresivni, koji vole boraviti na groblju ili su pak opsjednuti vampirima, no nepošteno je bilo kakvu takvu etiketu «prikvačiti» cijeloj subkulturi.
GLAZBA
U samim počecima ove subkulture dominirala je goth rock glazba 80-ih godina. S vremenom su u obzir došle i druge vrste glazbe kao što su: darkwave, industrial, medieval, dark ambiental, gothic metal, celtic, glam rock, synth pop, psychedelic itd. Kao što je velika sloboda u izboru religije, tako je i velika sloboda u odabiru glazbenog stila i pripadajućih bendova. «Gothic» subkultura ne promiče pesimizam, morbidnost i ograničene poglede na svijet; ona želi naglasiti umjetnički pogled na svijet, želi naći ljepotu i dubinu u svim stvarima, teži originalnosti i otvorenosti spram novog i naizgled čudnog. Želi razbijati stereotipe i predrasude, odbija mainstream kulturu i nudi nova, originalna, alternativna rješenja. Odbija biti bezličan dio mase i potiče pojedince da se odvoje i imaju hrabrosti biti ono što zapravo jesu. Sloboda odabira glazbenog stila, stila odijevanja, te religijskog opredjeljenja unutar ove subkulture je velika i neograničena. Ova subkultura postoji već dvadeset godina, razvija se i konstantno mijenja no zasad ne pokazuje nikakve znakove slabljenja ili propadanja, i stoga predstavlja jednu od najduže očuvanih i najoriginalnijih subkultura mladih.
Od svojeg nastajanja 1995. godine, finska grupa H.I.M. (His Infernal Majesty) ugurala je goth-rock u komercijalne vode na mala vrata. Nakon četiri albuma, oni su jedan od najpopularnijih mladih rock bendova u Europi, s milijunima prodanih kopija albuma i rasprodanim koncertima gdje god se pojave. Sama grupa HIM više zastupa posebnu inačicu “goth-metala”, a to je “love-metal”.
Tweety
